Prijeđi na sadržaj

Alphons Orie

Izvor: Wikipedija
Alphons Orie

Alphons Orie (Groningen, 23. studenog 1947.) je nizozemski pravnik, stručnjak za kazneno pravo.

Trenutno je sudac Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).[1]

Orie je diplomirao na Sveučilištu u Leidenu i Sveučilištu u Bruxellesu. Tijekom godinama 1971. - 1980. radio je u sveučilišta, a zatim je započeo svoju pravnu praksu, u kojoj je branio u 1995. - 1997. uključujce okrivljenike ped ICTY-em. Godine 2001 izabran je za suca Haškog tribunala.[2].

Orie je trenutno predsjedavajući sudskog od Haaškog suda. Ipak, mnoge njegove presude su u žalbenim presudama izmijenjene ili poništene. Orie je Stanislava Galića, primjerice, isprva osudio na 20 godina zatvora zbog opsade Sarajeva, da bi žalbenom presudom isti osuđen na strožu kaznu, doživotni zatvor. S druge strane, njegova kazna Momčilu Krajišniku je skraćena sa 27 na 20 gosdina od žalbenog vijeća.[3] Iako je kazna Miodragu Jokiću od 7 godina potvrđena zbog bombardiranja Dubrovnika, žalbeno vijeće je i tu ispravilo Orievu prvotnu presudu jer je optuženika osudio zbog individualne, a ne zapovjedne odgovornosti, što je po njima "pravna greška".[4] Nakon što je žalbeno vijeće 2012. oslobodilo Antu Gotovinu i Mladena Markača svih optužbi, koje je Orie godinu i pol ranije osudio na 24 i 18 godina zatvora, Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić je javno pozvao Oriea da podnese ostavku.[5]

2013. kontroverze je izazvala i Orieva presude kojom su oslobođeni su i bivši visoki dužnosnici Državne bezbednosti (DB), Jovica Stanišić i Franko Simatović, također jer po novim pravilima nije bilo "konkretne usmjerenosti" da njihove paravojne snage počine zločine po Bosni i Hrvatskoj. Bivša glasnogovornica MKSJ-a Florence Hartmann,[6] Nataša Kandić, Francis Boyle, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko,[7] Centar za suočavanje s prošlošću - Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku su digli glas protiv takve presude.[8]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Pdf, 30.07.2008
  2. životopis na stranici ICTY, [30.07.2008]
  3. Dorotea Čarnić (19.4. 2011). „Ori sudio Blaškiću, Haradinaju, Krajišniku.”. Politika.rs. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  4. „Case information sheet: Miodrag Jokić”. MKSJ. str. 5. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  5. „Mišetić: Sudac Alphons Orie treba dati ostavku, drugi mu put pada presuda”. Slobodna Dalmacija. 16.11. 2012. Pristupljeno 11.9. 2013. 
  6. „Hartmann: Haški sud je nagradio mozgove masovnih zločina”. source.ba. 1. lipnja 2013. Pristupljeno 1. lipnja 2013. [mrtav link]
  7. Bojana Oprijan Ilić (31. svibnja 2013). „Nevladine udruge za ljudska prava u Srbiji "zaprepaštene" oslobađanjem Stanišića i Simatovića”. Novi List. Arhivirano iz originala na datum 2013-06-12. Pristupljeno 4. lipnja 2013. 
  8. „Žrtve i dalje bez satisfakcije”. H-Alter. 31. svibnja 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-09. Pristupljeno 4. lipnja 2013.