Gastrolit
Gastroliti (grč. gastros lithos - stomačno kamenje) su kamenje koje se nalazi unutar želuca životinja. Kamenje se može naći normalno, ili kao posljedica nekog patološkog poremećaja. Prirodno se nalazi kod biljojednih ptica, krokodila, tuljana i morskih lavova. Gastorliti kod ovih životinja služe za sitnjenje hrane i mijenjaju funkciju zuba, jer ove životinje nemaju adekvatne zube za žvakanje. Kod tuljana se pretpostavlja da služe i smanjenju potiska vode i time olakšavaju ronjenje.[1] Veličina gastrolita zavisi od veličine životinje i njenih posebnih potreba.
Gastroliti se također često nalaze i u fosilima dinosaurusa.
Naziv "gastrolit" potiče od grčkog gastro - stomak i lithos - kamen.
Kod današnjih kičmenjaka, gastroliti su česti među krokodilima, aligatorima, pticama biljojedima, fokama i morskim lavovima. Perad zahtijeva postojanje sitnog, grubog pijeska ili kamenčića.
Čini se da su neke izumrle životinje, poput sauropoda, koristile kamenje za drobljenje biljne hrane. Međutim, gastroliti se vrlo rijetko mogu naći u vezi sa fosilima teropoda, a obrada njihove hrane (mesa) pomoću kamenja nije vjerovatna. Morske životinje, poput pleziosaura, su ih možda koristile kao balast da bi mogle održati ravnotežu ili da bi smanjile svoju plovnost, kao što to rade krokodili. Iako su neki fosilizirani gastroliti kružni i uglačani, mnogo kamenje koje se može naći kod današnjih ptica uopće nije uglačano. Gastroliti koji potiču iz tijela dinosaura mogu imati težinu od nekoliko kilograma. Kamenje koje nojevi uzimaju može biti duže od 10 cm.
Geolozima je obično neophodno više dokaza da bi prihvatili mogućnost da je određeni kamen bio gastrolit. Prvo, mora se razlikovati od kamenja u svojoj geološkoj blizini. Drugo, trebao bi biti okrugao i uglačan, zato što bi u stomaku dinosaura na taj kamen djelovalo drugo kamenje i vlaknaste tvari. Na kraju, mora se nalaziti zajedno sa fosilom dinosaura u kojem se nalazio. Taj posljednji kriterij izaziva najviše problema pri identifikaciji, zato što se glatko kamenje bez fosila dinosaura u blizini može (nekada greškom) smatrati kamenjem koje je uglačala voda ili vjetar. Christopher H. Whittle (1988,9) je bio pionir po pitanju analiza obrazaca tragova trošenja na gastrolitima uz pomoć skeniranja elektronskim mikroskopom. Wings (2003) je otkrio da bi gastroliti noja završili izvan skeleta kada bi se njegova strvina nalazila u vodenoj okolini najmanje par dana nakon smrti. Zaključio je da to važi za sve ptice (moguće sa izuzetkom moe) zbog njihovih kostiju ispunjenih zrakom, zbog kojih bi njihova strvina plutala u vodi dovoljno da istrune i gastroliti ispadnu.
Gastroliti se od običnog riječnog i obalskog kamenja mogu razlikovati po više kriterija: gastroliti su izrazito uglačani na uzvišenijim površinama, sa malo ili bez ikakve uglačanosti u udubljenjima ili pukotinama, pa često jako liče na istrošene životinjske zube. Riječno ili obalsko kamenje je manje uglačano na višim površinama, a često ima malene rupe ili pukotine na njima. Na kraju, jako uglačani gastroliti često imaju dugačke ogrebotine mikroskopske veličine, vjerojatno zbog kontakta sa oštrim vrhom tek progutanog kamena. Budući da bi se nakon smrti životinje većina gastrolita rasula i završila u rijeci ili na plaži, neki gastroliti pokazuju mješavinu spomenutih osobina. Ostale su zasigurno progutali ostali dinosauri, a može se pretpostaviti da su izrazito uglačani gastroliti promijenili nekoliko "vlasnika".
