Benin

Republika Benin République du Bénin
Zastava Grb
Geslo: Fraternité, Justice, Travail (sh. Bratstvo, pravda, rad)
Himna: "L'Aube nouvelle"
Glavni grad	Porto-Novo 6°29′0″N, 2°36′0″E
Najveći grad	Cotonoua
Službeni jezici	francuski jezik
Vlada	Predsjednička republika
• Predsjednik	Patrice Talon
Legislatura	Narodna skupština
Nezavisnost
• od Francuske	1. kolovoza 1960.
Površina
• Ukupno	114.763 km2 (100.)
• Vode (%)	0.4
Stanovništvo
• Procjena za 2016.	10,872,298 (82.)
• Gustoća	94.8 /km2 (120.)
BDP (PPP)	procjena za 2018.
• Ukupno	$27.546 mlrd. (137.)
• Per capita	$2,411 (163.)
BDP (nominalni)	procjena za 2018.
• Ukupno	$10.546 mlrd. (141.)
• Per capita	$923 (163.)
Gini (2015)	47.8 visok
HDI (2015)	▲ 0.485 nizak (167.)
Valuta	zapadnoafrički CFA franak (XOF)
Vremenska zona	UTC 1 (WAT)
Pozivni broj	229
Veb-domena	.bj
a Iako je Porto-Novo ustavom određeni glavni grad Benina, Cotonou je sjedište vlade i de facto glavni grad.

Benin, službeno Republika Benin (francuski: République du Bénin), država je u Zapadnoj Africi. Na zapadu graniči s Togom, na istoku s Nigerijom, a na sjeveru s Nigerom i Burkinom Faso. Većina populacije Benina živi na omanjem obalnom pojasu na jugu zemlje, uz Beninski zeljev, koji čini dio većeg Gvinejskog zaljeva. Službeni glavni grad je Porto-Novo, međutim sjedište vlade nalazi se u gradu Cotonou, koji je najveći grad u zemlji i njezin gospodarski centar. Benin ima površinu od 114,763 km², dok je procijenjena populacija za 2016. godinu iznosila nešto više od 10,800,000 ljudi. Benin je zemlja u tropskom pojasu, a njezino je gospodarstvo uvelike temeljeno na poljoprivredi; glavni izvozi su pamuk i palmino ulje.

Službeni jezik u Beninu je francuski, mada se lokalni jezici poput fona i jorube također često koriste. Najveća vjerska skupina u Beninu su katolici, a prate ih muslimani, vudu i protestanti. Benin je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Pokreta nesvrstanih, Frankofonije, Organizacije islamske konferencije i drugih međunarodnih organizacija regionalnog, kontinentalnog i globalnog karaktera.

Od XVII. do XIX. vijeka, najznačajniji entiteti na području današnjeg Benina bili su Kraljevstvo Dahomej, grad-država Porto-Novo te serija manjih, plemenskih entiteta na sjeveru. Zbog velikog broja robova koji su s ovog područja transportirani u Novi svijet, područje je još od XVII. vijeka bilo poznato kao Obala robova. Nakon ukidanja ropstva, Francuska je preuzela kontrolu nad teritorijem te mu nadjenula ime Francuski Dahomej. Republika Dahomej proglašena je 1958. godine, a 1. kolovoza 1960. je stekla potpunu nezavisnost od Francuske. Nezavisni Dahomej imao je burnu prošlost prepunu prevrata, vojnih udara i borbi za uspostavu demokracije. Od 1975. do 1990. godine, bio je uređen kao komunistička, jednopartijska Narodna Republika Benin. Višestranačje je uvedeno 1990. godine, kada je proglašena Republika Benin.

Etimologija

Za vrijeme kolonijalnog perioda, Benin je nosio lokalni i historijski naziv Dahomej. Od 1975. godine koristi se naziv Benin, prema Beninskom zaljevu, u kojem država leži. Zaljevu su ime dali Europljani prema Kraljevstvu Benin, koje se nalazi u današnjoj Nigeriji. Država Benin nema nikakve poveznice s današnjim Benin Cityjem u Nigeriji, kao ni s beninskom broncom. Sama riječ "Benin" nastala je krivim izgovorom grada Ubinu (danas Benin City) od strane portugalskih kolonizatora.

