Eduardo da Silva
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 25. veljače 1983.), poznat i kao Eduardo ili Dudú, brazilsko-hrvatski je bivši nogometaš. Posljednji klub za koji je igrao bio je poljski klub Legia Varšava. Ranije je igrao za brazilsku Novu Kennedy, Inter Zaprešić, zagrebački Dinamo, londonski Arsenal, ukrajinski Šahtar, brazilski Flamengo, brazilski Atlético Paranaense. Bivši je hrvatski reprezentativac. Igra na mjestu napadača.
Eduardo je nogometnu karijeru započeo u rodnom Brazilu, u klubu Nova Kennedy. Kao petnaestogodišnjaka uočili su ga skauti zagrebačkoga Dinama te je prešao u juniore toga kluba. Godine 1999. i 2000. bio je nakratko na posudbi u brazilskom Banguu[1], a nakon toga u zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao 10 pogodaka. Time je po prvi put skrenuo na sebe veću pozornost nogometne javnosti, a i čelnika Dinama, jer je po povratku s posudbe postao standardni član prve momčadi postigavši 9 pogodaka u 24 utakmice. Igrao je redovito i narednih sezona te bilježio sve bolje rezultate. Sezone 2005./06. s 20 postignutih pogodaka u 29 utakmica bio je drugi najbolji strijelac lige, nakon klupskog mu suigrača Ivana Bošnjaka, ali i najbolje ocjenjeni igrač. No, iako je i prijašnjih godina bio među najboljim igračima lige, nije putovao na SP 2006. Tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar prednost je dao drugim igračima što mu Eduardo i danas zamjera.
Sezone 2006./07. Eduardo je briljirao u Dinamovoj momčadi i s 34 pogotka oborio rekord u postignutim pogotcima u jednoj sezoni, došavši do Top 10 strijelaca 1. HNL ikad. Rekord je do tada držao Goran Vlaović s 29 postignutih pogodaka iz 1993./94.. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 pogodaka postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.
Dana 2. srpnja 2007. potvrđen je njegov prijelaz u engleskog nogometnog velikana Arsenal, za kojeg je potpisao ugovor na četiri godine. Prvotno je objavljena visina transfera od 17 milijuna funtâ ili oko 24 milijuna eura[2], no drugi izvori navode puno manji iznos, oko 6 milijuna funtâ (ili 8,8 milijuna eura)[3].
U pripremnom razdoblju na turniru u Amsterdamu, protiv rimskog Lazija postigao je svoj prvi pogodak za novi klub, a u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u službenim utakmicama. Neko vrijeme u engleskom prvenstvu nije niti igrao, a kamoli zabijao, nastupavši većinom sa rezervama u utakmicama FA kupa gdje je nekoliko puta bio strijelac. Do sredine je prosinca čekao svoj premierligaški prvijenac dok nije zabio dva pogotka protiv Evertona, te je od tad pogotcima počeo vraćati u njega uložen novac i strpljenje trenera Arsenea Wengera. Navijači su ga potom proglasili za najboljeg Arsenalova igrača u prosincu.
Također je, došavši u Englesku, od engleskog nogometnog časopisa FourFourTwo svrstan među 100 najboljih svjetskih nogometaša (postavljen je na 89. mjesto).[4] Ukupno je do ozljede Eduardo zabio 12 pogodaka u 22 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.
Prvi službeni nastup za topnike nakon ozljede imao je 16. veljače 2009., u utakmici FA kupa protiv Cardiffa, te je pritom postigao dva pogotka. Na toj utakmici se ponovno lakše ozlijedio, a u svojem idućem nastupu tri tjedna kasnije, također u FA kupu, ovaj put protiv Burnleya, trener Arsenala Arsene Wenger mu je dodijelio kapetansku vrpcu. Zaključno sa 16. rujna 2009. Eduardo je postigao ukupno 17 pogodaka u 40 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.
21. srpnja 2010. godine potpisao je za ukrajinske prvake, momčad Šahtara iz Donjecka četverogodišnji ugovor za neutvrđenu svotu[5], za koju se vjeruje da iznosi oko 6 milijuna funtâ.