Ni jedan od gastrolita koji su pregledani u sklopu istraživanja Cedarosaurusovih gastrolita (2001) nije imao "sapunjastu" teksturu koja se često pripisivala gastrolitima u svrhu njihovog razlikovanja od ostalog kamenja. Istraživači su odbacili sapunjastu teksturu kao kriterij pri identifikaciji gastrolita, nazvavši je "nepouzdanom". Promatrani gastroliti općenito su bili tamni, mada su imali različite boje, uključujući i crnu, tamnosmeđu, ljubičastocrvenu i sivoplavu. Vrijednost refleksije veća od 50% dobar je pokazatelj da je određeni kamen gastrolit. Kamenje sa plaža i iz potoka obično je imalo vrijednost refleksije manju od 35%. Manje od 10% obalskog kamenja imalo je vrijednost refleksije između 50 i 80%.
Na fotografiji #311488 napravljenoj u AMNH (Američkom prirodoslovnom muzeju) vidi se artikulisan skelet vrste Psittacosaurus mongoliensis iz donjokredske formacije Ondai Sair (Mongolija), zajedno sa oko 40 gastrolita unutar grudnog koša, otprilike na pola udaljenosti između ramena i karlice.
Gastroliti se ponekada nazivaju Morrisonskim kamenjem jer se često mogu naći u formaciji Morrison (nazvanoj po gradu Morrison, zapadno od Denvera, Colorado), kasnojurskoj formaciji starosti od otprilike 150 miliona godina. Neki gastroliti sastoje se od okamenjenog drveta. Najpoznatiji primjerci očuvanih gastrolita sauropoda potiču od jurskih životinja.
Ranokredska formacija Cedar Mountain u središnjem Utahu puna je jako uglačanog crvenog i crnog rožnaca, koji bi dijelom mogao predstavljati gastrolite. Zanimljivo je da taj rožnac sam može sadržavati fosile drevnih životinja, kao što su korali. To kamenje nije u vezi sa potočnim naslagama i rijetko je veće od ljudske šake, što odgovara mišljenju da su oni zapravo gastroliti.
Paleontolozi istražuju nove metode identificiranja gastrolita koji nisu u vezi sa životinjskim ostacima, zato što bi oni mogli pružiti neke vrlo bitne informacije. Ako se može ustvrditi validnost takvih gastrolita, moglo bi se ustvrditi i njihovo izvorno porijeklo. Tako bi se mogle dobiti bitne informacije o tome kako su se dinosauri selili. Budući da je broj mogućih gastrolita velik, mogli bi pružiti i bitne nove uvide u život i ponašanje dinosaura.
- Darby, D.G. and Ojakangas, J. (1980). Gastroliths from an Upper Cretaceous Plesiosaur. J. of Paleontology 54:3
- Whittle, C. (1989). On the Origins of Gastroliths: Determining the Weathering Environment of Rounded and Polished Stones by Scanning Electron Microscope Analysis. Geological Society of America Bulletin 51:5.
- Whittle, C. (1988). On the Origins of Gastroliths. Journal of Vertebrate Paleontology, Supplement to 3:28.
- Wings, Oliver (2003): Observations on the Release of Gastroliths from Ostrich Chick Carcasses in Terrestrial and Aquatic Environments. Journal of Taphonomy 1(2): 97-103. PDF fulltext Arhivirano 2012-02-07 na Wayback Machine-u
- Wings, Oliver (2004): Identification, distribution, and function of gastroliths in dinosaurs and extant birds with emphasis on ostriches (Struthio camelus). Ph.D. Thesis, The University of Bonn, Bonn, Germany, 187 pp. URN: urn:nbn:de:hbz:5N-04626 PDF fulltext
- Wings, Oliver (2007): A review of gastrolith function with implications for fossil vertebrates and a revised classification. Acta Palaeontologica Polonica 52(1): 1-16. PDF fulltext
- Wings, Oliver & Sander, P.M. (2007): No gastric mill in sauropod dinosaurs: new evidence from analysis of gastrolith mass and function in ostriches. Proc. R. Soc. B 274(1610): 635–640. DOI:10.1098/rspb.2006.3763 PMID 17254987 PDF fulltext[mrtav link]