Suvremeni naziv Benin izabran je zbog neutralnosti termina. Naime, termin "Dahomej" se izvorno odnosio na fonsko Kraljevstvo Dahomej, koje je obuhvaćalo južnu trećinu zemlje te se tako nije odnosilo na grad-državu Porto-Novo (koja je bila država rivalskog naroda Joruba), centralni Benin (gdje su Jorube također bili dominantni), multietnički sjeverni sektor zemlje, kao ni na kraljevstvo naroda Bariba na sjeveroistoku zemlje.

Historija

Željeznički kolodvor u gradu Cotonou tokom 1930-ih godina, prikazan u japanskoj knjizi Svjetlo i tama južnih mora.

Do europske kolonizacije, na području Benina nalazilo se nekoliko moćnih plemenskih država uz obalu (najmoćnija među kojima je bila ona naroda Aja, ali značajnu ulogu imali su i narodi Joruba i Gbe), koje su značajne prihode ostvarivale u trgovini robljem, uglavnom ratnim zarobljenicima, te značajne skupine plemena u unutrašnjosti zemlje (tu se posebno ističe narod Bariba). Do kraja XVII. i početka XVIII. vijeka, najmoćnija vojna sila bilo je Carstvo Oyo, koje je imalo svoj teritorij istočno od modernog Benina; to se promijenilo u navedenom periodu, kada je narod Fon osnovao Kraljevstvo Dahomej na platou oko Abomeyja, a isto je ubrzo počelo osvajati teritorije uz obalu.

Kraljevstvo Dahomej bilo je poznato po svojoj tradiciji. Mladi dječaci su od najranije dobi služili starijim vojnicima i učili vojne običaje, a posebno je bila poznata elitna jedinica žena, "Ahosi" ("naše majke"), koje se europski istraživačima nazivali "Dahomejskim Amazonkama"; zemlja je uživala nadimak "crna Sparta" u tom periodu. Zarobljenike iz svojih vojnih pothvata su prodavali u roblje (cijela je regija zbog plodne trgovine bila znana kao Obala robova) i dijelom ih prema običajima ritualno pogubljavali. Pogubljavanja i zabrana transatlantske trgovine robljem (1807.) dovela je do smanjenja zarade i slabljenja kraljevstva, pa su tako od 1885. portugalski trgovački borodovi, koji su od 1472. godine imali sporazum s Dahomejom, napustili priobalno područje i trgovinu, preselivši se u Brazil.

Slabljenje kraljevstva u drugoj polovici XIX. vijeka omogućilo je Francuskoj da bez većih problema osvoji teritorij i pretvori ga u koloniju Francuski Dahomej, koji je 1899. godine integriran u Francusku Zapadnu Afriku. Francuzi su 1958. godine dali autonomiju Republici Dahomej, a potpunu nezavisnost nova je republika stekla 1. kolovoza 1960. godine, što se danas slavi kao državni praznik; prvi predsjednik Dahomeja bio je Hubert Maga.

Nedugo nakon sticanja nezavisnosti, došlo je do podjela u oslobodilačkom pokretu i brojnih državnih udara iz kojih je kao pobjednik 1972. izašao bojnik Mathieu Kérékou. Novi je predsjednik uveo politiku utemeljenu na marksizmu-lenjinizmu s nacionalizacijama i planiranom ekonomijom; ime države promijenjeno je u Narodna Republika Benin. Kérékou je krajem 80-ih odbacio marksističku ideologiju, a 1. ožujka 1990. godine je ime države službeno promijenjeno u Republika Benin. Godine 1991., Kérékou je poražen na izborima i postao je prvi crni afrički predsjednik koji je mirno sišao s vlasti nakon izbornog poraza. Vratio se na vlast nakon pobjede na izborima 1996. godine.

