Rouen

Rouen
Rouen;
	; Grb
Osnovni podaci
Država	Francuska
Gradonačelnik	Yvon Robert (PS)
Departman	Haute-Normandie
Okrug	Seine-Maritime
Kanton	Rouen
Stanovništvo
Stanovništvo (2011-01-01)	111,553
Aglomeracija (2010)	652.818
Gustina stanovništva	5217,63 st./km²
Geografija
Koordinate	49°26′N 1°06′E / 49.44°N 1.10°E
Vremenska zona	UTC 1, ljeti UTC 2
Površina	21.38 km²
	Rouen Rouen (Francuske)
Ostali podaci
INSEE kod	76540

Rouen (fonet. [ʁwɑ̃]) je povijesno gledano glavni grad Normandije. Smješten je u sjeverozapadnom dijelu Francuske, na rijeci Seine, a trenutno je glavni grad regije Haute-Normandie (Gornja Normandija). Nekada je bio jedan od najprosperitetnijih gradova srednjovjekovne Europe. Rouen je grad u kojem je Ivana Orleanska 1431. godine spaljena na lomači. Njegovi stanovnici nazivaju se Rouenžani, a njihov broj se procjenjuje na 114.000 (2007.)

Zemljopis

Rijeka Seine zauzima 179 hektara komune Rouen, koja ima 306 hektara zelenih površina, 210 km je ukupna dužina cesta, od čega je 16 km rezervirano za bicikliste, i 8 km za pješake.

Klima

Prosječna godišnja temperatura se kreće između 10 i 20 °C ;

Prosječno trajanja sunčanih razdoblja: 1 630 sati godišnje;
Magla: 85 dana godišnje;
Oluja: 16 dana godišnje;
Padavine: između 700 i 1 000 mm godišnje

= Demografija

Demografija
1962.	1968.	1975.	1982.	1990.	1999.	2006.	2011.
120.857	120.471	114.834	101.945	102.723	106.592	107.904	111.553

=

Kretanje broja stanovnika od 1962.

1962	1968	1975	1982	1990	1999	2004	2005	2007
120.111	120.471	114.834	101.945	102.723	106.592	109.600	112.000	114.000

Povijest

Rouen je osnovan od strane galskog plemena. Oni su ga nazivali Ratumacos, a Rimljani Rotomagus. Rimski Rotomagus je bio drugi grad rimske provincije Gallia Lugdunensis nakon samog Lugdunuma (današnjeg Lyona). Za vrijeme Dioklecijanove reorganizacije, Rouen je bio poglavarski grad podijeljene pokrajine Gallia Lugdunensis II i postigao je procvat u razvoju za vrijeme rimskog perioda, s amfiteatrom i termama. U petom stoljeću postao je sjedište biskupije (iako su imena prijašnjih biskupa isključivo legendarna) a kasnije i glavni grad Merovinške Neustrije.

Nakon svog prvog upada u nižoj dolini rijeke Seine 841., Normani su opustošili Rouen; od 912. Rouen je bio glavni grad Normandijskog vojvodstva i rezidencija knezova sve dok Vilim I Engleski nije osnovao svoj dvorac u Caenu.

1150. Rouen primio povelju o svom osnivanju, time i dozvolu samouprave. Tokom dvanaestoga stoljeća u Rouenu je živjelo oko 6000 Židova, koji su činili oko 20% stanovništva, uz veliki broj Židova koji su se raspršili u još stotinjak zajednica u Normandiji. Dobro očuvani ostaci židovske vjerske škole, tzv. ješive, su bili otkriveni u 1970-ih. Zajednica je počela projekt kako bi ih vratila u prijašnje stanje te pokušala restaurirati zgradu.

1200. požar je uništio dio stare katedrale. 24. lipnja 1204. Filip II., kralj Francuske je došao u Rouen i konačno pripojio Normandiju Francuskom kraljevstvu. On je srušio normanski dvorac i sagradio svoj vlastiti, Château Bouvreuil, na mjestu galsko-rimskog amfiteatra. U tom razdoblju razvijena je tekstilna industrija, koja se bazirala na vuni uvoženoj iz Engleske (za koju su se gradovi Flandrija i Brabant stalno natjecali) i koja je pronašla svoje tržište na Champagne sajmovima. Razvoj Rouena također ovisi i o riječnom prometu na rijeci Seine. Vino i pšenica su se izvozili u Englesku, a kositar i vuna su se dovozili, pri povratku, u Rouen. U četrnaestom stoljeću gradu je prijetio sukob građana: 1291. gradonačelnik je bio ubijen, a plemićke rezidencije u gradu su opljačkane. Filip IV Francuski ponovo nametnuo red i potisnuo gradsku povelju i unosnu tržišnu situaciju zasnovanu na riječnom prometu; no on je bio poprilično za to da Rouenžani otkupe svoja stara prava i slobode, 1294. 1306. je odlučio protjerati židovsku zajednicu iz Rouena, koja je tad brojala pet ili šest tisuća Židova.

