Caryophyllaceae
| Caryophyllaceae | |
|---|---|
| |
| Dianthus deltoides | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Caryophyllales |
| Podred: | Caryophyllineae |
| Porodica: | Caryophyllaceae Juss. |
Caryophyllaceae (karanfili, karanfilke) su porodica skrivenosjemenica koja uključuje 86 rodova s oko 2200 vrsta[1]. Porodica je kozmopolitski rasprostranjena i prisutna od tropskih i pustinjskih do visokoplaninskih i antarktičkih staništa.
Biljke iz porodice karanfila su jednogodišnje ili višegodišnje, zeljaste i poludrvenaste, poneke imaju formu lijana ili jastučića[2]. Kora stabla je obično periciklična, a nodusi stabla su napuhani[3]. Listovi su prosti, celi po obodu, uski, delimično sa zaliscima, a kod većine predstavnika dekusirano raspoređeni. Stome su često dijacitične[3].
Aktinomorfni cvjetovi su grupirani u različite tipove cimozne cvati, među kojima je dihazij najrasprostranjeniji[2]. Rijetko se cvjetovi nalaze pojedinačno. Kod najvećeg broja predstavnika cvjetovi su hermafroditni, ali ima i onih sa jednospolnim cvjetovima (npr. neke vrste roda Silene). Polen je heksaporatan, nektarije se nalaze na cvjetnoj loži. Prisutan je sistem sporofitne samoinkompatibilnosti za sprečavanje samooplođenja.
Plod kod predstavnika ove porodice je većinom čaura, kod nekih su zastupljene orašica i bobica[2]. Sjeme posjeduje perisperm. Broj kromosoma n = 7–15, 17[3].
Porodica Caryophyllaceae spada u istoimeni red (Caryophyllales), u kome su joj najsrodnije porodice Achatocarpaceae i Amaranthaceae (štirevi). Najstariji fosil koji govori o starosti porodice karanfila je polen vrste Periporopollenites polyoratus iz gornje krede (kat Kampan)[3]. Od krede do danas evoluciju porodice je karakterizirala velika diverzifikacija rodova i procesi koevolucije s oprašivačima (npr. rod Silene s noćnim leptirima) i gljivama (mikoriza).
Porodica karanfila se tradicionalno dijeli na tri potporodice: Alsinoideae, Paronychioideae i Silenoideae (Caryophylloideae). Predstavnici potporodice Paronychioideae se smatraju primitivnim, karakterizira ih prisustvo zalistaka i odsustvo kruničnih listića. Kod predstavnika potporodice Alsinoideae čašični listići su slobodni, a krunični posjeduju otvorenu nervaturu. U potporodici Silenoideae čašični listići su srasli, a krunični listići imaju nokatac.
Molekularna istraživanja filogenetskih odnosa u okviru porodice pokazla su da je potporodica Paronychioideae parafiletska[1][3][4], te uključuje nekoliko primitivnih grana porodice. Parafilija je prisutna i u potporodici Alsinoideae[1] te se novi sistemi klasifikacije očekuju.
Popis rodova:[5]
- Acanthophyllum C.A.Mey.
- Achyronychia Torrey & A. Gray
- Agrostemma L.
- Allochrusa Bunge ex Boiss.
- Alsinidendron H.Mann
- Ankyropetalum Fenzl
- Anychia Michaux
- Arenaria L.
- Bolanthus (Ser.) Reichenbach
- Brachystemma D.Don
- Brewerina A.Gray
- Bufonia L.
- Cardionema DC.
- Cerastium L.
- Cerdia Moc. & Sesse
- Chaetonychia (DC.) Sweet
- Colobanthus Bartl.
- Cometes L.
- Cucubalus L.
- Cyathophylla Bocquet & Strid
- Dianthus L.
- Diaphanoptera Rech.f.
- Dicheranthus Webb
- Drymaria Willd. ex Schult.
- Drypis L.
- Geocarpon Mack.
- Gymnocarpos Forssk.
- Gypsophila L.
- Habrosia Fenzl
- Haya Balf.f.
- Herniaria L.
- Holosteum L.
- Honckenya Ehrh.
- Illecebrum L.
- Kabulia Bor & C.E.C.Fisch.
- Krauseola Pax & K.Hoffm.
- Lepyrodiclis Fenzl
- Lochia Balf.f.
- Loeflingia L.
- Lychnis L.
- Mesostemma Vved.
- Microphyes Phil.
- Minuartia L.
- Moehringia L.
- Moenchia Ehrh.
- Myosoton Moench
- Ochotonophila Gilli
- Ortegia L.
- Paronychia Mill.
- Pentastemonodiscus Rech.f.
- Petrocoptis A.Braun ex Endl.
- Petrorhagia (Ser.) Link
- Philippiella Speg.
- Phryna (Boiss.) Pax & K.Hoffm.
- Pinosia Urb.
- Pirinia Kral
- Pleioneura Rech.f.
- Plettkea Mattf.
- Pollichia Aiton
- Polycarpaea Lamarck
- Polycarpon L.
- Polytepalum Suess. & Beyerle
- Pseudostellaria Pax
- Pteranthus Forssk.
- Pycnophyllopsis Skottsb.
- Pycnophyllum J.Remy
- Robbairea Boiss.
- Sagina L.
- Sanctambrosia Skottsb. ex Kuschel
- Saponaria L.
- Schiedea Cham. & Schltdl.
- Scleranthopsis Rech.f.
- Scleranthus L.
- Sclerocephalus Boiss.
- Scopulophila M.E.Jones
- Silene L.
- Siphonychia Torrey & A. Gray
- Spergula L.
- Spergularia (Pers.) J.Presl & C.Presl
- Sphaerocoma T.Anderson
- Stellaria L.
- Stipulicida Michaux
- Telephium L.
- Thurya Boiss. & Balansa
- Thylacospermum Fenzl
- Uebelinia Hochst.
- Vaccaria Wolf
- Velezia L.
- Viscaria Rohl.
- Wilhelmsia Reichenbach
- Xerotia Oliv.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Fior S., Karis P.O., Casazza G., Minuto L., Sala F. 2006. Molecular phylogeny of the Caryophyllaceae (Caryophyllales) inferred from chloroplast matK and nuclear rDNA ITS sequences Arhivirano 2010-02-10 na Wayback Machine-u. American Journal of Botany 93: 399–411
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Tatić B., Blečić V. 1988. Sistematika i filogenija viših biljaka. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd. str. 267—268. ISBN 86-17-00545-9
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Stevens, P. F. (2001 onwards). Caryophyllaceae. Angiosperm Phylogeny Website., pristupljeno 25. 09. 2009.
- ↑ Smissen R.D., Clement J.C., Garnock-Jones P.J., Chambers G.K. 2002. Subfamilial relationships within Caryophyllaceae as inferred from 5' ndhF sequences Arhivirano 2010-06-26 na Wayback Machine-u. American Journal of Botany 89: 1336-1341
- ↑ Popis rodova
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Caryophyllaceae |
 | Wikivrste imaju podatke o: Caryophyllaceae |