Brugge
Brugge
Bruges (fr) / Brugge (nl) | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 51°13′N 3°14′E / 51.217°N 3.233°E | |
| Država |  Belgija
|
| Regija |  Flandrija
|
| Provincija |  Zapadna Flandrija
|
| Prva Galska naselja | 2. vijek pne. |
| Osnivanje | 1. vijek pne. |
| Osnivač | Rimljani |
| Nazvan po | Bryggja (staronordijski: "luka") |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Patrick Moenaert (Kršćanski demokrati) |
| Površina | |
| - Ukupna | 616 km2 |
| - Urbano područje | 138.40 km2 |
| Stanovništvo (2008.) | |
| - Grad | 117.073 |
| - Gustoća | 864 |
| Vremenska zona | Srednjeeuropsko vrijeme (UTC 1) |
| - Ljeto (DST) | Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC 2) |
| Poštanski broj | 8000, 8200, 8310, 8380 |
| Pozivni broj | 32 050 |
| Službene stranice brugge.be | |
| Karta | |
  Brugge | |
Bruges (francuski) ili Brugge (nizozemski) je najveći grad i prijestolnica Belgijske provincije Zapadna Flandrija, na sjeverozapadu Flandrijskog dijela Belgije.
Grad ima oblik jajeta i proteže se na oko 430 hektara, dok se šire gradsko područje proteže na preko 13.840 hektara, uključujući 1.075 hektara obale Sjevernog mora, tzv. Zeebrugge ili Brugge aan Zee (Brugge na moru)[1]. Od njegovih više od 117.000 stanovnika, oko 20.000 živi u historijskom centru, koji je UNESCO-va svjetska baština. Poput drugih sjevernjačkih gradova na riječkim kanalima, često ga zovu "Venecijom sjevera". Luka Bruggea ima veliki ekonomski značaj zbog kojeg su krajem 19. vijeka zvali i "glavnim trgovačkim gradom" svijeta[2].
Malo je tragova predrimskih naselja pronađeno u gradu. Prvi bedemi podignute su kao zaštita protiv pirata, nakon što je Julije Cezar pokorio galsko pleme Menapijce u 1. vijeku pne.. Franci su zauzeli taj kraj u 4. vijeku i organizirali ga kao Pagus Flandrensis. Vikinški napadi u 9. vijeku su natjerali flandrijskog vojvodu, Baldwina I., da ojača rimske utvrde, nakon čega se pojačala trgovina s Engleskom i Skandinavijom. U to doba datira prvi spomen grada Bryggia (staronordijski: Bryggja u značenju "mjesto iskrcaja" ili "luka"[3], što je isti korijen kao i u norveškog grada Bryggena.
Postepenim naseljavanjem od 1050., grad je izgubio direktan pristup moru. Brugge je dobio povelju o gradskim pravima 27. jula 1128. kada su izgrađeni novi bedemi i kanali. Oluja 1134. godine je poplavila grad i on je ponovno bio na morskoj obali, na kanalu Zwin koji se protezao do nove trgovačke luke Damme. Trgovina i prerada vune i proizvoda od vune u 12. vijeku je oživjela gradski život jer su trgovci uživali zaštitu flandrijskih vojvoda. Već početkom 13. vijeka Brugge je bio jedan od flandrijskih gradova koji je imao svoje festivale tkanina, a njihova roba je dospijevala do njihovih trgovačkih kolonija u Engleskoj i Škotskoj. Preko engleskih kolonija u Brugge su dospijevali normansko žito i gaskonjska vina. Hanzeastki brodovi su pristajali u luku koja se proširila od Dammea do Sluysa kako bi mogli primiti nove Koga brodove. Prvi trgovački brodovi iz Genove doplovili su do grada 1277., pa je odtad trajno povezan sa Mediteranom. Od tada su pristizali, ne samo začini iz Levanta, nego i napredne trgovačke i financijske tehnike, kao i priliv kapitala u prve gradske banke. Burza koja je proradila 1309. (možda najstarija trgovina dionicama na svijetu), čime je grad postao vodećim financijskim centrom Niskih Zemalja. Kada su mletački brodovi pristigli iz Venecije 1314., zatekli su organizirano bankarstvo i moćan trgovački centar[4].