Nakon ponovne pobjede 2001. godine, Kérékou se nije kandidirao na izborima 2006., te su ga mnogi hvalili što nije pokušao promijeniti ustav kako bi dobio mogućnost ostanka na vlasti. Na izborima 2006. pobijedio je Yayi Boni, koji je na vlasti ostao do 2016. godine, kada ga je, nakon što mu je ustav zabranio kandidiranje za treći mandat, naslijedio poduzetnik Patrice Talon.

Geografija

Benin se nalazi u zapadnoj Africi, smješten između 6° i 13° sjeverno te 0° i 4° istočno. Na zapadu graniči s Togom, na sjeveru s Burkinom Faso i Nigerom te s Nigerijom na istoku. Na jugu, Benin izlazi na Beninski zaljev, koji je dio većeg Gvinejskog zaljeva. Beninska obala široka je tek 121 km, međutim najveća širina koju zemlja doseže, na sjeveru, iznosi 325 km.

Po pitanju reljefa, Benin pokazuje vrlo malo oscilacija te se može podijeliti na četiri veće zone od juga prema sjeveru. Izrazito niske, pješčane poljane uz obalu na jugu zemlje ne prelaze 10 metara visine. To područje obiluje močvarama te je prepuno laguna i manjih jezera koje su povezane s oceanom. U pozadini tih poljana nalazi gvinejski šumsko-savanski mozaik, koji se prostire diljem južnobeninskih platoa, a visinom se kreće od 20 do 200 metara. To područje presjecaju doline koje se nalaze uz tokove rijeka Couffo, Zou i Ouémé.

Treća regija je ispunjena je brdima i sličnim uzvisinama, koje rijetko dosežu 400 metara nadmorske visine. Na sjeveru zemlje nalazi se planinski lanac Atakora, koji se dalje proteže u Togo; tu se nalazi i najviši vrh Benina, Mont Sokbaro, visok tek 658 metara. Na sjeveru zemlje nalazi se i kompleks nacionalnih parkova W-Arly-Pendjari, kog Benin dijeli sa susjednim Nigerom i Burkina Faso; parkovi su zaštićeni od strane UNESCO-a i predstavljaju značajnu turističku atrakciju u regiji zbog bogate flore i faune.

• Geografija Benina
• 
  Rijeka Pendjari čini prirodnu granicu Benina s Burkinom Faso
• 
  Savane u NP Pendjari u kojima obitavaju slonovi
• 
  Ribarstvo je značajna lokalna djelatnost na jugu zemlje, gdje su brojne lagune i jezera, poput ovoga kraj mjesta Ganvié
• 
  Slapovi Tanougou u Beninu
• 
  Iako je Benin primarno nizinska zemlja, na sjeveru zemlje se nalazi značajni planinski lanac Atakora

Klima

Köppenova klasifikacija klime pokazuje samo dvije izražene klimatske zone u Beninu.

Klima u Beninu je topla i vlažna. Tokom godine se izmjenjuju dva kišna i dva sušna perioda, a godišnja razina padalina uz obalu je oko 1,300 mm. Principijelna kišna sezona traje od travnja do kraja srpnja, uz kraći kišni period od kraja rujna do studenog. Glavna suha sezona je od prosinca do travnja, uz kraći sušni period od kraja srpnja do početka rujna. Temperature i vlažnost su dosta visoki uz tropsku obalu. U najvećem gradu, Cotonouu, prosječni minimum i maksum iznose 24°C, odnosno 31°C. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime, Benin ima samo dvije izražene klimatske zone.

Temperaturne varijacije se povećavaju kako se krećemo prema sjeveru, preko savana i platoa do Sahela. Od prosinca do ožujka diljem zemlje puše suhi vjetar znan kao harmatan, a koji solazi iz Sahare; harmatan ima značajan utjecaj na vegetaciju u Beninu.