Godine 2002. Eduardo je uzeo hrvatsko državljanstvo. Uslijedio je poziv u nacionalnu do 21 postavu, gdje je bio nezamjenjiv. 16. studenoga 2004. godine debitirao je u hrvatskoj A-selekciji protiv Irske, ušavši kao zamjena. Također je nastupio i na Carlsberg Cupu 2006. godine u Hong Kongu, gdje je domaćinima postigao pogodak u utakmici za 3. mjesto, što je ujedno bio i njegov prvijenac u kockastom dresu.
"Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice s Brazilom. Također je skromno dodao: "Drago mi je da sam se upoznao sa svim brazilskim igračima, dobio sam od njih dres na poklon s potpisima svih igrača."[6]
Nakon propuštenog SP u Njemačkoj, pod novim je izbornikom Slavenom Bilićem Eduardo došao do mjesta među prvih 11. Zaigrao je tako 16. kolovoza 2006. godine u Livornu protiv Italije, te postigao pogodak u pobjedi od 2:0. Protiv Rusije je u Moskvi odigrao svoju prvu natjecateljsku utakmicu u dresu Hrvatske. 11. listopada 2006. godine postigao je važan pogodak za 1:0 u utakmici protiv Engleza na Maksimiru (pobjeda od 2:0) koji ga je definitivno učvrstio u prvoj postavi te skrenuo pozornost brojnih skauta velikih europskih klubova. U narednim je utakmicama s Izraelom, Makedonijom i Estonijom, bilo kod kuće ili u gostima, zabijao i rješavao susrete u korist hrvatske reprezentacije postavši jedan od najboljih strijelaca tih kvalifikacija.
Dana 15. srpnja 2014. objavljuje da odlazi iz reprezentacije nakon odigranih 64 susreta i postignutih 29 golova. [7]
23. veljače 2008. godine Eduardo je pretrpio tešku ozljedu gležnja na utakmici s Birminghamom kada je na njega nasrnuo Martin Taylor koji je odmah dobio crveni karton. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici.
Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, 11. je lipnja 2008. godine objavio kako će se Eduardo pridružiti Arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, no, mjesec je dana kasnije utvrđeno kako su sve te optimistične prognoze ipak bile pretjerane, te se dugo očekivani povratak odgodio čak do veljače 2009. godine.
# | Datum | Stadion | Protivnik | Gol | Rezultat | Natjecanje |
---|---|---|---|---|---|---|
01. | 1. veljače 2006. | Hong Kong Stadium, Hong Kong | HK | 0 : 3 | 0 : 4 | Carlsberg Cup |
02. | 16. kolovoza 2006. | Stadio Armando Picchi, Livorno, Italija | ITA | 0 : 1 | 0 : 2 | prijateljska |
03. | 11. listopada 2006. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | ENG | 1 : 0 | 2 : 0 | kvalifikacije za EURO 2008. |
04. | 15. studenog 2006. | Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael | IZR | 1 : 2 | 3 : 4 | kvalifikacije za EURO 2008. |
05. | 15. studenog 2006. | Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael | IZR | 1 : 3 | 3 : 4 | kvalifikacije za EURO 2008. |
06. | 15. studenog 2006. | Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael | IZR | 2 : 4 | 3 : 4 | kvalifikacije za EURO 2008. |
07. | 24. ožujka 2007. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | MAK | 2 : 1 | 2 : 1 | kvalifikacije za EURO 2008. |
08. | 2. lipnja 2007. | A. Le Coq Arena, Tallinn, Estonija | EST | 0 : 1 | 0 : 1 | kvalifikacije za EURO 2008. |
09. | 22. kolovoza 2007. | Koševo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina | BIH | 0 : 1 | 3 : 5 | prijateljska |
10. | 8. rujna 2007. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | EST | 1 : 0 | 2 : 0 | kvalifikacije za EURO 2008. |
11. | 8. rujna 2007. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | EST | 2 : 0 | 2 : 0 | kvalifikacije za EURO 2008. |
12. | 12. rujna 2007. | Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora | AND | 0 : 5 | 0 : 6 | kvalifikacije za EURO 2008. |
