Prijeđi na sadržaj

Abdulah ibn Zubajr

Izvor: Wikipedija

`Abd Allah al-Zubayr ili ibn Zubayr (arapski: عبد الله بن الزبير‘Abdallāh ibn az-Zubayr; 624 - 692) bio je arapski ashabi i samozvani islamski kalif u drugoj polovici 7. vijeka.

Otac mu je bio Zubayr ibn al-Awwam, a majka Asma bint Abi Bakr, kćer prvog kalifa Abu Bekra. Bio je nećak Ajše, treće supruge proroka Muhameda.

Pripadao je plemenu Bani Asad. Kao mladić je sudjelovao u arapskim pohodima protiv Bizanta i Sasanidske Perzije cesarstvu. Godine 647. je u Sjevernoj Africi (današnji Tunis) kraj mjesta Safetulo porazio i ubio tamošnjeg bizantskog gospodara Gregora Patricija.

Ibn al-Zubejr se pod vladavinom kalifa Muavije I. nije miješao u politku, ali zato nije htio priznati njegovog nasljednika Jezida I. Tada je Huseinu ibn Aliju savjetovao da dođe u Kufu te se tako riješio svog jedinog suparnika u Hidžazu.[1]

Poslije smrti Huseina ibn Alija u bitci kod Karbale 10. muharema 61 (10. oktobra 680) al-Zubejr se vratio u Hidžaz, gdje se proglasio "pravednim kalifom" i počeo učvrščivati svoj položaj. S vremenom je tako ojačao da je u Kufu poslao svog guvernera. Potom je uspostavio svoju vlast u Iraku, južnoj Arabiji, velikom dijelu Sirije i dijelu Egipta. Al-Zubejru je u tome pomagalo duboko nezadovoljstvo naroda omejadskom vlašću.

Jezid je pokušao eliminirati al-Zubejra napadom nad Hidžaz. Poslije krvave bitke kod al-Hare je osvojio Medinu i počeo opsjedati Meku. Pohod je prekinula njegova iznenadna smrt. U Umajadskom Kalifatu je potom nastao metež i prersatao u sveopći građanski rat. Islamska država se raspala na dvije polovice sa dvama različitim kalifima.

Građanska rata je završila tako da je Al-Zubejr izgubio Egipt i dijelove Sirije pod svojom vlašću. Potom su u Iraku izbili ustanci haridžita te se njegova vlast svela na područje Hidžaza.

Ibn al-Zubajr je bio konačno poražen kada je Abd al-Malik ibn Marvan na njega poslao vojsku pod Al-Hadžadž ibn Jusufom. Al-Hadžadž je godine 692. u bitci al-Zubajra ubio; odrezana mu je glava a ostatak trupla pribijen na križ. Omejadi su potom uspostavili vlast nad cijelim islamskim svijetom.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Balyuzi, H. M.: Muhammad and the course of Islam. George Ronald, Oxford (U.K.), 1976, str.193.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Abdulah ibn Zubajr
Banu Asad
Sunitske titule
Prethodi:
Muavija I
Islamski kalif
684–692
Slijedi:
Abd al-Malik ibn Marwan