Bogatstvo je izazvalo i društvene nemire, te su u noći 18. maja 1302., pripadnici flamanske milicije izvršili pokolj francuskih vojnika (Bruges Matins). Nakon toga su ujedinili snage sa Flandrijskom grofovijom i nastala je opća pobuna protiv Francuza koja je kulminirala flandrijskom pobjedom u tzv. "Bitci zlatnih mamuza" kod Kortrijka 11. jula iste godine. Na velikom gradskom trgu u Bruggeu se i danas nalaze kipovi vođa bune, Jana Breydela i Pietera de Conincka. Krajem 14. vijeka, Brugge je zajedno s još tri grada (Brugse Vrije, Gent i Ypres) stvorio tzv. "Parlament četvorice", ali su se često svađali između samih sebe[5].
U 15. vijeku je burgundski vojvoda Philip Dobri, podigao svoj dvorac u Bruggeu, istvremeno sa Bruxellesom i Lilleom, što je privuklo mnoge umjetnike, bankare, i druge poznate osobe iz cijele Europe. U to vrijeme se držalo da su vunene tkanine iz Bruggea najbolje na svijetu, pa se broj stanovnika popeo na oko 200,000. Flamansko slikarstvo sa novim uljenim bojama, postalo je svjetski poznato. U vrijeme kad je Bruggeu William Caxton odštampao prvu knjigu na engleskom jeziku, i engleski kraljevi Edward IV i Richard III, proveli su svoj egzil u tom gradu.
Od 1500. godine, kanal Zwin, zahvaljujući kojem je Brugge bio pomorskom metropolom, se počeo zatrpavati muljem i Antwerpen je uskoro preuzeo ulogu vodeće flandrijske luke. Tijekom 17. vijeka razvila se proizvodnja čipke i pokušao se povratiti stari sjaj grada; pomorska infrastruktura je obnovljena i ostvarene su nove pomorske veze, no grad je nastavio propadati. Sredinom vijeka u gradu je svoj egzil proveo i Karlo II., kralj Engleske[6], a krajem vijeka broj stanovnika je pao na samo 50.000.
Simbolistički književnik George Rodenbach je ovaj uspavani grad pretvorio u književni lik u svojoj noveli Bruges-la-Morte ("Bruges-mrtvi"), koji je Erich Wolfgang Korngold pretvorio u operu Mrtvi grad (Die tote Stadt). U drugoj polovici 19. vijeka, zahvaljujući britanskim i francuskim turistima, Brugge je postao jednom od prvih turističkih destinacija Europe. Tek je u drugoj polovici 20. vijeka počeo vraćati dio svoje slavne prošlosti. Luka Zeebrugge je izgrađena 1907. godine, a Nijemci su je koristili kao luku za svoje U-podmornice tijekom Prvog svjetskog rata. Jako je proširena 1970-ih i 1980-ih je postala jedna od europskih najmodernijih i najvažnijih luka. U isto vrijeme je procvjetao internacionalni turizam, što je kulminiralo 2002. godine kada je Brugge postao europski glavni grad kulture.
| Povijesno središte Bruggea | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Belgija | |
| Registriran: | 2000. (24. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iv, vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Četvrti općine Brugge su:
- Povijesno središte Bruggea, Sint-Jozef i Sint-Pieters (I.)
- Koolkerke (II.)
- Sint-Andries (III.)
- Sint-Michiels (IV.)
- Assebroek (V.)
- Sint-Kruis (VI.)
- Dudzele (VII.)
- Lissewege (Zeebrugge i Zwankendamme) (VIII.)
Povijesno središte Bruggea sa skoro netaknutim srednjovjekovnim građevinama je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2000. godine. Mnoge od njih su znamenite, poput Gospine Crkve (Onze-Lieve-Vrouwekerk) čiji cigleni toranj ima visinu od 122.3 metra, što ga čini jednom od najviših građevina od opeke na svijetu. U transeptu crkve nalazi se Gospa s Djetetom, jedina Michelangelova skulptura koja je izašla iz Italije još za umjetnikova života.
