Andrea Schiavone

Andrea Schiavone
Andrea Schiavone
manirizam
	Bista Andrea Schiavonea (Andrije Medulića) na zagrebačkom Zrinjevcu, rad Ivana Rendića
Biografske informacije
Rođenje	oko 1510 / 1515 Zadar Mletačka republika
Smrt	1563 Venecija, Mletačka republika
Opus
Polje	slikarstvo, grafika
Praksa	Venecija
Znamenita djela
	Poklonstvo mudraca sa istoka (1547); Filozofi 4 i 5; Kain i Abel (oko 1542)
Influencija
	Od Parmigianino, Bonifazio de Pitatia;
	Na Tizian, Tintoretto, Jacopo Bassano i Rembrandt;

Andrea Schiavone^[2] (često samo lo Schiavone, pravo ime Andrea Meldolla, serbokroat. Andrija Medulić) (Zadar^[1] o. 1510. – Mleci, 1563.), mletački maniristički slikar i grafičar.

Biografija

Andrea je bio dijete venecijanskog komandanta garnizona u Zadru, inače Talijana iz mjesta Meldola pored grada Forlija u regiji Emilia-Romagna. Schiavone je bio uobičajeni pridjev koji su Venecijanci dodavali za geografsku oznaku svih onih koji bi došli s istočne obale Jadrana (to se najčešće to odnosilo na Slavene) u Andrejinom slučaju to je bila oznaka za njegovo mjesto rođenja.

O njegovu životu i školovanju i danas se malo zna, danas se drži da je Andrea Schiavone bio samouki slikar, koji se školovao kopirajući grafičke listove Parmigianina, Tintoretta i Francesca Salviatija u Zadru i Veneciji. Talijanski slikar i kroničar Giovanni Paolo Lomazzo je u svojoj knjizi iz 1584 - Trattato dell'arte della pittura, scoltura et architettura, napisao da je Schiavone, bio Parmigianinov učenik, ali se danas sumnja u to, isto tako postojale su neke tvrdnje da je bio učenik Bonifazia de Pitatia, ali i na to se danas gleda sa rezervama. U svakom slučaju Schiavone je već oko 1540., bio je vrlo ugledno ime u Veneciji, tako da ga je Giorgio Vasari angažirao da naslika veliku sliku sa prizorom bitke (Vasari je to naveo u svom djelu Vite de' più eccellenti architetti, pittori, et scultori Italiani 1550 - 1568).

Schiavone je uticao na svoje suvremenike Tiziana i Tintoretta pogotovo kod kadriranja velikih kompozicija, on se služio gotovo ekspresionističkim rješenjima - velikim skraćenjima i dramatičnim pokretima i tako izvršio uticaj na kasnije slikare; Jacopa Bassana i Rembrandta.

Sveta obitelj sa sv. Katarinom i malim Ivanom Krstiteljem (95 x 118 cm, oko 1552.), Beč

Schiavone je svojim dramatično ekspresionističkim stilom "šokirao svoje suvremenike, tako da ga naručioci baš nisu voljeli - ali su ga kolege slikari poštovali i usvajali njegova kompoziciona rješenja". Oko 1550, on je došao do svog stila koji je bio na neki način sinteza Rafaela i Tiziana u kompozicionim rješenjima, sa vlastitim kolorističkim rješenjima koja su davala njegovim djelima posebnu atmosferu. Okušao se u svim slikarskim tehnikama, od crteža, bakropisa, fresaka do ulja na platnu. Napravio je puno bakropisa, tu je bio inovator nove grafičke tehnike - suhe igle. Naglašenom dinamikom likova i neobičnim svjetlosnim efektima, nametnuo se kao važniji slikar talijanskog cinquecenta.

Djetinstvo Jupitera oko 1560.

Schiavoneova djela se danas čuvaju u najpoznatijim evropskim muzejima i galerijama: u bečkom Kunsthistoriches Musemu, firentinskim Uffizi i Galeriji Pitti, te po venecijanskim crkvama i ustanovama. Zagrebačka Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne biblioteke (NSB) posjeduje dosta njegovih grafičkih listova. Jedne od njegovih najpoznatijih slika su Filozofi 4 i 5 u Biblioteci Marciana u Veneciji.

Zbrka oko njegova imena i porijekla

Nedostatak orginalnih podataka o njemu (točna godina i mjesto rođenja), kao i to da on većinu svojih slika nije potpisao, potpisivao je tek neke grafike ili stavio svoj monogram - stvorila je pravu zbrku oko njega u 19. vijeku. Kako je bio poznat kao Andrea Schiavone, a manje kao Meldolla, hrvatski samouki historičar i književnik Ivan Kukuljević Sakcinski je brzopleto preveo njegovo prezime Meldolla u Medulić i uvrstio ga u hrvatske slikare u svom djelu »Slovnik umjetnikah jugoslavenskih«^[3] iz sredine 19. vijeka. Otada je Andrea Medulić - Schiavone bio zvijezda hrvatskih slikara na početku 20. vijeka - po njemu su nazvali i slikarstvo »Društvo Medulić« koje je izvršilo velik uticaj na jugoslavensko slikarstvo između dva rata.^[4]

Tek se u novije vrijeme istraživanjem zadarske arhivske građe od 1459 do 1505, utvrdilo da je Anrea Schiavone bio iz obitelji "de Meldula" ^[5]("da Medola", "de Medolla", "de Meldola" ili "Meldola") dakle iz gradića Meldola u Romagni, odakle su preselili u Zadar zbog službe u mletačkoj vojsci. Nakon tog otkrića Andrija Medulić - Schiavone, više nije takva zvijezda u hrvatskoj historiji umjetnosti.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 „Andrija Medulić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. (pristupljeno 29. 03. 2011.) - Andrea pittor fiol del condam miser Simon Meldola i ser Andreas Meldola de Hiadra Pictor”. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-24. Pristupljeno 2011-03-29.
↑ „Étymologie du nom Schiavon, Article (en slovene) envoyé par Jože Katern, Slovenia (A Slovenka (Schiavona)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-25. Pristupljeno 2011-03-29.
↑ Ivana Mance: Kukuljevićev Slovnik umjetnikah jugoslavenskih:povijest umjetnosti kao bibliografski univerzum (PDF)
↑ Sandi Bulimbašić: Prilog poznavanju povijesti Društva hrvatskih umjetnika »Medulić« 1908.-1919. (PDF)
↑ „Andrija Medulić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. (pristupljeno 29. 03. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-24. Pristupljeno 2011-03-29.

Vanjske veze

[nsk.hr-1] 1,0 ^1,1 „Andrija Medulić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. (pristupljeno 29. 03. 2011.) - Andrea pittor fiol del condam miser Simon Meldola i ser Andreas Meldola de Hiadra Pictor”. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-24. Pristupljeno 2011-03-29.

[2] „Étymologie du nom Schiavon, Article (en slovene) envoyé par Jože Katern, Slovenia (A Slovenka (Schiavona)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-25. Pristupljeno 2011-03-29.

[3] Ivana Mance: Kukuljevićev Slovnik umjetnikah jugoslavenskih:povijest umjetnosti kao bibliografski univerzum (PDF)

[4] Sandi Bulimbašić: Prilog poznavanju povijesti Društva hrvatskih umjetnika »Medulić« 1908.-1919. (PDF)

[nsb-5] „Andrija Medulić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2005. (pristupljeno 29. 03. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-24. Pristupljeno 2011-03-29.

[2]

[1]

[3]

[4]

[5]