Pierre Amédée Jaubert

Pierre Amédée Jaubert (Aix-en-Provence, 3. juni 1779. − Pariz, 28. januar 1847), francuski diplomat, političar, akademik, putopisac i orijentalist, jedan od omiljenih Napoleonovih dragomana i savjetnika za Orijent.

Biografija

Školovanje

Rođen je u gradu Aix-en-Provence, a sredinom 1790-ih odlazi u Pariz gdje na École des Langues Orientalesu zajedno sa Silvestrom de Sacyjem studira arapski, turski i perzijski jezik. Nakon svršetka studija pristupa francuskom poslanstvu u Istanbulu, a potom se 1798. godine pridružuje Napoleonovoj ekspediciji u Egiptu prilikom čega služi kao jedan od glavnih prevoditelja. Tokom 1800. i 1801. godine vraća se na studij, dok se 1802. ponovo pridružuje francuskim trupama u Aleksandriji.

Diplomacija

Povratkom u Francusku imenovan je prevoditeljem u ministarstvu vanjskih poslova, a istovremeno je radio i kao profesor turskog jezika na École des Langues Orientalesu. Godine 1804. poslan je na dvor osmanlijskog sultana Selima III da mu službeno objavi kako je Napoleon postao carem. U ožujku sljedeće godine poslan je na iranski dvor k Fatehu Ali-šahu da sklopi savez protiv Britanije i Rusije. Jaubert je prilikom tog zadatka bio suočen s brojnim poteškoćama poput 8-mjesečnog zatočeništva pokraj granice s Iranom, no u junu 1806. godine u Teheranu je isporučio Napoleonovo pismo čime je misija uspješno obavljena. Iranski dvor prilikom sastanka darovao mu je veliki portret šaha i brojne perzijske rukopise koje je predao Kraljevskoj knjižnici u Parizu.

U travnju 1807. godine Jaubert je bio glavni prevoditelj na sastanku Napoleona i iranskog veleposlanstva u palači Finckenstein u Istočnoj Pruskoj gdje je postignut sporazum o savezništvu protiv Britanije i Rusije. Iako potpisan 4. maja 1807. godine, sporazum iz Finckensteina postao je ništavan svega dva mjeseca kasnije kada je Napoleon sklopio mirovni sporazum s ruskim carem Aleksandrom I.

Za vrijeme Napoleonovih sto dana Jaubert je obnašao dužnost francuskog otpravnika poslova u Istanbulu, a nakon pada njegovog režima zauvijek napušta diplomaciju i politiku.

Literalno stvaralaštvo

Kasnih 1810-ih Jaubert se posvećuje lingvističkom istraživanju, učenju i putovanjima. Tokom 1818. i 1819. godine ponovo putuje Azijom, a pri povratku u Pariz izdaje knjigu „Putovanja Armenijom i Perzijom”. U ovom putopisu obrađuje se široka tematika: ekonomski potencijali Irana, vladarski dvor i ceremonije, nomadska plemena, status žena, rad obavještajaca, itd. Kod mnogo navedenih primjera Jaubert uspoređuje iranske i osmanlijske običaje s obzirom da je bio temeljito upoznat s obje kulture. Među ostala Jaubertova djela ubrajaju se i prijevod Idrisijeve „Geografije” odnosno „Francusko-berberski rječnik”.

Godine 1830. pridružio se uglednom humanističkom društvu Académie des Inscriptions et Belles-Lettres i radio je kao profesor perzijskog jezika na Collège de Franceu, a četiri godine kasnije postaje predsjednikom Société Asiatiquea kojeg vodi sve do svoje smrti 28. januara 1847. godine.

Opus

„Putovanja Armenijom i Perzijom...” (Voyage en Arménie et en Perse...), 1821.
„Idrisijeva Geografija” (Géographie d'Édrisi), 1836.
„Francusko-berberski rječnik” (Dictionnaire français-berbère), 1844.

Odlikovanja

Chevalier of the Légion d’honneur (1808)
Maître des requêtes (1810)
Pair de France (1841)
Chevalier of the Légion d’honneur (1845)

Povezano

Literatura

(en) Amini, Iradj (1999.). "VIII. The Jaubert Mission i X. The Gardane Mission", Napoleon and Persia: Franco-Persian relations under the First Empire. Washington, D.C.: Mage Publishers, str. 76.-89. i 104.-116., ISBN 9780934211581, OCLC 42334808.
(en) Nasiri-Moghaddam, Nader (15. prosinca 2008.). Pierre Amédée Émilien-Probe Jaubert, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Pierre Amédée Jaubert