Friedrich Robert Faehlmann
Friedrich Robert Faehlmann (Ao, 31. prosinca 1798. – Tartu, 22. travnja 1850.), estonski liječnik, pisac i filolog. Iako liječnik po vokaciji, Faehlmann se tokom života primarno bavio estonskim jezikom kao filolog, ali i kao pisac proze i poezije na estonskom jeziku. Bio je jedna od vodećih ličnosti rane faze Estonskog narodnog preporoda.
Faehlmann je rođen u obitelji upravitelja imanja u selu Au, u sklopu tadašnje Estonske gubernije. Nakon osnovnog obrazovanja, upisao je studij medicine pri Univerzitetu u Dorpatu, gdje je diplomirao 1825. godine. Dvije godine kasnije obranio je doktorsku disertaciju (naslov je glasio Observationes inflammationum occultiorum) te se zaposlio kao liječnik u Dorpatu. Od 1842. do 1850. godine držao je i nastavu na Univerzitetu i to na estonskom jeziku.
Još tokom studija je postao zainteresiran za estonsku kulturu te je 1838. godine sudjelovao u osnivanju Učenog estonskog društva pri Univerzitetu u Tartuu. Bavio se istraživanjem estonskog folklora, a najznačaniji rad mu je onaj na oživljavanju legende o Kalevipoegu, koju će, nakon njegove smrti, Friedrich Reinhold Kreutzwald oblikovati u estonski nacionalni ep. Uz to je zapisao i brojne druge narodne priče, a intenzivno se bavio i filološkim radom te je pomogao u sistematizaciji estonskog jezika. Godine 1840. objavio je priču "Koit ja Hämarik" (srpskohrvatski: "Zora i sumrak").
Umro je 1850. godine u Dorpatu od posljedica tuberkuloze.