Prijeđi na sadržaj

Zvonimir Bartolić

Izvor: Wikipedija
Zvonimir Bartolić
Portret Zvonimira Bartolića na spomen-ploči na fasadi njegove kuće u Čakovcu
Rođenje20. veljače 1930.
Donja Dubrava, Hrvatska
Smrt10. veljače 2009.
Čakovec, Hrvatska
Zanimanjeknjiževnik, znanstvenik,
književni kritičar, urednik
NacionalnostHrvat
Književne vrsteeseji, kritike, pjesme i dr.
Portal o životopisima

Dr. Zvonimir Bartolić (Donja Dubrava, 20. veljače 1930.Čakovec, 10. veljače 2009.), bio je hrvatski znanstvenik, kritičar, esejist, pjesnik, prozni pisac, kolumnist i urednik. Zagovornik valorizacije hrvatske kulturne baštine, poglavito Zrinskih. Otkrio je brojna za književnost – poglavito hrvatskokajkavsku – relevantna imena. Njegove knjige, među njima i sedam knjiga sjevernohrvatskih tema, jedinstvena su serija u hrvatskim okvirima.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Zvonimir Bartolić rodio se je u Donjoj Dubravi, 20. veljače 1930. godine. Pučku školu polazio je i završio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je polazio u Prelogu i Varaždinu. Kao gimnazijalac bio je uhićen i na Golom otoku proveo je 26 mjeseci.[1] Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1961. godine diplomirao je jugoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Doktorirao je 1983. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.[2]

Bartolić je osnivač, suosnivač i obnovitelj Matice hrvatske u Čakovcu.[3] Bio je višegodišnji član Glavnog odbora Središnjice Matice hrvatske, član Društva hrvatskih književnika, sudionik znanstvenih skupova, suautor više monografija (Nedelišće, Prelog, Mala Subotica), suradnik brojnih časopisa, listova i enciklopedijskih izdanja, pokretač listova i časopisa, urednik Hrvatskog sjevera i urednik svih Matičinih knjiga, pisac velikog broja predgovora i pogovora. Više od tri desetljeća bio je profesor na Visokoj učiteljskoj školi (Pedagoška akademija, kasnije Odsjek Fakulteta pedagogijskih znanosti u Zagrebu) i prvi njezin dekan. Svojom djelatnošću obilježio je kulturni i znanstveni život sjeverne Hrvatske. Pisao je i na kajkavštini, prozu i poeziju.

Bio je zastupnik Županijskog doma u Hrvatskom saboru od 1993. do 1997. godine.[4]

Umro je u Čakovcu 10. veljače 2009. godine.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Knjige su mu izlazile ovim redom:

Majka Katarina (2004.)
  • Za vuglom provincija, 1978.
  • Sjevernohrvatske teme, I., studije, Zrinski, Čakovec, 1980.
  • Sjevernohrvatske teme, II., Tomaš Goričanec i njegov spjev Opseđenje i poboj sisečki, Zrinski, Čakovec, 1982.
  • Sjevernohrvatske teme, III., Književno djelo Jurja Habdelića, Zrinski, Čakovec, 1985.
  • Hrvatski pučki pjesnik Florijan Andrašec, Zrinski, Čakovec, 1988.
  • Sjevernohrvatske teme, IV., Krležiana, Zrinski, Čakovec, 1989.
  • Kronika jednoga kritika, eseji i kritike, Matica hrvatska, Čakovec, 1991.
  • Sjevernohrvatske teme, Insulana croatica itd., V., Zrinski-Matica hrvatska, Čakovec, 1998.
  • Šimun Palatin, Horvatski Virgiliuš, Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov, Eisenstadt, 2000.
  • Sjevernohrvatske teme, VI., Hrvatski narodni pokret međimurskih Hrvata – Luka Purić, Naklada «Dr. Feletar», Zagreb, 2001.
  • Otac i ja kosimo travu, zbirka pjesama, Grafika, Osijek, 2002. (pod pseudonimom Zvonimir Dubravski)
  • Sjevernohrvatske teme, VII., Hrvatski narodni pokret međimurskih Hrvata – dr. Ivan Novak, dr. Vinko Žganec, Matica hrvatska, Čakovec, 2003.
  • Ivanuš Pergošić: Decretum 1574., Matica hrvatska – Zrinski, Čakovec, 2003.
  • Majka Katarina, Matica hrvatska – Zrinski, Čakovec, 2004.
  • TRIPTIH ZRINIANA: Katarina Zrinski: Putni tovaruš, izvornik, knj. I.; Katarina Zrinski, transkripcija, knj. II.; Zvonimir Bartolić: Majka Katarina, Matica hrvatska, Zrinski d.d., Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Čakovec – Zagreb, 2005.
Triptih Zriniana (2005.)
  • Na kraju snova – rijeka i šuma, zbirka pjesama, Matica hrvatska, Čakovec, 2006. (pod pseudonimom Zvonimir Dubravski).
  • Vinko Žganec: Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže, reprint izdanje, Matica hrvatska, Čakovec, 2006.
  • Sjevernohrvatske teme, VIII., Pučko pjesništvo pomurskih Hrvata, Matica hrvatska, Čakovec, 2006.
  • TRIPTIH ZRINIANA: Katarina Zrinski: Putni tovaruš, izvornik, knj. I.; Katarina Zrinski, transkripcija, knj. II.; Zvonimir Bartolić: Majka Katarina, Matica hrvatska, Zrinski d.d., Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Čakovec – Zagreb, 2006. Druga naklada.
  • Sibila, knjiga gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu, Matica hrvatska, Čakovec, 2007.
  • Kaudinski jaram, pripovijesti i putopisi, Matica hrvatska, Čakovec, 2007. (pod pseudonimom Zvonimir Dubravski).
  • Dr. Vinko Žganec 1890. – 1976., trideseta obljetnica smrti, Vratišinec, 2006.

