Córdoba, Argentina

Ovo je glavno značenje pojma Córdoba, Argentina. Za druga značenja, v. Córdoba.

Córdoba je grad i općina od 1,317,298 i aglomeracija od 1,612,100 stanovnika u centru Argentine u Provinciji Córdoba u kojoj je administrativni centar.

Córdoba Ciudad de Córdoba
Panorama grada s katedralom Panorama grada s katedralom
Nadimak: La Docta ("Obrazovana") Ciudad de las campanas ("Grad zvonika")
Koordinate: 31°24′S 64°11′W
Država
Provincija	Córdoba
Osnivanje	6. jun 1573.
Osnivač	Jerónimo Luis de Cabrera
Nazvan po	Španjolskoj Córdobi
Vlast
- Gradonačelnik	Ramón Javier Mestre (Unión Cívica Radical)
Površina
- Urbano područje	576 km²
Visina	400 m
Najveća visina	544 m
Najmanja visina	352 m
Stanovništvo (2022.)
- Grad	1,317,298
- Područje utjecaja	1,612,100
Vremenska zona	UTC-3 (UTC)
Poštanski broj	5000-51??
Pozivni broj	0351; 03543
UNESCO-va svjetska baština	Graditeljski spomenici jezuita u Córdobi
Godina uvrštenja	2000. (24. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv
Ugroženost	ne
Poveznica	UNESCO
Službene stranice cordoba.gob.ar
Karta
Córdoba

Znamenitosti Córdobe u smjeru kazaljke sata: Panorama grada iz parka Naciones, Trg sv. Martina, kanal Cañada Glen, paviljon univerziteta UNC, panorama grada noću, Slavoluk Córdobe, plaketa svjetske baštine i Umjetnički muzej Evita.

Za španjolskih kolonijalnih vremena bio je administrativni centar pokrajine iz koje je nastala Argentina.

Córdoba je industrijski i kulturni centar tog dijela zemlje. Sjedište je jednog od vodećih univerziteta u zemlji ( Universidad Nacional de Córdoba), kog su 1613. osnovali Jezuiti, zaslužni i za najstarije argentinske rančeve (estancias) i jezuitski kvart, koji je 2000. godine uvršten na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi.

Karakteristike

Prva povelja Cordobe iz 1577.

Grad se zemljopisno nalazi u podnožju masiv]a Sierras Chicas, na rijeci Suquía. To je prijelazno područje između Sierras de Córdoba na zapadu, te Pampe i Gran Chacoa na istoku, i okružuju ga jedne od najplodnijih poljoprivrednih površina u Argentini.

Historija

Grad je 6. juna 1573. godine osnovao španjolski konkvistador Jerónimo Luis de Cabrera, te je jedan od najstarijih gradova Argentine (jedini stariji je Santiago del Estero, osnovan 1553. Grad je nazvao ga po španjolskom gradu Córdobi, vjerojatno u čast prvih doseljenika iz tog grada. Puni naziv grada je bio Córdoba de la Nueva Andalucía ("Córdoba nove Andaluzije"), kojeg je odobrio andaluzijski grad Córdoba. U to vrijeme su ga naseljavali i autohtoni indijanski stanovnici, pleme Comechingón, ali samo s druge strane rijeke. Nakon što se gradska jezgra preselila na trenutnu lokaciju 1577. godine, otpočeo je procvat trgovine sa sjevernim područjima Argentine.

God. 1599. Jezuiti su došli u grad i izgradili škole, crkve i stambene zgrade, koje su trenutno jedne od najstarijih u Americi. God. 1608. osnovali su sjemenište koje ji 1610. postao koledž Colegio Maximo, koji je oko tri godine kasnije postao najstariji univerzitet u Argentini, Universidad Nacional de Córdoba. Jezuiti su u popisu stanovništva iz 1760. godine zabilježili čak 22.000 stanovnika u Cordobi. Kada je 1776. godine Karlo III., španjolski kralj, osnovao Vicekraljevstvo Río de la Plata, pripala mu je i Córdoba sa širom okolicom.

Krajem 19. vijeka za industrijalizacije, Córdoba je postala veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda, naročito mesa i žitarica. Početkom 20. vijeka grad je već imao oko 90.000 stanovnika. Godine 1927., grad je počeo graditi tvornicu za proizvodnju vojnih aviona, Fábrica Militar de Aviones (FMA), čija važnost je porasla za Drugog svjetskog rata. Godine 1947. grad je imao oko 400.000 stanovnika. Godine 1955., u gradu je izbila vojna pobuna (Revolucion Libertador) koja je, nakon nekoliko serija protesta protiv vlade generala Cordobaza Onganía, nakraju na vlast dovela predsjednika Juana Perona 1969. godine.

