Emerik Blum
Emerik Blum (Sarajevo, 7. 8. 1911 - Sarajevo, 24. 6. 1984), gradonačelnik Sarajeva, jugoslavenski komunist i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.
| Emerik Blum | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 7. 8. 1911. Sarajevo, Austro-Ugarska |
| Smrt | 24. 6. 1984. (dob: 70) Sarajevo, SFR Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Ostala imena | Imre |
| Etnicitet | Jevrej |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Zanimanje | političar, gospodarstvenik |
| Poznat/a po | gradonačelnik Sarajeva osnivač i prvi direktor Energoinvesta Sarajevo |
| Politička partija | SKJ |
| Suprug/a | Matusjin Blum |
Biografija
urediEmerik Blum je rođen 7. 8. 1911 godine, u skromnoj sarajevskoj jevrejskoj porodici.[1] Nakon školovanja u Čehoslovačkoj, tj. diplome iz elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Pragu, vratio se u Sarajevo. U svojim dvadesetim godinama je zajedno sa Oskarom Danom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem pokrenuo Collegium Artistucum.[2][1] 1941 postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) uključio se u Narodnooslobodilačku borbu (NOB).[1] Uhapšen je u Sarajevu 23. 6. 1941 godine kao komunista. Jedan mjesec su ga držali u zatvoru u Sarajevu sa ostalim uhapšenima. Nakon toga su ih postrojili u kolone i otpremili na željezničku stanicu gdje su ih utovarili na teretni vlak. Poslije 3 dana stigli su u Gospić. Emerik se spasio od smrti tako što se po dolasku prijavio kao Jevrej, a ne komunista. Komuniste su ustaše odmah odvojali i kasnije ubili na Velebitu i u Koncentracijskom logoru Jadovno. Emerik je potom bio deportiran u Karlobag, te iz Karlobaga u Koncentracijski logora Pag u logor smrti Slana. Tamo je proveo određeno vrijeme, da bi potom kamion bio prevezen u Gospić sa ostalim logorašima. Nakon tri dana vožnje vozom, nakon tri dana užasnog života, Emerik je stigao u koncentracijski logor Jasenovac, gdje je kao zatvorenik-inženjer održavao električnu centralu.[3][1] 1944 godine je organizirao uspješan bijeg iz Jasenovca. Nakon bijega Emerik se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Neko vrijeme je radio na teritoriju zapadne Bosne i Hercegovine, a zatim je postavljen za referenta za obnovu pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH).[1]
Emerik je nakon Drugog svjetskog rata bio načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva SR Bosne i Hercegovine (SR BiH), generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektropriverdu Vlade FNR Jugoslavije, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu. Emerik je bio jedan od osnivača preduzeća "Elektroprojekt" 1951 godine, iz kojeg je kasnije nastao regionalni gigant "Energoinvest" koji je djelovao u cijelom svijetu. Emerik Blum je bio zagovarač ideje da se izgrade kapaciteti velikih industrijskih postrojenja, a u prvom planu aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornica glinice "Birac A.D." u Zvorniku. Njegova je zasluga i stvaranje kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica "TAT" na Ilidži, elektrotvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima Jugoslavije. Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslavenskih stručnjaka u Rusiji, Americi, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama. Emerik je osnovao "Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju" 1954 godine, da bi formirao i društvo za zavarivanje u SR BiH, te školu zavarivanja.[2]
Emerik Blum je bio gradonačelnik Sarajeva u doba najvećeg procvata grada, u periodu od 1981 do 1983 godine. Umro je 24. 6. 1984 godine, nakon što je završio svoje poslijednje poslove u odboru za organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.[2]
Počast
urediEmerik Blum je 1974 godine odlikovan titulom Viteza Legije časti Francuske. Jedna od ulica na sarajevskoj Grbavici nosi njegovo ime, a postavljena mu je i bista ispred zgrade "Energoinvesta".[2] Emerika Bluma je ugledni list Financial Times opisao kao "oličenje socijalističke poslovnosti".[4]
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Jaša Romano, 1980, str. 338
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Sjećanje:Emerik Blum. sarajevo.co.ba (24. 6. 2013). Arhivirano iz originala na 20. 1. 2013. Preuzeto 20. 3. 2014
- ↑ Svjedočenje Emerika Bluma - Pakao u kamenoj pustinji (46). jadovno.com. Arhivirano iz originala na 6. 9. 2012. Preuzeto 24. 12. 2014
- ↑ EMERIK BLUM: Financial Times ga je opisao kao “oličenje socijalističke poslovnosti”. Slobodna Bosna (25. 6. 2012). Arhivirano iz originala na 13. 1. 2014. Preuzeto 20. 3. 2014
Literatura
uredi
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.