Zakletva Horacijeva
 Zakletva Horacijeva | |
| Jacques-Louis David, 1785. | |
| ulje na platnu | |
| 335 × 427 cm | |
| Louvre, Pariz | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Zakletva Horacijeva je slika Jacquesa-Louisa Davida koja se smatra prvom slikom neoklasicizma koja je svojim intenzivnim iluzionizmom snažno utjecala na generacije slikara poslije; također je jedna od prvih propagandnih slika u povijesti.
Slika je prvi put izložena 1785. god. i prikazuje scenu iz klasične antike u kojoj je prikazana rimska tradicija časti i samožrtvovanja. Priča o Horacijevima nije opisana u klasičnim izvorima, ali je bila poznata iz tragedije Pierrea Corneillea, francuskog dramatičara iz 17. stoljeća. U njoj se opisuje kako su se Rimljani i stanovnici Alba Longe dogovorili kako će svoje razmirice radije riješiti trostrukim dvobojem nego otvorenim ratom. I to trostruki blizanci - Horacijevi, protiv tri kuratora iz Albe Longe, isto tako trostrukih blizanaca.
Scena je smještena u interijeru klasične rimske građevine gdje su figure u rimskim nošnjama i strogim i odlučnim pozama koje su namjerno teatralne. U kontrastu sa strogim i krutim držanjem ovih likova su žene i djeca koji su manji i skupljeni su u kutu u seriji tečnih i ritmičnih krivulja koje aludiraju njihovu osjećajnost. Jedna od njih je sestra Horacijevih koja je u romantičnoj vezi s jednim od rivala Horacijevih ; što se vidi po njenoj pozi u kojoj ju je svladala njena tragična sudbina. U sjeni pozadine, jedna žena tješi svoju djecu.
Likovi izražavaju želju poistovjećenja francuskih republikanaca, koji će kasnije povesti Francusku revoluciju, s njihovim uzorima iz povijesti - Rimskom Republikom. Ironija je u tome što je sliku naručio kralj Luj XVI kao dio svog programa za moralnim poboljšanjem Francuske, a kraljevskom ministru za umjetnost, koji je odobrio sliku, je promakla očita propagandna politička uloga slike.
David je ovu sliku naslikao u Rimu i u njoj je izrazio ideje prosvjetiteljstva koje je utvrdio Jean-Jacques Rousseau u svom "Društvenom ugovoru". Republikanski ideali generala sa svojim sinovima kao vojnicima postaju okosnica slike. Njihova zakletva se može protumačiti kao čin osnivanja države[1] Ta podjela uloga po spolu je isto tako jedna od postavki Rousseauovih doktrina.
- ↑ Albert Boime, Umjetnost u vrijeme revolucija (1750. – 1800.), Chicago, The University of Chicago Press, 1987., str. 394.