Irena Kolesar

Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925. - Zagreb, 3. rujna 2002.), hrvatska filmska i kazališna glumica.

Irena Kolesar
Biografske informacije
Rođenje	22. studenog 1925. Slavonski Brod
Smrt	3. rujna 2002. Zagreb
Supružnik	Šime Šimatović
Opus
Djelatni period	1942-1982

Životopis

Irena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, sa nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944, za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».

Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945, gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.

Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledaoca u Jugoslaviji.

Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima ( ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene role ( Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu» , Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to vrijeme 15 puta za redom igrala je Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga vratila se u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po Zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).

• 1981. godine na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.

Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka. Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheim) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu.

Karijera

Film

Godina	Naslov filma	Uloga
1961.	Ne diraj u sreću
1957.	Vrnil se bom
1956.	Poslednji kolosek
1953.	Kameni horizonti	Mala
1950.	Plavi 9	Nena
1948.	Besmrtna mladost	Zorica
1947.	Slavica	Slavica

Televizijske serije i drame

Godina	Naslov djela	Vrsta djela	Uloga
1982.	Nepokoreni grad	TV serija	Teta Lenka (2 epizode)
1981.	Ujka Vanja	TV drama	Marina
1972.	Nikola Tesla	TV serija	Margaret
1972.	Klupa u Jurjevskoj	TV serija	Nuša (5 epizoda)
1972.	Dragi Antoan	TV drama
1972.	Lica	TV drama
1971.	Kapetan iz Kepenika	TV drama
1968.	Ne igraj se ljubavlju	TV drama
1967.	Nikad se ne zna	TV drama
1963.	Inkognito	TV drama
1961.	Hedda Gabler	TV drama
1960.	Spletka i ljubav	TV drama

Eksterni linkovi

• Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ‘Slavicom’ i upropastila filmsku karijeru, Portal Nacional Arhivirano 2010-05-29 na Wayback Machine-u
• O Ireni Kolesar na portalu Vjesnik on line
• O Ireni Kolesar na portalu Film.hr Arhivirano 2011-11-13 na Wayback Machine-u
• O Ireni Kolesar na portalu Imdb