Prijeđi na sadržaj

Veliki zimzelen

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vinca major)
Veliki zimzelen
Vinca major (Split, 2023.)
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Gentianales
Porodica:Apocynaceae
Rod:Vinca
Vrsta:V. major
Dvojno ime
Vinca major
L.
Sinonimi
  • Vinca major var. variegata Loud.
Baze podataka

Veliki zimzelen (lat. Vinca major je vrsta cvjetnice iz porodice Apocynaceae, porijeklom iz zapadnog Sredozemlja. Raste do 25 cm (10 in) visok i beskonačno raširen, zimzelena je trajnica, koja se često koristi u uzgoju kao pokrivač tla.

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Ime roda vjerojatno potječe od latinske riječi vincire, što znači vezati, budući da su se duge puzave loze koristile za izradu vijenca. Latinski specifični epitet major znači "veći",[1] u odnosu na sličan Vinca minor L.

Vinca major se širi duž tla i ukorjenjuje duž stabljika kako bi formirala guste mase pokrivača tla pojedinačno 2-5 m u promjeru, a penje se do 50-70 cm visine.

Listovi su nasuprotni, gotovo okrugli na dnu stabljike i lancetasti na vrhu, 3-9 cm duga i 2–6 cm široka, sjajna tamnozelena s kožastom strukturom i cijelim, ali izrazito trepavičastim rubom, i dlakavom peteljkom 1-2 cm dužine.

Cvjetovi su hermafroditni, pazušni i pojedinačni, ljubičastoljubičasti, 3-5 cm promjera, s peterokrakim vjenčićem. Čaška koja okružuje bazu cvijeta je duga 10–17 mm, s dlakavim rubovima. Razdoblje cvatnje traje od ranog proljeća do jeseni.

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi kôd]

Ova vrsta se nalazi u južnoj Europi i sjevernoj Africi, od Španjolske i južne Francuske na istok do zapadnog Balkana, te također u sjeveroistočnoj Turskoj i zapadnom Kavkazu. Također se nalaze u nižim himalajskim lancima u Aziji. Preferira vlažnu šikaru, šume, živice i obale uz rijeke na nadmorskoj visini od 0–800 m nadmorske visine. Dobro raste na punom suncu i u dubokoj sjeni.

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Postoje dvije podvrste, s geografski odvojenim rasponima:

  • Vinca major subsp. major - lisne peteljke sitno dlakave, dlake kratke (južna Europa)
  • Vinca major subsp. hirsuta (Boiss. ) Stearn (sin. V. pubescens d'Urv.) - lisne peteljke gusto dlakave, dlake duže; latice mnogo uže (Kavkaz, sjeveroistočna Turska)

Blisko srodna vrsta Vinca minor je slična, ali manja, s užim listovima bez dlaka.

Uzgoj

[uredi | uredi kôd]

Vinca major je ukrasna biljka koja se često uzgaja u umjerenim vrtovima zbog svog zimzelenog lišća, proljetnog cvijeća i korištenja za pokrivanje tla.

Dostupni su mnogi kuultivari, s razlikama u cvjetovima, poput bijelih do tamnoljubičastih cvjetova, te različitim uzorcima i bojama prošaranog lišća. Sorta 'Variegata' dobila je nagradu Royal Horticultural Society Award of Garden Merit.[2][3]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Invazivne biljne vrste

[uredi | uredi kôd]

Vinca major je invazivna vrsta u umjerenim dijelovima Sjedinjenih Država, Južne Afrike[4] Australije i Novog Zelanda . Posebno je čest štetni korov koji 'guši' domaće biljke i raznolikost u obalnim područjima i staništima hrastovih šuma obalne Kalifornije. Formira guste niti koje obavijaju druge biljke i mogu spriječiti rast mladica i grmova blokirajući svjetlost. Zimuk se seli s mjesta na mjesto, uz nenamjernu ljudsku pomoć, u bačenom vrtnom otpadu ili kao komadići biljaka nošeni vodom.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Harrison, Lorraine. 2012. RHS Latin for Gardeners. Mitchell Beazley. United Kingdom. ISBN 978-1845337315
  2. Vinca major 'Variegata'. RHS. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  3. AGM Plants - Ornamental (PDF). Royal Horticultural Society. Srpanj 2017. str. 107. Pristupljeno 18. veljače 2019.
  4. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2021. (Wayback Machine) Web page managed by the South African Green Industries Council
  5. Periwinkle, Aliens Among Us.Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2013. (Wayback Machine) Virtual Exhibit of the Virtual Museum of Canada.
  • Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982, sv. II, str. 348
  • Flora Europaea: Vinča glavno rasprostranjenje
  • Blamey, M. i Grey-Wilson, C. (1989). Flora Britanije i sjeverne Europe . Hodder & Stoughton.
  • Huxley, A., ur. (1992). Novi RHS rječnik vrtlarstva 4: 664-665. Macmillan.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]