Ante Bakotić
Ante Bakotić Bako (Sinj, 14. jun 1921. – logor Jasenovac, 22. april 1945) bio je jugoslavenski komunist, učesnik narodnooslobodilačke borbe i vođa proboja logoraša iz Jasenovca.
| Ante Bakotić | |
 Ante Bakotić | |
| Pseudonim(i) | Baka |
|---|---|
| Rođenje | 14. lipnja 1921. |
| Smrt | 22. travnja 1945. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | Vođa proboja jasenovačkih zatočenika, 22. travnja 1945. |
| Zanimanje | vojni tehničar |
| Standardizacija infokutija | |
Životopis
urediAnte Bakotić rođen je u Sinju, 14. lipnja 1921. godine kao četvrto dijete šesteročlane obitelji.[1] Osnovnu školu završio je u rodnome Sinju, gdje je upisao i gimnaziju, koju je, iz nepoznatih razloga prekinuo te je počeo s izučavanjem stolarskog zanata. Zbog loših uvjeta rada i maltretiranja majstora, napustio je naukovanje i prijavio se na natječaj vojno-tehničke škole u Kruševu, u Srbiji, koju je s uspehom završio u klasi 1939. godine. Nakon završetka školovanja odlazi u Sarajevo i zapošljava se u vojnoj industriji u svojstvu hemijskog tehničara.[2]
Član KPJ postao je 1939. godine.
Narodnooslobodilačka borba
urediPošto je januara 1942. rad njegove partijske ćelije bio otkriven, bio je prisiljen da se skloni u rodni Sinj. Tamo se neko vreme skrivao, nakon čega je stupio u partizane. Već u proleće 1942. bio je uhapšen s jednom grupom partizana u dolini Neretve i preko sarajevskog zatvora deportovan u koncentracioni logor Jasenovac.[2]
Zarobljeništvo u logoru Jasenovac
urediAnte Bakotić ubrajao se u zatočenike s dugim zatočeničkim stažom. Preživeli zatočenik Ilija Ivanović seća se da je Bakotić bio njegov dobar poznanik iz hemijske radionice u logoru.
U logoru je, do kraja rujna 1944. godine, djelovala Partijska organizacija na čelu s kasnije proglašenim narodnim herojem Jugoslavije Milom Boškovićem koja je već tada radila na pripremama proboja zatočenika. Rad organizacije je otkriven, a 21. rujna 1944. godine likvidirani su gotovo svi njeni članovi. Od tada se preostali komunisti u logoru nastoje ponovno organizirati. Ante Bakotić pojavljuje se kao čelni čovjek logorske Partijske organizacije koja nastavlja djelovati te obnavlja rad koji kulminira u proljeće 1945. godine.
Nemci su s ustašama u aprilu 1945. u Zagrebu održali sastanak i tada se dogovorili da pobiju sve preostale zatočenike u Jasenovcu kako ne bi ostalo živih svedoka njihovih zločina u logoru. Do 21. aprila ustaše su započeli s uništavanjem logora. Poslednja grupa od 80-ak žena-zatočenica pobijena je 21. aprila. Brojno stanje zatočenih muškaraca, u noći s 21. na 22. travnja, iznosilo je 1.073 zatočenika, koji su znali da ih čeka ista sudbina. Te su noći odlučili kako će ujutro 22. travnja, oko 10 sati, krenuti u juriš.
Prilikom dogovora o početku proboja najistaknutiju ulogu igrao je upravo Ante Bakotić, tajnik logorske Partijske organizacije Logora 3 Ciglana u Jasenovcu. Dogovoreni su sastavi desetina od kojih je svaka imala svoj zadatak tokom proboja, a sam proboj trebalo je da usledi na Bakotićev znak.[2][3]
Proboj logoraša iz Jasenovca
uredi
Jasenovački zatočenici izvršili su proboj samooslobađanjem 22. travnja 1945. godine pred sam pad NDH i završetak Drugoga svjetskog rata. Ujutru 22. aprila oko 10 časova, na Bakotićev povik „Napred drugovi!“, desetine su razbile kapije i prozore i pojurile prema slobodi. Ubrzo su logoraši počeli da padaju pod mecima iz ustaških mitraljeza, a među njima je bio i Ante Bakotić, koji je poginuo u blizini istočne kapije logora. Bakotićeve poslednje trenutke života opisali su preživeli učesnici proboja, Mile Ristić i Čedomil Huber.
