Prijeđi na sadržaj

Ca' da Mosto

Izvor: Wikipedija
Ca' da Mosto
Pogled na palaču Ca' da Mosto sa Kanala Grande
Pogled na palaču Ca' da Mosto sa Kanala Grande
Pogled na palaču Ca' da Mosto sa Kanala Grande
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje 13. vijek
Tip građevine palača
Arhitektonski stil romanika
Tehnički podaci
Broj katova 4
Koordinate: 45°26′23″N 12°20′09″E / 45.439653°N 12.335842°E / 45.439653; 12.335842
Ca' da Mosto na mapi Venecije
Ca' da Mosto
Ca' da Mosto
Web venice.jc-r.net

Ca' da Mosto je romanička palača na Kanalu Grande u venecijanskom sestieru Cannaregio, blizu Rialta.

Historija

[uredi | uredi kod]

Ca' da Mosto je jedna od najstarijih građevina na kanalu, podignuta je u 13. vijeku. To je bio tipični venecijanski fondaco, kuća skladište s portikom (venecijanski: portego d'acqua ili curia) na kanalu za laki ukrcaj za istovar i robe iz brodica sa kanala, i prvim katom (piano nobile) za stanovanje.[1] Prvi vlasnici bili su trgovci, i takav raspored kuće potpuno je odgovarao njihovim interesima. Iznad romaničkih lukova na maloj lođi, nalazi se friz sa zanimljivim bizantskim dekorativnim motivima. Iz unutrašnjeg dvorišta još se vide na fasadi, tragovi od vanjskih stepenica koje su vodile na kat.

Ca’ Da Mosto u nizu kuća na kanalu

Drugi kat je dograđen na početku 16. vijeka, a treći u 19.[1] Palača je dobila ime po moreplovcu Alvisu Cadamostu, koji je rođen u njoj 1432. i umro u njoj 1488. Palača je ostala u posjedu porodice Da Mosto sve do 1603. kada je tadašnja vlasnica Chiara da Mosto prepisala kuću radije nekom svom dalekom nećaku, radije nego direktnim nasljednicima sa kojima se posvađala.

Ca' Da Mosto - Campiello del Leon Bianco

Između 16. i 18. vijeka u Ca' da Mosto bio je tada slavni Albergo Leon Bianco (Hotel bijeli slon) u kojem je za svojih boravaka u Veneciji 1769. i 1775. odsjeo Josip II, sin Marije Terezije.

Ca' da Mosto danas

[uredi | uredi kod]

Ca' da Mosto je danas potpuno napušten, bez stanara, zbog postupnog potonuća temelja kuće u vode lagune i visokih voda. Vode lagune tako stalno plave prizemlje, a gornji katovi su prepuni vlage i plijesni. Francesco da Mosto, vlasnik kuće i daleki nasljednik graditelja kuće iz 13. vijeka (jedan od rijetkih od pravih krvnih slijednika) ima želju da obnovi palaču, bar je tako najavio u medijima.[2]

Izvori

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Roma, Newton Compton, 2005. ISBN 88-541-0475-2
  • Elsa i Wanda Eleodori. Il Canal Grande. Palazzi e Famiglie Venezia, Corbo e Fiore, 2007. ISBN 88-7086-057-4.
  • A.V. Sullam, D. Calimani: Canal Grande Milano, Mondadori Electa SpA, 2007. ISBN 978-88-370-4626-2
  • Schulz, Jürgen: Ca' da Mosto, u Kittell, Elllen E.(ed.): Medieval and Renaissance Venice, Urbana 1999, str. 69-95

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]