Politika

Prema Ustavu, Benin je predsjednička republika s predstavničkom demokracijom, u sklopu koje je predsjednik Benina istovremeno i državni poglavar i predsjednik vlade unutar višestranačkog političkog sistema. Vlada i predsjednik predstavljaju izvršnu vlast, dok je zakonodavna vlast podijeljena između vlade i parlamenta, Narodne skupštine. Sudbena vlast je nezavisna od izvršne i zakonodavne vlasti. Sudbenu vlast provode Ustavni sud (Court constitutionnelle), sa 7 članova imenovanih za jedan mandat od 5 godina te Vrhovni sud (Court suprême), čijeg predsjednika imenuje predsjednik republike za mandat od 5 godina. Aktualni Ustav Benina donesen je 1990. godine te je bio na snazi u periodu tranzicije prema demokraciji 1991. godine.

U kontekstu funkcionalnosti političkog sustava, Benin spada među bolje ocijenjene afričke zemlje; na Ibrahimovom indeksu afričke vlasti za 2013. godinu nalazio se na 13. mjesto uz značajan dvanaestogodišnji napredak. Uz to, našao se na 18. mjestu među afričkim zemljama po pitanju sigurnosti, vladavine prava, participacije i ljudskih prava. U rangiranju udruge Novinari bez granica, Benin se nalazio na 53. mjestu (od 169 zemalja) po pitanju slobode medija.

S druge strane, korupcija je, kao i u većini Afričkih zemalja, gorući problem; godine 2005. je Benin rangiran na 88. mjestu (od 159 zemalja) po pitanju korumpiranosti policije, gospodarstvenika i političara.

Administrativna podjela

Glavne administrativne jedinice u Beninu su departmani (départements), kojih trenutno ima 12. Do 1999. godine, Benin je imao šest departmana, koji su nakon administrativne reforme podijeljeni tako da je nastalo aktualnih dvanaest; deparmatni su svoja središta dobili tokom 2008. godine. Departmani se dalje dijele na općine (communes), kojih od 1999. godine ima 77.

Departman	Glavni grad	Populacija (2013.)	Površina (km2)	Mapa
Alibori	Kandi	868,046	26,242	Departments of Benin.
Atakora	Natitingou	769,337	20,499
Atlantique	Allada	1,396,548	3,233
Borgou	Parakou	1,202,095	25,856
Collines	Dassa-Zoumé	716,558	13,931
Kouffo	Aplahoué	741,895	2,404
Donga	Djougou	542,605	11,126
Littoral	Cotonou	678,874	79
Mono	Lokossa	495,307	1,605
Ouémé	Porto-Novo	1,096,850	1,281
Plateau	Pobè	624,146	3,264
Zou	Abomey	851,623	5,243

Stanovništvo

Grafički prikaz porasta populacije Benina od 1960. godine do 2010. godine. Trend rasta još uvijek je aktualan, uz prosječnu stopu od oko 2.7-2.8%.

Prema procjeni za 2018. godinu, u Beninu živi 11,340,504 stanovnika, po čemu je 82. zemlja na svijetu. Populacija je od 50-ih godina XX. vijeka konstantno rasla, tako da se u tom periodu broj stanovnika upeterostručio, s cca. 2,200,000 na cca. 11,300,000 ljudi; godišnja stopa rasta stanovništva iznosi oko 2.8%. Prosječna očekivana životna dob iznosi 62 godine. Stanovništvo benina uglavnom je izrazito mlado (gotovo 63% stanovništva je u dobnoj skupini od 0-24 godine), a udjelom starog stanovništva (stariji od 65 godina) od samo 2.7%.

Najveći postotak stanotvništva Benina nalazi se na razvijenijem jugu zemlje.

