Eaters of the Dead
| Eaters of the Dead | |
|---|---|
 korice prvog izdanja | |
| Autor(i) | Michael Crichton |
| Dizajn korica | Paul Bacon |
| Država |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski |
| Žanr(ovi) | historijski roman |
| Izdavač | Knopf |
| Datum izdanja | mart 1976. |
| Stranica | 288 |
| ISBN | 0-394-49400-8 |
| OCLC broj | 1986373 |
| Dewey Decimal | 813/.5/4 |
| LC klasifikacija | PZ4.C9178 Eat3 PS3553.R48 |
Eaters of the Dead: The Manuscript of Ibn Fadlan Relating His Experiences with the Northmen in AD 922 (sh. Oni koji jedu mrtve: Rukopis Ibn Fadlana o njegovom iskustvu sa Sjevernjacima Ljeta gospodnjeg 922.), kasnije izdan i pod naslovom The 13th Warrior (sh. 13. ratnik) je historijski roman američkog književnika Michaela Crichtona originalno izdan 1976. godine. Predstavlja, s obzirom na stil, radnju i temu, jedan od neobičnijih djela Crichtonovog opusa, a autor je inspiraciju za njega pronašao kako u stvarnim historijskim ličnostima i događajima, prvenstveno putovanju arapskog pisca Ahmeda ibn Fadlana u današnju Rusiju, ali i drevnom anglosakonskom epu o Beowulfu. Film je godine 1998. postao predmetom izuzetno skupog, ali neuspjelog filma The 13th Warrior sa Antoniom Banderasom u glavnoj ulozi.
Radnja se odvija u 10. st. gdje bagdadski kalif šalje svoga poslanika Ahmada ibn Fadlana kralju Povolških Bugara. Umjesto toga ibn Fadlan biva unovačen od skupine Vikinga kako bi sudjelovao u herojskom podvigu na sjeveru. Njihova skupina zajedno sa Ahmadom broji trinaest što je prema vikinškom proroku uvjet za uspjeh. Tamo na sjeveru se sukobljuju s "čudovištima iz magle" ili "wendolima", divljim plemenom (mogućim ostacima Neandertalaca) čiji pripadnici idu u boj noseći na sebi medvjeđe kože.
U romanu postoji više perspektiva, samog autora, brojnih prevoditelja rukopisa tijekom stoljeća te izvornog tvorca ibn Fadlana, kao i njegov opis priča drugih autora. Postoji nekoliko napomena tijekom pripovijedanja na moguće promjene ili pogreške kod prevođenja od strane kasnijih prepisivača. Osjećaj izvornosti poduprt je povremenim fusnotama koje se referiraju na mješavinu stvarnih i izmišljenih izvora.
U pogovoru romana Crichton iznosi nekoliko komentara o njegovom podrijetlu. Crichtonov dobar prijatelj održao je predavanje o "dosadnoj književnosti" u koju je uključio i ep Beowulf s objašnjenjem zašto je on jednostavno nezanimljiv.
Nasuprot tome Crichton je tvrdio kako priča nije nezanimljiva te je zapravo jako zanimljivo djelo. Rasprava se intenzivirala do trenutka kada je Crichton izjavio kako će dokazati kako priča može biti zanimljiva ako se prikaže na pravilan način.
Književni kritičar New York Timesa nazvao ju je "zabavnom ali razočaravajućom", dok je kritičar Chicago Tribunea rekako kako je bila "smiješna, očaravajuća i informativna".
Godine 1979. bila je najavljena filmska adaptacija koju je trebao režirati sam Crichton, što se na kraju nije dogodilo.
Roman je ekraniziran kao Trinaesti ratnik 1999., kojega je režirao John McTiernan. Nakon što je McTiernan otpušten između ostalog i zbog prekoračenja budžeta, Crichton je odradio ponovljena snimanja. Sam Crichton je bio prilično zadovoljan iako je kritika bila podijeljena te je sam film loše prošao u kino blagajnama, zaradivši oko 62 milijuna, nasuprot budžetu od preko 100 milijuna dolara.