13. | 13. listopada 2007. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | IZR | 1 : 0 | 1 : 0 | kvalifikacije za EURO 2008. |
14. | 1. travnja 2009. | Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora | AND | 0 : 2 | 0 : 2 | kvalifikacije za SP 2010. |
15. | 12. kolovoza 2009. | Dinamo Stadion, Minsk, Bjelorusija | BJE | 0 : 2 | 1 : 3 | kvalifikacije za SP 2010. |
16. | 9. rujna 2009. | Wembley, London, Engleska | ENG | 1 : 4 | 1 : 5 | kvalifikacije za SP 2010. |
17. | 14. studenog 2009. | Stadion HNK Cibalia, Vinkovci, Hrvatska | LIH | 3 : 0 | 5 : 0 | prijateljska |
18. | 14. studenog 2009. | Stadion HNK Cibalia, Vinkovci, Hrvatska | LIH | 4 : 0 | 5 : 0 | prijateljska |
19. | 9. veljače 2011. | Stadion Aldo Drosina, Pula, Hrvatska | ČEŠ | 1 : 0 | 4 : 2 | prijateljska |
20. | 6. rujna 2011. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | IZR | 2 : 1 | 3 : 1 | kvalifikacije za EURO 2012. |
21. | 6. rujna 2011. | Maksimir, Zagreb, Hrvatska | IZR | 3 : 1 | 3 : 1 | kvalifikacije za EURO 2012. |
22. | 11. listopada 2011. | Stadion Kantrida, Rijeka, Hrvatska | LAT | 1 : 0 | 2 : 0 | kvalifikacije za EURO 2012. |
23. | 2. lipnja 2012. | Ullevaal Stadion, Oslo, Norveška | NOR | 0 : 1 | 1 : 1 | prijateljska |
24. | 15. kolovoza 2012. | Stadion Poljud, Split, Hrvatska | ŠVI | 1 : 1 | 2 : 4 | prijateljska |
25. | 15. kolovoza 2012. | Stadion Poljud, Split, Hrvatska | ŠVI | 2 : 3 | 2 : 4 | prijateljska |
26. | 16. listopada 2012. | Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska | WAL | 2 : 0 | 2 : 0 | kvalifikacije za SP 2014. |
27. | 26. ožujka 2013. | Stadion Liberty, Swansea, Wales | WAL | 1 : 2 | 1 : 2 | kvalifikacije za SP 2014. |
28. | 14. kolovoza 2013. | Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn | LIH | 0 : 1 | 2 : 3 | prijateljska |
29. | 14. kolovoza 2013. | Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn | LIH | 2 : 3 | 2 : 3 | prijateljska |
- 2005.: Najbolji igrač Prve HNL, u izboru kapetana klubova Prve HNL.[8]
- 2006.: Najbolji igrač Prve HNL, u izboru kapetana klubova Prve HNL.[8]
- 2006.: Žuta majica Sportskih novosti.
- 2006.: Nogometaš godine (Večernji list)
- 2007.: Žuta majica Sportskih novosti.
- 2007.: Najbolji strijelac Prve HNL s postignutih 34 pogotka.
- Prvak Hrvatske (2): 2005./06., 2006./07.
- Hrvatski nogometni kup (2): 2003./04., 2006./07.
- Hrvatski nogometni superkup (2): 2002., 2006.
- Prvak Ukrajine (4): 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14.
- Ukrajinski kup (4): 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2015./16.
- Ukrajinski nogometni superkup (3): 2012., 2013., 2015.
- Prvak Poljska (1): 2017./18.
- Poljski kup (1): 2017./18.
- ↑ Arsenal.com Eduardov profil, objavljeno 4. studenoga 2010., pristupljeno 4. studenoga 2010.
- ↑ „"Nacionalov" članak o transferu u Arsenal od 02. srpnja 2007.”. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-13. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ (en) FIFA.com: "Arsenal sign Da Silva" Arhivirano 2007-09-17 na Wayback Machine-u
- ↑ (en) "5 Arsenal Players in 100 Best Players In The World List
- ↑ (en) Shakhtar pick up Eduardo da Silva Arhivirano 2010-10-30 na Wayback Machine-u
- ↑ „SportNet.hr - izjave nakon utakmice Hrvatska - Brazil”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-18. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ „Eduardo se oprostio od reprezentacije”. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-17. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ 8,0 8,1 tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira? Arhivirano 2014-07-06 na Wayback Machine-u, pristupljeno 1. listopada 2012.