Kada smo izišli kroz kapiju, smrtno je pokošen Ante. Zastao sam da mu pomognem. Naredio mi je da idem naprijed i da netko mora ostati živ. Posljednjom snagom, vidio sam, odvukao se do obale rijeke Save i u njenim valovima se izgubio.[1]
– Čedomil Huber
Sjećam se da sam vidio Antu Bakotića kako ide po cesti korakom, a pluća mu se nadimaju kao kovački mjehovi. Pozvao sam ga da siđe k meni i da ide ovim mrtvim uglom. On je samo odmahnuo rukom i nije pošao dolje. Tako ga je pogodio metak i on se srušio u Savu.[1]
– Mile Ristić
Mile Ristić u pismu svom brati Luki još piše:
Vijest o strijeljanju drugarica, među kojima su bile i dvije Sinjanke – Mira Čatipović-Obradović i Desa Babaja-Fabris – na nas je strašno djelovala, ali smo i shvatili da se i nama bliže posljednji minuti. Nije bilo izgleda za spas, ali smo odlučili da moramo nešto pokušati, jer bili smo osuđeni na smrt. Nekolicina nas, s Antom na čelu, prošli smo kapiju pošto smo prethodno svladali stražare. Tu je bila neopisiva gužva, izmiješali su se zatvorenici i ustaše. U jednom trenutku u toj gužvi netko je bio ranjen. Vidio sam da je to drug Ante. Čuo sam njegove posljednje riječi: - Drugovi ranjen sam, drugovi naprijed! Posljednje što sam vidio je njegovo, mecima izrešetano tijelo kako pada u Savu. Sam je skočio jer nije htio da iznemogao padne u neprijateljske ruke …[4]
Spomen
urediPosle rata, na njegovoj rodnoj kući postavljena je spomen-ploča.
31. listopada 2009. godine, tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić, otkrio je spomen ploču na pročelju rodne kuće Ante Bakotića, koja se nalazi na Pijaci, na križanju Trga kralja Tomislava i Ulice Put Petrovca, na istom mjestu s kojega je sredinom 1990-ih godina, zbog obnavljanja pročelja, skinuta i oštećena prvotna ploča, koja je pohranjena u Muzeju Cetinske krajine.[1]
Njegovim imenom nazvano je priznanje koje je Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac 12. svibnja 2013. godine, na 68. godišnjicu proboja, dodijelila živućim sudionicima proboja a postumno i svim ostalim zatočenicima koncentracijskog logora Jasenovac koji su preživjeli proboj.[5]
Oskrnavljenje spomen ploče
urediTijekom noći s 23. na 24. veljače 2013. godine nepoznati vandal ili više njih pokušali su skinuti spomen ploču s pročelja i prilikom tog vandalskog čina ploča je djelomično oštećena.[6] Spomen ploča vraćena je sutradan, 25. veljače 2013. godine.[7]
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Ivana Vrančić, Obljetnica proboja iz Jasenovca[mrtav link], ferata.hr, 22. travnja 2011., preuzeto 10. lipnja 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 JUSP Jasenovac: Pokušaj uklanjanja ploče jasenovačkom heroju Anti Bakotiću! 26. februar 2013, pristupljeno 2. decembra 2013.
- ↑ Portal Ratna hronika Splita: Ante Bakotić, pristupljeno 2. decembra 2013.
- ↑ Ratna kronika Splita - Prilozi - Heroji
- ↑ JUSP Jasenovac: 12. svibnja 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
- ↑ Ante Botić, Oskrvljena spomen ploča A. Bakotiću Arhivirano 2013-03-03 na Wayback Machine-u, ferata.hr, 24. veljače 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
- ↑ Ante Botić, Vraćena spomen-ploča Arhivirano 2013-02-27 na Wayback Machine-u, ferata.hr, 25. veljače 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
Literatura
uredi- Časopis Arena, 24. travnja 1985.