Prijeđi na sadržaj

Cosimo I de' Medici

Izvor: Wikipedija
Cosimo I. de' Medici
Vojvoda Firence - Veliko Vojvodstvo Toskana
Vladavina 1537. - 1574.[1]
Krunidba januar 1570.
Prethodnik Alessandro de' Medici
Nasljednik Francesco I. de' Medici
Supruga Eleanora Toledska
Camilla Martelli
Djeca
Bia de' Medici
Maria de' Medici
Francesco I. de' Medici
Isabella de' Medici, vojvodkinja Bracciana
kardinal Giovanni de' Medici
Lucrezia de' Medici, vojvodkinja Modene
Garzia de' Medici
Ferdinando I. de' Medici
Anna de' Medici
Pietro de' Medici
Virginia de' Medici, vojvodkinja Modene
Dinastija Medici
Otac Giovanni dalle Bande Nere
Majka Maria Salviati
Rođenje 12. jun 1519.[2]
Firenza, Republika Firenca
Smrt 21. april 1574.[1]
Villa di Castello kod Firence, Veliko Vojvodstvo Toskana
Pokop Cappelle medicee

Cosimo I. de' Medici (* Firenca, 12. jun 1519. - † Villa di Castello kod Firence, 21. april 1574.) bio je drugi vojvoda Firence i prvi Veliki vojvoda Velikog Vojvodstva Toskana. [2]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Cosimo je rođen Firenci, kao sin slavnog kondotjera Giovanni dalle Bande Nere iz Forlìja i Marije Salviati.

Cosimo Medici uspeo se na vlast u Vojvodstvu Toskana sa svega 17 godina, kad je dotadašnji vojvoda Alessandro de' Medici ubijen 1537., jer je Alessandrov jedini sin Giulio bio vanbračni - te za ono vrijeme nelegitimni nasljednik. Cosimo je bio iz druge porodične grane Medicija, dotad gotovo anonimne, koji su živjeli u firentinskom kvartu Mugello. Ipak su za njega optirali mnogi utjecajni Firentinci, nadajući se da će on biti slabi vladar, i da će se tako lako moći obogatiti na teret države. Njihove nade su se ubrzo izjalovile, jer se Cosimo pokazao kao lukav i ambiciozan vladar snažne volje, a uskoro je odbacio klauzulu je potpisao, što povjerio mnogo snage da vijeće četrdeset i osam.

Bista Cosima I. de' Medicija iz radionice Benvenuto Cellini (oko1550.)
Konjanički spomenik Cosima I. de' Medicija rad kipara Giambologne(Na trgu Piazza della Signoria u Firenci)

Kad su firentinski prognanici, poklonici Republike Firence čuli za Alessandrovu smrt, ponadali su se povratku na vlast, te su okupili svoje snage uz podršku Francuske i tradicionalnih neprijateljski raspoloženih susjeda Firence. Negdje u to vrijeme Cosimo je dobio vanbračnu kćer (sa nepoznatom ljubavnicom) - Biju de' Medici (oko 1536./37. - 1542.), koju je naslikao nešto prije njezine prerane smrti Bronzino.

Krajem jula 1537., firentinski pobunjenici harali su Toskanom pod vodstvom Bernarda Salviatija i Piera Strozzija. Kad je to došlo do Cosima, on je poslao je svog najboljeg vojskovođu Alessandra Vitellija da pronađe pobunjenike i slomi njihovu bunu, što je ovaj i napravio u Bitci kod tvrđave Montemurla. Vođe pobune sklonile su se u tvrđavu, koju je za svega nekoliko sati zauzeo Vitelli i zarobio Strozzija i njegove drugove.

Istaknuti zatvorenici su kasnije pogubljeni na Piazza della Signoria ili u Bargellu. Tijelo Filippa Strozzija pronađeno je uz krvavi mač i poruku sa citatima Vergilija, ali mnogi vjeruju da je je to bilo namješteno samoubojstvo.

