Prijeđi na sadržaj

Die letzte Chance

Izvor: Wikipedija
Die letzte Chance
RežijaLeopold Lindtberg
ProducentLazar Wechsler
ScenarioRichard Schweizer
Uloge
MuzikaRobert Blum
FotografijaEmil Berna
StudioPraesens Film A.G. Zürich
Datum(i) premijere
26. 5. 1945 (1945-05-26) (Zürich)
Trajanje113 min. (original)
90 min. (njemačka verzija)
Zemlja Švicarska
Jezik

Die letzte Chance (sh. Posljednja šansa) je švicarski crno-bijeli ratni film snimljen 1945. godine u režiji Leopolda Lindtberga, poznat kao jedan od prvih filmova nagrađenih Zlatnom palmom u Cannesu, odnosno kao jedno od najpoznatijih ostvarenja švicarske kinematografije.

Nominalni protagonisti filma su saveznički oficiri koji su se tokom Drugog svjetskog rata našli u osovinskom zarobljeništvu, te koji u ljeto 1943. godine koriste kaos nastao kapitulacijom Italije kako bi pobjegli. Radnja prikazuje kako im se priključuje velika grupa bivših zarobljenika i izbjeglica koji se pred Nijemcima koji su okupirali Italiju pokušavaju skloniti u neutralnoj Švicarskoj.

Film se počeo snimati dok je rat još trajao, a Sjeverna Italija, gdje se odvija najveći dio radnje, još uvijek bila pod njemačkom okupacijom. Snimanje su obilježile brojne poteškoće, ali je Lindtberg vješto koristio ne samo impresivne švicarske lokacije, nego i veliki broj stvarnih izbjeglica koji su mu poslužili umjesto profesionalnih glumaca. Film se zbog toga odlikovao izuzetnom autentičnošću, ali i dubokim humanizmom i propovijedanjem suradnje među različitim narodima. Premijeru je imao nedugo nakon završetka rata, i vrlo brzo je osvojio kritičare širom svijeta. Osim Zlatne palme 1946. godine (koju je podijelio s nizom filmova), godine 1947. je osvojio i specijalni Zlatni globus.

Uloge

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]


Vanjske veze

[uredi | uredi kod]