Suautor je ovih knjiga (monografija):

  • Nedelišće, Nedelišće, 1993. Ostali autori: dr. Josip Buturac, dr. Dragutin Feletar, vlč. Pavao Markač i dr.
  • Prelog (monografija), Prelog, 1995. Ostali autori: dr. Đurđica Cvitanović, dr. Dragutin Feletar, Ivan Haramija, Vladimir Kalšan, Ljubomir Kolarek, dr. Juraj Kolarić.
  • Mala Subotica (monografija), Mala Subotica, 1997. Uredio Vladimir Mihaljević.
  • Donja Dubrava (monografija), Donja Dubrava, 2007. Ostali autori: dr. Dragutin Feletar, Petar Feletar, dr. Vladimir Horvat, Ladislav Kranjec.
  • Uredio 2 Zbornika Pedagoške akademije Čakovec, 17 tečaja Hrvatskoga kajkavskoga kolendara, 16 brojeva Hrvatskoga sjevera i 2 Spomenice čakovečke Matice hrvatgske. U tim publikacijama dr. Bartolić nije samo urednik nego i – otkrivajući brojne hrvatske nepoznate zabranjivane ili zabranjene teme – nadasve plodan suradnik. Osim toga napisavši veći broj pogovora i predgovora, uz neznan broj lektura uredio je i 46 knjiga Matice hrvatske Čakovec.

Godine 1993. napisao je proslov za poetski, prozni i likovni itinerarij Krista Božice Jelušić i Ivana Lackovića Croate pod imenom Jezuši,[5] simbola utjehe onih koji u ratu trpe. Zastupljen je u Skokovoj antologiji kajkavske proze Ruožnik rieči.

Nagrade i odličja

[uredi | uredi kôd]
  • Dr. Zvonimir Bartolić dobitnik je Nagrade Zrinski i Matičine Nagrade Ivan Kukuljević Sakcinski – dva puta, za Decretum Ivanuša Pergošića 2003. i za Triptih Zriniana 2005. godine – kao i Nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u RH za 2005. godinu, za područje književnosti.
  • Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[6]
Poprsje Zvonimira Bartolića u Aleji velikana u Čakovcu

Spomen

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Đuro Blažeka, In memoriam, Nekrolog. Zvonimir Bartolić (Donja Dubrava, 20. II. 1930.– Čakovec, 10. II. 2009.) // Croatica et Slavica Iadertina, sv. 5, br. 5, 2009., str. 522. - 526., (Hrčak), str. 522., pristupljeno 28. studenoga 2020.
  2. Bartolić, Zvonimir, enciklopedija.hr, pristupljeno 28. studenoga 2020.
  3. Osnivačka skupština MH ČakovecArhivirana inačica izvorne stranice od 27. veljače 2021. (Wayback Machine) pristupljeno 12. prosinca 2020.
  4. Đuro Blažeka, In memoriam, Nekrolog. Zvonimir Bartolić (Donja Dubrava, 20. II. 1930.– Čakovec, 10. II. 2009.) // Croatica et Slavica Iadertina, sv. 5, br. 5, 2009., str. 522. - 526., (Hrčak), str. 523., pristupljeno 28. studenoga 2020.
  5. Đuro Blažeka, In memoriam, Nekrolog. Zvonimir Bartolić (Donja Dubrava, 20. II. 1930.– Čakovec, 10. II. 2009.) // Croatica et Slavica Iadertina, sv. 5, br. 5, 2009., str. 522. - 526., (Hrčak), str. 524., pristupljeno 28. studenoga 2020.
  6. Odluka kojom se odlikuju redqm Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Narodne novine, br. 46, 28. svibnja 1995., pristupljeno 9. srpnja 2014.
  7. Anita Novak, Dodjela nagrade ZVONIMIR BARTOLIĆ za najbolje učeničke radove, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu - izvješćaArhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2021. (Wayback Machine), 28. svibnja 2019., matica.hr, pristupljeno 28. studenoga 2020.