Tokom Stogodišnjeg rata, 19. siječnja 1419., Rouen je predan Henriku V Engleskom, kralju Engleske, koji je ponovo pripojio Normandiju teritoriju kojim je vladala dinastija Anžuvinaca, 30. svibnja 1431.

Ivana Orleanska je spaljena na lomači na Place du Vieux-Marche, u ovome gradu, gdje je većina stanovnika podržavala burgundskog kneza, neprijatelja njenog kralja. Kralj Francuske, Karlo VII Francuski ponovno je zauzeo grad 1449.

Grad je bio teško oštećen za vrijeme Drugog svjetskog rata na Dan D i njegova glasovita katedrala je bila gotovo uništena bombama od strane Savezničkih sila. Za vrijeme nacističke okupacije, Njemačka ratna mornarica je imala svoje sjedište u vlastelinskom dvorcu u kampusu École Supérieure de Commerce de Rouen.

Administracija

Rouen je glavni grad Gornje Normandije (Haute-Normandie région), kao i općina i departmanska prefektura Seine-Maritimea.

Rouenske kuće

Rouen i 36 prigradskih općina metropolitanskog područja tvore aglomeracijsku zajednicu Rouen Haute-Normandie, sa oko 393 621 stanovnika u njoj prema popisu stanovništva iz 1999. Najveća predgrađa su Sotteville-lès-Rouen, Saint-Étienne-du-Rouvray, Le Grand-Quevilly, Le Petit-Quevilly, i Mont-Saint-Aignan, s brojem stanovnika preko 20 000.

Gradonačelnici Rouena:

René Stackler (1943.-1944.)
Guillaume Montier (1944.-1945.)
Jacques Chastellain (1945.-1958.)
Bernard Tissot (1958.-1968.)
Jean Lecanuet (1968.-1993.)
François Gautier (1993.-1997.)
Yvon Robert (1997.-2001.)
Pierre Albertini (2001.-2008.)
Valérie Fourneyron (2008.-)

Kultura

8 kazališta (kapacitet: 80 do 1200 mjesta)
5 kina (35 sala)
1 izložbeni park
7 knjižnica
Koncertna dvorana
Botanički vrt koji organizira brojne izložbe i konferencije

Znamenitosti

Rouen je poznat po svojoj vlastitoj katedrali Notre Dame, sa Tour de Beurre (maslac kula). Katedrala je bila predmetom niza slika Claudea Moneta, od kojih su neke i izložene u Musée d'Orsay u Parizu.

Rouenska katedrala

Gros Horloge je astronomski sat koji datira još iz stoljeća. Smješten je u ulici u istoimenoj ulici.

Gros Horloge

Druge poznate strukture uključuju gotičku crkvu Saint-Maclou (15. st.); Tour Jeanne d'Arc, u koju je Ivana Orleanska dovedena 1431. gdje su joj prijetili mučenjem (usprkos popularnim uvjerenjima, ona nije bila ovdje pritvorena); crkva Saint Ouen (od 12. do 15. stoljeća), Palais de Justice, koji je nekada bio i sjedište Parlamenta u Normandiji, i Muzej likovne umjetnosti i keramike koji sadrži izvanrednu zbirku porculana zbog koje je Rouen bio slavan od 16. do stoljeća. U samom središtu Place du Vieux Marché nalazi se moderna crkva Svete Ivane Orleanske. Ovo je velika, moderna građevina koja svojom veličinom i izgledom dominira trgom. Crkva je sagrađena na mjestu na kojem se nalazila lomača na kojoj je Djevica Orleanska spaljena.

Ulica

Rouen je također bio domaćin francuskih Grand Prix utrka, između 1952. i 1968.

Muzeji

Postoji mnogo muzeja u Rouenu:

Musée des beaux-arts de Rouen, umjetnički muzej sa slikama poznatih slikara kao što je to Monet,
Musée maritime fluvial et portuaire, muzej koji svjedoči o povijesti rouenske luke i navigaciji,
Musée des antiquités, umjetnički i povijesni muzej sa antičkim i gotičkim radovima,
Musée Flaubert d'histoire de la médecine, muzej smješten u rodnoj kući Gustavea Flauberta
Musée de la céramique,
Secq Le Musée des Tournelles

Mostovi

Prvi mostovi potiču iz 9. stoljeća. Obnovljeni su nekoliko puta, posebno nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Neki od njih su:

Pont Gustave-Flaubert
Pont Guillaume-le-Conquérant
Pont Jeanne-d’Arc
Pont Boieldieu
Pont Pierre-Corneille
Pont Mathilde

Obrazovanje

U Rouenu se nalazi Université de Rouen Arhivirano 2012-03-15 na Wayback Machine-u ili Rouensko sveučilište, zatim vodeća poslovna škola u Francuskoj, École supérieure de commerce de Rouen, koja se nalazi u blizini grada Mont-Saint-Aignan, te INSA ROUEN i ESIGELEC.