Jane Seymour
Za ostale osobe s istim imenom, v. Jane Seymour (razvrstavanje).Jane Seymour (fonol. Džejn Simor; 1507/1509 - 24. oktobar 1537) je bila treća supruga Henrika VIII i majka njegovog dugo priželjkivanog sina i nasljednika, Edvarda VI.
| Jane Seymour | |
|---|---|
| Kraljica Engleske | |
| |
| Supružnik | Henrik VIII |
| Djeca | |
| Edvard VI | |
| Otac | John Seymour |
| Majka | Margaret Wentworth |
| Rođenje | 1507-09 |
| Smrt | 24. oktobar 1537 |
Jane kao dvorjanka
urediJane je bila kćerka Johna Seymoura od Wiltshira i i Margaret Wentworth. Vodila je porijeklo od stare aristokratske porodice, a otac joj je bio cijenjen na dvoru Henrika VIII. Jane je služila kao dvorska dama kraljevim prvim dvjema ženama, Katarini Aragonskoj i Anni Boleyn, sve dok Henrikovo oko nije pala na nju samu. Na dan smrti Henrikove prve žene Katarine, Anne je pobacila sina. Henrik je tada počeo vjerovati da je njegov brak sa Anne proklet i tražio način da ga okonča kako bi oženio Jane i sa njom dobio sina. Tokom njegovog braka sa Annom većina kršćanskog svijeta je samo Katarinu priznavala za Henrikovu ženu. Kada je ona umrla, Anne je već bila na rubu propasti i Henrik je bio odlučan da brak sa njom okonča tako da njegov treći brak bude smatran legitimnim od strane svih. [1] Anne Boleyn je stoga optužena za preljub, incest i vještičarenje, te osuđena na odrubljivanje glave.
Jane kao kraljica
urediHenrik je zaprosio Jane 20. maja 1536. godine, samo dan nakon Annina pogubljena, a oženio ju je 30. maja iste godine. Jane je zvanično proglašena kraljicom 4. juna, ali nikada nije krunisana zbog epidemije u Londonu. Druga mogućnost je da Henrik možda nije želio da kruniše Jane prije nego što mu ona rodi sina i tako ispuni svoju dužnost. [1]
Jane je bila stroga kraljica - po svemu različita od njene opuštene prethodnice. Bila je bliska samo sa ženskim članovima rodbine, svojom sestrom i bratovom ženom. Rasipništvo na dvoru, koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme Anne Boleyn, zamijenjeno je strogim pravilima kada ga je preuzela Jane. Sve je bilo propisano, pa čak i broj bisera koje je dvorska dama pojedinog ranga smjela nositi na haljini, a francuska moda koju je uvela Anne sada je bila zabranjena. Kao i u dvorskom životu, Jane je imala konzervativne poglede i u politici. Međutim, njeno jedino uplitanje u politiku naljutilo je kralja koji ju je tada podsjetio na sudbinu njegove prethodne žene koja je se miješala u njegove poslove.
Uprkos privilegijama kraljice, Janin položaj nije bio nimalo lagan - ona sama je svjedočila brzoj propasti njenih prethodnica koje nisu rodile muškog nasljednika. Ni određena količina Henrikove sklonosti prena Jane nije mogla biti stavljena ispred njene jedine dužnosti. Pritisak na nju se povećao kada su do kralja doprle vijesti o smrti njegovog sedamnaestogodišnjeg vanbračnog sina Henrya. Henrik se nadao da će ga moći proglasiti nasljednikom u slučaju da ne uspije začeti zakonitog sina, ali sa njegovom smrću jedine moguće nasljednice su mu bile dvije kćeri koje je ranije izbacio iz nasljedne linije. Cijela Engleska je svoje nade polagala u Jane; krvavi građanski ratovi poznati kao Ratovi dviju ruža završili su tek nekoliko decenija prije, a bili su uzrokovani upravo nedostatkom nasljednika trona i niko nije želio da se historija ponovi. [1]
Jane je zanijela početkom 1537. godine i napetost je počela rasti. Tokom trudnoće žudila je za jarebicama, koje je kralj naručivao za nju iz Calaisa i Flandrije, želeći pošto-poto udovoljiti majci svog nasljednika. Dana 12. oktobra 1537. godine, nakon teškog i dugog porođaja, Jane je rodila sina i budućeg kralja, princa Edvarda, u palači Hampton. Prilikom duge i zamorne ceremonije prinčevog krštenja postalo je jasno da je kraljica ozbiljno bolesna. Njeno se stanje pogoršavalo brzo i uskoro je bila prikovana za postelju. Postporođajne komplikacije su uzrokovale njenu smrt 24. oktobra 1537. godine u palači Hampton. Sahranjena je u zamku Windsor, uz ceremoniju koju je predvodila njena pastorka Marija. Jedina je Henrikova žena koja je držala titulu kraljice u trenutku smrti. Henrik je sahranjen pored Jane deset godina poslije. [1]
Poslije smrti
urediHenrik je nosio crninu i nije se ženio dvije godine nakon njene smrti. Uvijek je se prisjećao sa ljubavlju, nazivajući je svojom "jedinom pravom ženom", a pritom zaboravljajući na mladenačke dane provedene sa Katarinom Aragonskom i svoju opsesiju Annom Boleyn. Razlog za to je najvjerovatnije bilo Janino postignuće da Henriku osigura muškog nasljednika. Čak i tokom sljedeća tri braka, tokom kojih je Engleska imala drugu kraljicu, Jane su slikari nastavljali uključivati u sve zvanične portrete. [1] Janina dva ambiciozna brata, Thomas Seymour i Edward Seymour, koristila su sjećanje na sestru. Thomas je oženio Henrikovu udovicu, Katherine Parr, a imao je i planove za buduću monarhinju, Elizabetu I. Edward je bio skrbnik sestrinom sinu koji je naslijedio Henrika VIII i tako upravljao kraljevstvom. Braća su na kraju izgubila moć, bila obečašćena i pogubljena.
