Vukro
| Vukro | |
|---|---|
| Država |  Etiopija |
| Regija | Tigraj |
| Zona | Mibrakavi |
| Visina | 1972 |
| Koordinate | 13°48′N 39°36′E / 13.800°N 39.600°E |
| Stanovništvo (2005.) | |
| • Entitet | 36 191 |
 | |
  Vukro | |
Vukro (prije znan kao Dongolo) je grad na sjeveru Etiopije, u Regiji Tigraj u Zoni Mibrakavi. Vukro je udaljen oko 780 km sjeverno od glavnog grada Adis Abebe, te oko 50 km sjeverno od regionalnog središta Mek'elea. Vukro leži na nadmorskoj visini od 1972 metara, na magistralnoj cesti Asmara - Adis Abeba, najveći je grad u woredi Vukro.
I Vukro je poput Lalibele poznat po svojim crkvama isklesanim iz jednog kamenog bloka, iako ih nema toliko puno i nisu toliko znane. Zbog tog je i promijenio ime početkom 20. stoljeća iz Dongola u Vukro što na tigrinji znači rezbariti u živoj stijeni.[1]
Najznačajniji industrijski pogon u gradu je štavionica kože Sheba Tannery Plc otvorena 2004., koja dnevno obradi do 6.000 koža na dan.[2]
Kuvajtski premijer šeik Nasser Mohammed Al-Ahmed Al-Sabah najavio je u srpnju 2009., tijekom svog trodnevnog posjeta Etiopiji, kako će njegova zemlja dati 63 milijuna dolara kredita Etiopiji, dio od tog iznosa išao bi i za izgradnju bolje ceste između Vukra i Zalambesija na etiopsko-eritrejskoj granici.[3]
Francisco Álvares bio je prvi poznati europljanin koji je ostavio svoje zapise o svom posjetu Vukru, kada je kao izaslanik portugalskog kralja posjetio Etiopiju 1521. On je vrlo detaljno opisao i crkvu isklesanu iz jednog kamenog bloka - Marjam Vukro.[4] Nakon toga kroz Vukro je prošao i britanski ekspedicioni korpus 1868. pod zapovjedništvom general pukovnika Sir Roberta Napiera na svom putu za utvrdu cara Tevodrosa II. u Magdali.[5] I oni su posjetili jednu od obližnjih crkvi isklesanih u kamenu (vjerojatno je da je to bila crkva Vukro Kirkos), čak su bili uvjerenja da su prvi Europljani koji su posjetili te neobične etiopske građevine[6] Pored Vukra postoji još jedna značajna građevina u tom stilu, to je crkva Giorgis Bete.
Za vrijeme talijanske okupacije Vukra (1936. – 1941.), jedan talijanski kolonist Francesco Baldassare pokrenuo je mlin u Vukru, no napustio ga je nakon talijanskog povlačenja 1941.[7] Dawit W. Girgis u svojim memoarima piše da je 1964. godine, u okolici Vukra uz dozvolu cara Haile Selasija, djelovala tajna izraelska baza za obuku sudanskih gerilaca (pobunjenici iz Anjanja grupe).[7]
Tijekom etiopskog građanskog rata, Vukro je bio česta meta zračnih napada vojnog režima Derg 1988., u tim napadima poginulo je 175 stanovnika grada.[8]
Prema podacima Središnje statističke agencije Etiopije -(CSA) za 2005. grad Vukro imao je 28,583 stanovnika, od toga 13,947 muškaraca i 14,636 žena.[9]
- ↑ David W. Phillipson, Ancient Churches of Ethiopia (New Haven: Yale University Press, 2009), str. 94
- ↑ "Sheba Tannery Plc" Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2011. (Wayback Machine), EFFORT website
- ↑ "Kuwait Loans Ethiopia EUR45 Million For Electricity, Roads - Report"[neaktivna poveznica], Addis Live website, 21 July 2009 (pristupljeno 19. kolovoza 2009.)
- ↑ Francisco Alvarez, The Prester John of the Indies, translated by C.F. Beckingham and G.W.B. Huntingford (Cambridge: Hakluyt Society, 1961), str. 176
- ↑ Philip Briggs, Ethiopia: The Bradt Travel Guide, 3rd edition (Chalfont St Peters: Bradt, 2002), str. 239
- ↑ David Buxton, Travels in Ethiopia, second edition (London: Benn, 1957), str. 126; David Phillipson, Ancient Churches, str. 94
- ↑ a b "Local History in Ethiopia" Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2008. (Wayback Machine) The Nordic Africa Institute website (pristupljeno 6. prosinca 2007.)
- ↑ Africa Watch, Ethiopia: "Mengistu has Decided to Burn Us like Wood": Bombing of Civilians and Civilian Targets by the Air Force, 24. srpnja 1990. str. 10
- ↑ CSA 2005 National Statistics Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2007. (Wayback Machine), Table B.3
| |||||||||
