François Guizot
François Pierre Guillaume Guizot (Nîmes, 4. listopada 1787. – Saint-Ouen-le-Pin, 12. rujna 1874.) je bio francuski političar, orator i državnik koji je od 19. rujna 1847. do 23. veljače 1848. godine bio premijer Francuske. Guizot je bio jedan od najutjecajnijih političara u periodu do Revolucije 1848.. Kao konzervativni liberal, Guizot se oštro protivio apsolutističkim tendencijama Charlesa X te je bio jedan od stupova ustavne monarhije u periodu nakon Julske revolucije 1830. godine. Prije nego je postao premijer, Guizot je služio u vladi Louisa-Philippea I kao ministar obrazovanja, veleposlanik u London te, od 1840. do 1847., kada je i konsolidirao svoju moć, kao ministar vanjskih poslova. Guizotov politički utjecaj bio je ključan za proširenje javnog obrazovanja, što je tokom njegova ministarskog mandata dovelo do otvaranja osnovne škole u svakoj francuskoj komuni.
| François Guizot | |
|---|---|
 | |
| Mandat 19. rujna 1847. – 23. veljače 1848. | |
| Prethodnik | Nicolas Jean-de-Dieu Soult |
| Nasljednik | Louis-Mathieu Molé |
| Rođenje | 4. listopada 1787. Nîmes, Francuska
|
| Smrt | 12. rujna 1874. Saint-Ouen-le-Pin, Francuska
|
| Politička stranka | Orleanisti |
S druge strane, Guizot je kao vođa Doktrinara bio izrazito nepopularan među liberalima i republikancima. U potpunosti posvećen očuvanju monarhije i davanju podrške Louisu-Philippeu, Guizot je bio nesklon širenju francuske političke scene te je bio jedan od glavnih zagovornika imovinskog cenzusa u određivanju biračkog prava, poručivši svima onima koji žele glasovati da se "obogate" (enrichissez-vous) napornim radom. Iako je već kao ministar vanjskih poslova uživao enorman utjecaj, kruna Guizotove karijere, a ujedno i njegov krah, bilo je imenovanje premijerom 19. rujna 1847. godine. U periodu kada Francuska upada u gospodarsku krizu, a liberali traže reforme izbornog prava, Guizot uvodi zabranu političkih skupova (znanih kao Pariški banketi, a koji su slavili rođendan Georgea Washingtona) u siječnju 1848. godine. To je dovelo do cijele serije uličnih pobuna koje će 23. veljače 1848. kulminirati revolucijom koja će zbaciti Julsku Monarhiju. Louis-Philippe je pozvao Guizota te mu poručio da više ne uživa njegovo povjerenje, na što je Guizot podnio ostavku. Njegov nasljednik, Louis-Mathieu Molé, nije uspio sastaviti vladu što je dovelo do produbljenja krize. Kralj je ponovo pozvao Guizota u pomoć, no ovaj je odbio i ubrzo napustio zemlju za London, gdje je dočekan s mnogo digniteta.
U Engleskoj se ponovo posvetio historiografiji. U Pariz se vraća 1850. godine te se nastavlja baviti historiografijom i pisanjem memoara. Više se nije bavio politikom, ali je imao značajnu ulogu u ustanovi Institut de France. Još 1836. je izabran za člana Académie française, sjedalo 40. Umro je 12. rujna 1874. godine.
Guizot je poznat po tome što je izjavio "Ne biti republikanac prije 20-te je dokaz o nedostatku srca, a biti republikanac iza 30-te je dokaz nedostatka glave", odnosno originalni autor izreke koja se, u različitim varijacijama ("onaj tko prije 20-te nije radikal/komunist nema srca, a onaj koji iza 40-te nije konzervativac nema mozga") kasnije pogrešno pripisivala Winstonu Churchillu.