Najveći gradovi u Beninu

Etnolingtivstička struktura

Na području Benina živi nekoliko desetaka etnolingvističkih skupina koje ugrubo predstavljaju tri velike afričke jezične porodice - nigersko-kongoansku, nilo-saharsku i afroazijsku. Glavni predstavnici posljednje skupine su Hause, koji uglavnom žive kao trgovci na sjeveru zemlje, dok nilo-saharsku porodicu predstavlja narod Dɛndi, potomci Carstva Songhai. Dɛndi jezik dominira na sjeveru zemlje uz rijeku Niger te se koristi kao lingua franca među muslimanskim zajednicama na sjeveru. Predstavnici nigersko-kongoanskih jezika dijele se u pet skupina:

• Narod Boko, koji je danas ograničen na krajnji istok zemlje, govori jezicima iz skupine mande;
• Narod Fulani, koji nastanjuje sjeveroistok zemlje, koristi senegambijske jezike;
• Narod Joruba, koji nastanjuje urbana područja, koristi benue-kongoanske jezike;
• Gur jezici dominiraju u četiri provincije na sjeveru zemlje, gdje ih koriste brojne etničke skupine;
• Kwe i gbe jezici dominantnu su u južnom i centralnom dijelu zemlje, gdje ih također koriste brojne i raznovrsne etničke skupine.

Najbrojnija etnička skupina su pripadnici naroda Fon, nakon čega slijede Jorube, Aje, Baribe, Ayizi, Fulani i Guni. Uz lučke gradove na jugu stanuju i brojni potomci brazilskih robova. Europljani su prisutni, mada u malom broju (uglavnom Francuzi), a prisutan je i određen broj ljudi iz Azije, mahom Libanonaca i Indijaca.

Religija

Religija u Beninu (CIA, 2013.)
Kršćanstvo			48.5%
Islam			27.7%
Ostale / areligiozni			12.2%
Vudu			11.6%

Predominantna religija u Beninu je kršćanstvo (48.5%, 2013.), među kojima su najdominantnija denominacija katolici (oko 30%). Nešto manje od 30% stanovništva (27.7%) su muslimani, dok se nešto više od 10% stanovnika (11.6%) izjasnilo pripadnicima zaparnoafričkog vudua. Ostale religije, kao i oni areligiozni, čine 12.2% stanovništva.

Značajno prisustvo imaju i tradicionalne religije, poput animističkih skupina u departmanu Atakora, pobornika vudua i religije Òrìṣà među narodima Joruba i Tado u centralnom i južnom dijelu države. Grad Ouidah se smatra duhovnim centrom beninskog vudua. Kršćanstvo je predominantno na jugu i u središtu Benina, dok su muslimanske zajednice dominantne na sjeveru zemlje.

Gospodarstvo

Glavni trgovinski partneri Benina za 2017. godinu
Izvoz		Uvoz
Bangladeš	18.1%	Tajland	18.1%
Indija	10.7%	Indija	15.9%
Ukrajina	9%	Francuska	8.5%
Niger	8.1%	Kina	7.5%
Kina	7.7%	Togo	5.9%
Nigerija	7.2%	Nizozemska	4.3%
Turska	4%	Belgija	4.3%

Unatoč činjenici da je jedna od razvijenijih afričkih zemalja, Benin se globalno i dalje smatra nerazvijenom zemljom, a njegovo gospodarstvo se još uvijek temelji na samoodrživoj poljoprivredi i pamuku kao glavnom proizvodu. Trgovina i proizvodnja pamuka čine gotovo 40% BDP-a, a pamuk sačinjava čak 80% službene vanjske trgovine. Ostali značajni proizvodi su tekstil, proizvodi od palmi i kakao. Sjemenke i žitarice se uglavnom uzgajaju radi lokalne opskrbe. Početkom 80-ih godina, Benin se uspio probiti i na međunarodno tržište naftom zahvaljujući skromnim nalazišima nedaleko od obale, međutim proizvodnja je u posljednjim godinama obustavljena, iako se polagano otkrivaju nova nalazišta. Skroman doprinos gospodarstvu daje i ribarstvo, koje je primarno lokalnog značaja, ali sačinjava i dio izvoza.

Za 2018. godinu, nominalni BDP je bio u porastu i iznosio je $10.456 milijardi, dok je PPP također bio u porastu, s iznosom od $27.718 milijardi. Od 2015. godine, Benin bilježi stalni porast BDP-a, koji je 2018. godine iznosio čak 6%. Izvoz je za 2017. godinu iznosio $1.974 milijardi, dok je uvoz bio $2.787 milijardi.