Najpoznatija znamenitost Bruggea je gradski zvonik (belfry) u kojem se nalazi karijon (muzički instrument od zvona) s 48 zvona (jedan od UNESCO-vih zaštićenih spomenika pod nazivom "Zvonici u Francuskoj i Belgiji"). Grad još uvijek zapošljava gradskog kariljonera koji redovito izvodi besplatne koncerte.
Ostale znamenitosti Bruggea su:
- Beginaž
- Bazilika sv. krvi (Heilig-Bloedbasiliek) posjeduje relikviju sv. krvi koju je iz Drugog križarkog rata donio Thiery Alzaški. Svake godine se nosi ulicama grada u procesiji u kojoj sudjeluje više od 1.600 stanovnika u koloni dugoj preko kilometar i pol. Mnogi od njih budu odjeveni poput srednjovjekovnih križara.
- Stara bolnica sv. Ivana
- Katedrala sv. Spasa
- Gradska vijećnica na trgu Burg
- Općinski sud (Provinciaal Hof)
- Četiri od negdašnjih sedam gradskih portala (Kruispoort, Gentpoort, Smedenpoort i Ezelpoort)
- Moderna koncertna dvorana (Concertgebouw)
U Bruggeu se nalazi i velika kolekcija srednjovjekovnih umjetničkih djela, kao što su djela flamanskih slikara ([[Flamansko slikarstvo), ali i onih iz ranog modernog razdoblja. Mnogi umjetnici su živjeli i radili u Bruggeu kao što su: Jan van Eyck i Hans Memling.
.jpg)
Procesija svete krvi u Bruggeu (nizozemski Brugges Schoonste Dag za „Najljepši dan u Bruggeu”) je velika katolička procesija na Uzašašće koja potječe još od srednjeg vijeka. Kako je ova procesija živahan primjer kako kolektivna ceremonija može ujediniti grad kroz uzbudljivo iskazivanje povijesti i vjerovanja, procesija svete krvi u Bruggeu je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. god[7].
- ↑ Brian G. Boniface i Christopher P. Cooper, Worldwide destinations: the geography of travel and tourism, 2001. Butterworth-Heinemann. str. 140. ISBN 0-7506-4231-9
- ↑ Larkin Dunton, The World and Its People, 1896., Silver, Burdett. str. 158.
- ↑ Bruges Arhivirano 2010-10-20 na Wayback Machine-u - kratka povijest grada
- ↑ Fernand Braudel, The Perspective of the World Vol.III, Civilization and Capitalism, 1984.
- ↑ Richard Vaughan, Philip the Good: the apogee of Burgundy, str. 201.
- ↑ David Plant, "Charles, Prince of Wales, (later Charles II), 1630-85", Brithis-civil-wars.co.uk Arhivirano 2017-09-19 na Wayback Machine-u, posjećeno 7. rujna 2009.
- ↑ Procession of the Holy Blood in Bruges na službenim stranicama UNESCO-a (en) Preuzeto 20. prosinca 2012.
| Historijski centar Bruggea • Grand Place u Bruxellesu • Građevine Victora Horte u Bruxellesu • Palača Stoclet u Bruxellesu • Flandrijski Beginaži (naselja beginskog sestrinstva) • Muzej Plantin-Moretus u Antwerpenu • Neolitski rudnik kremena Spiennes • Ustave na centralnom valonskom kanalu • Katedrala Notre-Dame u Tournaiju • Zvonici u Francuskoj i Belgiji1)
| | |
Belgijska nematerijalna svjetska baština
Karneval Binche • Marševi u Regiji Sambre-Meuse • Houtem Jaarmarkt, godišnji stočni sajam u općini Sint-Lievens-Houtem • Krakelingen i Tonnekensbrand, festival kruha i vatre na kraju zime u Geraardsbergenu • Godišnjaci iz Leuvena • Procesije divova i zmajeva u Belgiji i Francuskoj1) • Procesija svete krvi u Bruggeu • Sokolarstvo2) • Namursko nanadmetanje na štulama | |||
|
1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske 2) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] | |||