U junu 1537. Cosimo I. de' Medici je bio priznat kao nasljedni vladar od strane cara Svetog Rimskog Carstva Karla V., u zamjenu za firentinsku podršku protiv Francuske u Talijanskim ratovima. Ovim potezom Cosimo je čvrsto obnovio moć Medicija, koji su nakon toga vladali u Firencom i Toskanom sve do smrti posljednjeg Medicija - Gian Gastone de' Medicija - 1737. Pomoć koju je pružio Karlu V. omogućila mu je da se riješi carskih garnizona po Toskani i time smanji španjolski utjecaj po srednjoj Italiji.

Nakon učvršćenja svoje vlasti u Firenci Cosimo I. de' Medici se okrenuo na vječne rivale Republika Siena. Uz veliku vojnu podršku cara, on je porazio Sienu u Bitci kod Marciana - 1554., te nakon toga opkolio Sienu. Unatoč očajničkom otporu njenih stanovnika, nakon 15 mjeseci opsade, grad se predao - 17. aprila 1555. Montalcino, posljednji ostatak sienske nezavisnosti, pripojen je 1559. Velikom Vojvodstvu Toskana.

Papa Pio V. proglasio je 1569. Cosima Medicija, za Veliki vojvoda Toskane .[1]

Cosimo je bio autoritarni vladar, svoj položaj osiguravao je korištenjem velikog broja švicarskih plaćenika. Po njegovom nalogu je na venecijanskom trgu Campo San Polo 1548. ubijen firentinski pobunjenik, posljednji poklonik Republike Firence, inače njegov rođak - Lorenzino de' Medici (nožem su ga izbola dva plaćenika).[3]

Cosimo Medici bio je veliki graditelj vojnih fortifikacija, u pokušaju da oslobodi svoju državu od čestih provala stranih vojski, tako je izgradio nove utvrde u Sieni, Arezzu, Sansepolcru, nove gradske zidine u Pisi i Fivizzanu, te utvrdu Portoferraio, na otoku Elbi i potpuno novi grad utvrdu Terra del Sole.

Sve je to puno koštalo, zbog tog je Cosimo drastično povećao poreze, i dobrano uzdrmao toskansku privredu. Unatoč ekonomskim teškoćama, uspio je razviti firentinsku mornaricu, koja je kasnije sudjelovala u Bitci kod Lepanta - 1571., i osnovao novi vojničko religiozni red Vitezova sv Stjepana.

Posljednjih 10 godina njegove vladavine, obilježila je smrt njegove žene Eleanore Toledske i njegova dva sina od malarije - 1562, koje je on teško primio te se povukao u rezidenciju Villa di Castello, izvan Firence, a vlast prepustio sinu Francescu I. de' Mediciju.

Cosimo i umjetnost

[uredi | uredi kod]

Cosimo je danas najpoznatiji po izgradnji i osnivanju Uffizija ("ureda firentinske države"), danas poznate galerije. On je također otkupio i završio Palazzo Pitti kao medičejsku rezidenciju i izgradio veličanstveni Park Boboli, iza Pittija. Poput svojih slavnih predaka i Cosimo je bio izdašni mecena umjetnika, između ostalih; Vasarija, Cellinija, Pontorma, Bronzina, Lancija i historičara Ammirata i Varchija. Njegovi nasljednici podigli su mu 1598 veliki brončani konjanički spomenik, rad kipara Giambologne, na glavni firentinskom trgu Piazza della Signoria, .

Cosimo je bio pasionirani ljubitelj alkemije, tu strast naslijedio je od svoje bake Caterine Sforza.

Cosimov privatni život

[uredi | uredi kod]
Eleanora Toledska, prva žena Cosima Medicija

Prva žena Cosima I. de' Medicija bila je Eleanora Toledska (1522.-1562.), kći Pedra Álvareza iz Toleda, španjolskog potkralja Napuljskog kraljevstva koju je oženio 1539. Ona mu je rodila sedam sinova i četiri kćeri. Umrla je u četrdesetoj za putovanja u Pisu - 1562., od malarije zajedno sa sinovima Giovannijem (kardinalom) i Garziom de' Medici.

Nakon Eleonorine smrti, Cosimo je imao ljubavnicu Eleonora degli Albrizzi, sa kojom je imao dvoje djece. Posljednja Cosimova žena bila je Camilla Martelli koju je oženio 1570., sa njom je imao jednu kćer Virginiju de' Medici (1568. -1615.)[4]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]