Prijeđi na sadržaj

Cugaru (tjesnac)

Izvor: Wikipedija
Položaj moreuza Cugaru i istoimenog poluostrva

Cugaru (japanski: 津軽海峡 Tsugaru Kaikyō) je moreuz između ostrva Honshū i Hokkaido. Nalazi se u sjevernom Japanu i povezuje Japansko more sa Tihim okeanom. Naziv je dobio po zapadnom dijelu prefekture Aomori. Ispod moreuza, na njegovom najužem dijelu (19,5 km), je izgrađen tunel Seikan koji povezuje Tappi Misaki na poluostrvu Cugaru (Honshū) sa Shirakami Misakijem na poluostrvu Matsumae ostrva Hokkaido.

Pojas japanskih teritorijalnih voda u području moreuza je sužen sa uobičajenih 12 na na 3 nautičke milje (5,6 km) kako bi, nuklearno naoružane podmornice i ratni brodovi mornarice SAD-a, mogli prolaziti kroz moreuz bez da narušavaju japansku zabranu nuklearnog naoružanja na svojoj teritoriji.[1]

Istočni i zapadni ulaz u Cugaru, oba široka 20-ak km, imaju maksimalnu dubinu 200, odnosno 140 m.[2]

U prošlosti je najčešći način za prijevoz putnika i tereta kroz moreuz bio trajekt, a putovanje kroz tjesnac trajalo je blizu 4 sata. Dana 26. septembra 1954. dogodila se nesreća u moreuzu kada je potonuo trajekt Toya Maru, pri čemu su izgubljena 1172 ljudska života.[3]

Thomas Blakiston, engleski istraživač i prirodnjak, primijetio je da je fauna u sjevernom dijelu moreuza, uz ostrvo Hokkaido, slična životinjskim sjevernoazijskim vrstama, dok su životinje iz njegovog južnog dijela, uz ostrvo Honshū, srodne životinjskim vrstama iz južne Azije. Upravo na osnovu ovog otkrića, Cugaru se smatra glavnom zoogeografskom granicom, a poznatom i kao Blakistonova linija, u čast engleskog istraživača.[4]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Kyodo News, "Japan left key straits open for U.S. nukes", The Japan Times, 22. 6. 2009.
  2. Tsuji, H., Sawada, T. and Takizawa, M. (1996). „Extraordinary inundation accidents in the Seikan undersea tunnel”. Proceedings of the Institution of Civil Engineers, Geotechnical Engineering 119 (1): 1–14. DOI:10.1680/igeng.1996.28131. 
  3. „Seikan Railroad Ferryboat Accident, Failure Knowledge Database”. Japan Science and Technology Agency. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-22. Pristupljeno 2019-08-07. 
  4. „Nature in Japan”. Ministarstvo okoliša Japana.