Jezuitska estancija La Paz, kasnija palača predsjednika Julija Roce (1880.-86.)

Znamenitosti

Estancija Alta Gracia u blizini Cordobe

Budući da Córdoba ima mnoge građevine iz kolonijalnog razdoblja, grad posjećuje mnogo turista. U historijskom centru, zvanom Jezuitski kvart (Manzana Jesuítica) je Trg sv. Martina (Plaza San Martín) na kojemu se nalazi jezuitska crkva, katedrala i iza nje Samostan sv. Kataline Sienske (Santa Catalina de Siena) i univerzitet. Katedrala Velike Gospe (Nuestra Señora de la Asunción) je poznata po oltaru izrađenom od srebra iz Potosíja s ornamentima od zlata, a na krovu su obojani biblijski prizori. Druge važne zgrade su Cabildo (palača kolonijalne administracije) i Universidad Nacional de Córdoba. U gradu postoji i nekoliko muzeja kao što su Muzej umjetnosti Caraffa, osnovan 1916., i Muzej umjetnosti Evita, osnovan 2007. godine.

U okolici Córdobe se nalazi i pet jezuitskih estancija (estancias) ili poljoprivrednih imanja (Colonia Caroya, Jesús María, Santa Catalina, La Candelaria y San Ignacio de los Ejercicios i Alta Gracia), koja sadrže vjerske i svjetovne zgrade. One ilustriraju jedinstven vjerski, društveni i privredni eksperiment koji je proveden u periodu od više od 150 godina, u 17. i 18. vijeku.

• 
  Córdobska katedrala
• 
  Córdobski slavoluk
• 
  Park Sarmiento
• 
  Avenija Yrigoyen i toranj Ecipsa
• 
  Kazalište Libertador
• 
  Kapucinska crkva (Los Capuchinos)
• 
  Il Cabildo, kolonijalna zgrada guvernera
• 
  Palacio Ferreyra Museum
• 
  Caraffa Museum
• 
  La Mundial, najuža "zgrada" na svijetu

Privreda

Nakon Drugog svjetskog rata Córdoba je izrasla u snažan industrijski centar. Glavne grane industrije su proizvodnja automobila (Renault, Volkswagen i Fiat), te željezničkih vozila (Materfer) i aeronautička industrija (Fabrica Militar de Aviones koju je 1990-ih kupila američka kompanija Lockheed Martin). Pored tog ona je i grad tekstilne i kemijske industrije. Cordoba je cijenjena i kao tehnološki centar Argentine; argentinski Centro Espacial Teófilo Tabanera proizvodi i kontrolira satelite, a brojne softverske kompanije (Motorola, Vates, Intel i Electronic Data Systems) imaju svoje filijale u gradu Córdobi.

Stanovništvo

Najbrojnije etničke skupine u Cordobi su Talijani i Španjolci (uglavnom Galijci i Baski). Koncem 19. i početkom 20. stoljeća došlo je do povećane emigracije Europljana u Cordobu, te je do 1910-ih, na vrhuncu emigracije, 43% stanovništva već bilo ne-argentinskog podrijetla.

Slavni stanovnici

Carlos Ahumada (1964.-), poduzetnik Osvaldo Ardiles (3. kolovoza 1952.-), nogometaš Georgina Bardach (18. kolovoza 1983.-), plivač Fabricio Coloccini (22. siječnja 1982.-), nogometaš Mariano Corsico (9. svibnja, 1981.-), nogometaš Santiago Derqui (21. lipnja 1809.), predsjednik Argentine od 1860.-1861. Bernardo Fernández Cos (31. ožujka 1949.-), bivši nogometaš Martin Garrido (9. studenoga 1974.-), biciklist

Alberto Granado (1922.-2011.), argentinski znanstvenik i farmakolog Juan Carlos Heredia (1. svibnja 1952.-), bivši nogometaš José Meolans (22. lipnja 1978.-), plivač David Nalbandian (1. lipnja 1982.-), tenisač Fernando de la Rua (15. rujna 1937.), predsjednik od 1999. do 2001. Darío Sala (17. listopada 1974.-), nogometaš Matias Suarez (8. svibnja 1988.-), nogometaš Domenico Zipoli (1688.-1726.), isusovački misionar i talijanski skladatelj

Vanjske veze

Córdoba, Argentina na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica grada (es)
• Portal o kulturi u gradu Arhivirano 2008-03-20 na Wayback Machine-u (es)