Kultura

Tradicionalna ženska muzička skupina iz Benina

Kultura u Beninu spoj je višestoljetne kulture lokalnih plemena i naroda koji su nastanjivali područje puno prije nego su došli prvi Europljani; značajniji trag na historiju i kulturu Benina ostavili su Portugalci i Francuzi, s tim da je potonja bolje prošla kroz test vremena od ove prve. Utjecaj afričkih kultura vidljiv je u plesu, likovnoj umjetnosti, kuhinji, folklori i u davanju imena, mada mahom na jugu Benina, dok je francuski (i generalno europski) utjecaj vidljiv u književnosti, muzici i sportu.

Prije dolaska Europljana, beninska književnost je imala dugogodišnju usmenu tradiciju; prvi roman beninske književnosti, L'Esclave, napisan je tek 1929. godine od strane Félixa Couchoroa i to na francuskom jeziku. Sam francuski jezik je službeni jezik u zemlji, međutim u školama se uči tek u višim razredima, uz izuzetak bogatijih škola, gdje se uči od ranije dobi; inače se u osnovnim školama koriste lokalni jezici.

Suvremena beninska muzika razvijala se pod različiti utjecajima - rock, funk, jazz, soul, kongoanska rumba, kabare, highlife - a njihova globalno najpoznatija pjevačica, Angélique Kidjo, izdala je dvadesetak albuma i ostvarila značajnu karijeru u Sjedinjenim Državama. Ostali značajni muzičari su kompozitor Wally Badarou te pjevač Gnonnas Pedro. Uz njih, značajnu međunarodnu karijeru ostvario je i glumac Djimon Hounsou, koji je glumio u seriji američkih filmova. Od likovnih umjetnika, značajan međunarodni ugled uživaju Georges Adéagbo, Meschac Gaba, Romuald Hazoumè, Dominique Zinkpè i Emo de Medeiros.

Po pitanju sporta, daleko najpopularniji nacionalni sport je nogomet, mada nacionalna reprezentacija nikada nije imala značajnijih rezultata; od beninskih nogometaša, značajnu međunarodnu karijeru izgradio je Stéphane Sessègnon.

Obrazovanje

Osnovnoškolska djeca u Beninu, 2011. godina.

Prema podacima za 2015. godinu, Benin je imao jednu od najviših stopa nepismenosti u svijetu; procjena za opću stopu iznosila je 38.4%, dok su brojke za muškarce iznosile 49.9%, odnosno 27.3% za žene. S druge strane, danas je proces općeg osnovnog obrazovanja u Beninu potpuno realiziran, a 54% djece je upisano u srednje škole, prema UNESCO-vim podacima za 2013. godinu. Ovo je posebno značajno u svjetlu činjenice da školstvo u Beninu nije bilo besplatno sve do 2007. godine, kada su u sklopu obrazovnih reformi ukinute školarine. Nastava se odvija na francuskom jeziku, a ocjene se kreću od 0 do 20. Osnovno obrazovanje traje šest godina, srednje ukupno sedam, a sveučilišno tri za diplomski i četiri za magistarski studij.

Od 2009. godine, država je ulagala minimalno 4% BDP-a u obrazovanje, što se do 2015. godine popelo na 4.4%. Ukupno 0.97% BDP-a išlo je u tercijarno obrazovanje, posljedica čega je bio značajan porast upisanih na sveučilišta u zemlji. Glavni univerzitet u zemlji je Nacionalni univerzitet Benina u Abomeyju.

Vanjske veze

Benin na Wikimedijinoj ostavi

• Country Profile from BBC News
• Benin entry at The World Factbook
• Benin from UCB Libraries GovPubs
• Benin na Projektu Open Directory
• commons:Atlas of Benin
• Forecasts for Benin Development

Vlada

• (fr) Government of Benin (official site)
• Chief of State and Cabinet Members

Mediji

• Directory of Benin news sources from Stanford University

Trgovina

• World Bank Benin 2010 Summary Trade Statistics

Sport

• Baseball