Vilim Matula
| Vilim Matula | |
|---|---|
| Rođenje | 5. ožujka 1962. Zagreb, Hrvatska |
| Pseudonim | Vili Matula |
| Supruga | Branka Trlin |
| WWW | |
| Ostale nagrade | |
| Godišnja Nagrada Vladimir Nazor | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Vilim Matula (Vili Matula) (Zagreb, 5. ožujka 1962.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
- "Smogovci" kao švercer oružja (1986.)
- "Putovanje u Vučjak" kao Ignjac Šantek (1986.)
- "Ptice nebeske" (1989.)
- "Rat i sjećanje" kao poručnik von John (1989.)
- "Dirigenti i mužikaši" kao svećenik (1990.)
- "Žutokljunac" kao redatelj Sergej (2005.)
- "Der Kroatien Krimi" kao Ivan Mladić (2017.)
- "Crno-bijeli svijet" kao Marjan (2018.)
- "S.P.U.K." kao Ninđa (1983.)
- "Dvije karte za grad" kao Beli (1984.)
- "Vojnici" (1984.)
- "Wallenberg: A Hero's Story" kao narednik (1985.)
- "Nitko se neće smijati" kao student (1985.)
- "Čudesna šuma" kao slikar Paleta (glas) (1986.)
- "Dirty dozen: The deadly mission" kao Karl (1987.)
- "Krizantema" (1987.)
- "Na kraju puta" (1987.)
- "Olujna noć" (1987.)
- "Rosencratz i Guildenstern su mrtvi" kao Horatio (1990.)
- "Parizi -–Istra" (1991.)
- "Čaruga" kao žandar Sura (1991.)
- "Hod u tami" (1992.)
- "Dimnjačarska sinfonija" (1993.)
- "Vlak smrti" kao Sigi (1993.)
- "Schindlerova lista" kao istražitelj (1993.)
- "Svaki put kad se rastajemo" kao domar (1994.)
- "Noć za slušanje" (1995.)
- "Gornja granica" (1995.)
- "Sedma kronika" kao Antonije (1996.)
- "Puška za uspavljivanje" kao Vlado (1997.)
- "Bogorodica" kao specijalac (1999.)
- "Pomor tuljana" kao Ljudevit (2000.)
- "Je li jasno, prijatelju?" kao Maler (2000.)
- "Infekcija" kao Karlo (2003.)
- "Duga mračna noć" kao Ressler (2004.)
- "100 minuta Slave" kao Rapački (2004.)
- "Zvonar katedrale" (2005.)
- "Sedam neodgovorenih poziva" kao Vilmin muž (2007.)
- "Pusti me da spavam" kao prologist (2007.)
- "Fuori dalle corde" kao Goran (2007.)
- "Reciklus" kao stariji bolničar (2008.)
- "Max Schmeling" (2010.)
- "Šuma summarum" kao Branko (2010.)
- "Bella Biondina" kao Nijemac (2011.)
- "Korak po korak" kao humanitarac (2011.)
- "Dnevnik Diane Budisavljević" kao narednik Hecker (2019.)
- "Rakuni" kao Bero Rakun (1985.)
- "Dinotopia" (2002.)
- "Dinotopia 2" (2002.)
- "Dinotopia 3" (2002.)
- "Potraga za Nemom" kao Kompa (2003.)
- "Auti 3" kao Sterling (2017.)
Matula je bio uključen u politiku u različitim oblicima djelovanja još od kasnih tinejdžerskih godina. Bio je član Saveza komunista Hrvatske, kao i delegat[1] u 11. i posljednjem kongresu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, koji je rezultirao prvim demokratskim izborima 1989. godine u Socijalističkoj republici Hrvatskoj, tadašnjoj članici SFR Jugoslavije.
Matula je otad bio članom nekoliko građanskih inicijativa, brojnih prosvjeda te uvijek aktivan u borbi protiv gentrifikacije i otimanja javnih prostora u Zagrebu, tu uključujući i članstvo u lokalnoj verziji pokreta Pravo na grad, zvanom PravoNaGRAD. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[2] Također, bio je glasan kritičar strukturalnih problema u društvu poput korupcije[3][4] te neo-fašizma.[5] Jedan je od osnivača Sindikata glumaca, kojemu je također bio i predsjednik.
Matula je član koordinacije Zagreb je NAŠ, progresivne građanske platforme[6] koja se deklarira kao zeleno-municipalistička stranka. Na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. Matula je kao kandidat stranke ušao u vijeće gradske četvrti Donji grad u središnjem Zagrebu kao potpredsjednik vijeća.[7] Njegova izvješća prijavljuju manipulativno i koruptivno ponašanje gradskih vlasti, kao i suzbijanje djelovanja samog vijeća gradske četvrti.[8] U 2019. Matula je bio jedan od osnivača građanske platforme Možemo! koja je formirala zeleno-lijevu koaliciju za parlamentarne izbore 2020. na kojima je on jedan od kandidata.[9]
S obzirom na to da je Matula politički aktivan kao glumac, sindikalist i aktivist, poznata je njegova podrška centralno-lijevim i zelenim politikama, tu uključujući građanska i LGBT prava, a zbog toga ga periodički proziva portal Narod.hr.[10][11] Konzervativni portal i medij Vecernji.hr pak proziva Matulu zbog njegovog protivljenja ideji da profašistički činovnik iz vremena 2. svjetskog rata, Enver Čolaković, dobije vlastitu ulicu u Zagrebu.[12]
- ↑ Anali Hrvatskog politološkog društva, Hrvatsko politološko društvo, 2010., ISSN 1845–6707, ISSN 1847–5299 (Online), str. 1931.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Vilim Matula
- ↑ INTERVJU: VILIM MATULA / 'Živimo u izopačenoj kriminalnoj orgiji od društva gdje se pljačke prikrivaju lažnim domoljubljem'. 100posto.jutarnji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2020. Pristupljeno 15. lipnja 2020.
- ↑ Matula raspalio u Otvorenom: Probajte diplomatski s Merkelicom objasniti da postoje različiti oblici 'Sieg Heila', Lučić mu odgovorio usporedbom s Mladićem. tportal.hr
- ↑ Zagreb is OURS!
- ↑ Naše vijećnice i vijećnici. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2020. Pristupljeno 15. lipnja 2020.
- ↑ Prezir spram vijeća, zlostavljanje službenice
- ↑ Ljudi. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2020. Pristupljeno 15. lipnja 2020.
- ↑ Vilim Matula – glumac, građanski aktivist, Frljićev obožavatelj, nekadašnji član CK SKH –. Narod.hr. 29. siječnja 2016. Pristupljeno 7. lipnja 2020.
- ↑ (VIDEO) Tko je Vilim Matula – bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske? –. Narod.hr. 9. svibnja 2019. Pristupljeno 7. lipnja 2020.
- ↑ Vilim Matula žešći od revolucionarne ljevice. www.vecernji.hr
- Vili Matula u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)