Prijeđi na sadržaj

Tove Jansson

Ovo je članak tjedna  – {{{1}}} Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Tove Jansson
Tove Jansson 1970-ih godina
Puno imeTove Marika Jansson
RođenjeHelsinki, 9. kolovoza 1914.
SmrtHelsinki, 27. lipnja 2001.
Zanimanjeknjiževnica, slikarica, ilustratorica i crtačica stripova
NacionalnostFinkinja
SuprugaTuulikki Pietilä
(nevjenčani, 1956. – 2001.)
Potpis
Portal o životopisima

Tove Marika Jansson (Helsinki, 9. kolovoza 1914. – Helsinki, 27. lipnja 2001.) bila je finsko-švedska književnica, slikarica, ilustratorica i crtačica stripova. Najpoznatija je po serijalu knjiga za djecu Mumini. Pisala je na švedskome jeziku.

Podrijetlom je iz umjetničke obitelji i studirala je slikarstvo u Helsinkiju, Stockholmu i Parizu od 1930. do 1938. godine. Prvu samostalnu izložbu održala je 1943. godine.[1] Uz slikarsku je karijeru i pisala pripovijetke, novinarske članke te dizajnirala korice knjiga. Godine 1945. objavila je knjigu za djecu Mali trolovi i velika poplava, prvi dio serijala Mumini. Ovaj serijal o dobroćudnim trolovima i njihovim prijateljima sastoji se od osam romana, zbirke pripovijedaka, pet slikovnica i brojnih stripova. Knjige su dostigle svjetsku popularnost i učinile su Jansson jednom od najpoznatijih dječjih pisaca 20. stoljeća. Za svoje stvaralaštvo nagrađena je 1966. godine najuglednijom nagradom za dječju književnost, nagradom Hans Christian Andersen.[2]

Jansson je pisala i književnost za odrasle. Između ostalog, napisala je šest romana među kojima se izdvajaju autobiografska zbirka novela Kiparova kći (1968.) i roman Knjiga o ljetu (1972.)

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Tove Jansson 1923. godine.

Rođena je 9. kolovoza 1914. u Helsinkiju. Rođena je u finskoj, manjinskoj obitelji umjetnika čiji je materinski jezik bio švedski. Njezin otac Viktor bio je kipar, a majka Signe Hammarsten-Jansson ilustratorica i dizajnerica. Imala je dva brata koji su također postali umjetnici. Per Olov Jansson postao je fotograf, a Lars Jansson autor i crtač stripova. Odrasla je u stvaralačkom i boemskom okruženju. Obitelj je zimu provodila u Helsinkiju, a ljeta u iznajmljenoj brvnari na morskom otoku u blizini Porvooa, 50 kilometara istočno od Helsinkija.[3][4]

Još u ranoj mladosti opredijelila se za slikarstvo. Studirala je na Konstfacku u Stockholmu od 1930. do 1933., s potom grafičku školu na Finskoj akademiji lijepih umjetnosti od 1933. do 1937., nakon čega je upisala École des Beaux-Arts u Parizu 1938. godine.[3] Sudjelovala je u nekoliko skupnih izložbi tijekom 1930-ih i ranih 1940-ih, a svoju prvu samostalnu izložbu održala je 1943. godine. Oslikala je nekoliko murala, a neki od njih opstali su do danas.[1]

Tijekom 1930-ih putovala je po Europi. U tom razdoblju pisala je pripovijetke, novinarske članke i reportaže, a često ih je i sama ilustrirala. Zarađivala je i od izrade oglasa i razglednica. Poznata je i po ilustracijama u časopisu Garm, liberalnom (i tijekom Drugog svjetskog rata, antifašističkom) časopisu, koji je osnovala njezina majka.[1] Ilustrirala je nekoliko knjiga drugih autora, a danas se posebno ističu njene ilustracije za Alisu u zemlji čudesa i Hobita.[5]

Godine 1956. upoznala je Tuulikki Pietilu, američko-finsku ilustratoricu koja joj je postala doživotni partner.[6] Zbog tenzija u s majkom, Jansson i Pietilä nisu živjele zajedno, već su umjesto toga ljetovale u svojoj kući na otoku Klovharun u Finskom zaljevu.[7] Njihov odnos, putovanja Europom i ljetovanja zabilježena su na filmskoj vrpci koja je kasnije pretvorena u dokumentarne filmove.[8][9]

Umrla je nakon duge bolesti[a] u Helsinkiju 27. lipnja 2001. u dobi od 86 godina,[11] a pokopana je na helsinškom groblju Hietaniemi.[12]

Nasljeđe

[uredi | uredi kôd]

U čast Tove Jansson osnovana je nagrada „Tove Jansson” (šved. Tove Jansson-priset). Nagrada je dodijeljena dva puta, 2002. i 2006. godine.

Na stogodišnjicu Janssonina rođenja, finska kovnica novca izdala je prigodno izdanje kovanice od 2 eura s prikazom Janssonina autoportreta.[13] U čast Tove Jansson izdane su i dvije jubilarne srebrne kovanice, 2004. i 2014. godine., u vrijednosti od 10 i 20 eura. Osim Jansson, jedina druga osoba u Finskoj povijesti u čiju su čast izdane dvije jubilarne kovanice bio je predsjednik Urho Kekkonen.[14]

U istu je prigodu stogodišnjice njezina rođenja park Katajanokanpuisto u Helsinkiju, koji se nalazi ispred Katedrale Uspenskog, preimenovan u park Tove Jansson.[15]

Odabrana djela

[uredi | uredi kôd]
  • Mali trolovi i velika poplava (Småtrollen och den stora översvämningen, 1945.)
  • Lov na komet (Kometen kommer, 1946., prepravljeno izdanje 1968.)
  • 'Čarobnjakov šešir (Trollkarlens hatt, 1948.)
  • Podvizi Tate Mumi (Muminpappans bravader, 1950.; prepravljeni u Memoari Mumintate 1968.)
  • Trolovska zima (Trollvinter, 1957.)
  • Kiparova kći (Bildhuggarens dotter, 1960.)
  • Knjiga o ljetu (Sommarboken, 1972.)

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Umrla je od posljedica raka i krvarenja u mozgu.[10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Ahola, Suvi. 2008. Jansson, Tove (1914–2001). Biografiakeskus. Prijevod: Fletcher, Roderick. Suomalaisen Kirjallisuuden Seura. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. kolovoza 2011. Pristupljeno 4. veljače 2009.
  2. ↑ Tove Jansson | Moomin creator, children’s books, illustrator | Britannica. www.britannica.com (engleski). 23. lipnja 2024. Pristupljeno 29. srpnja 2024.
  3. ↑ a b Liukkonen, Petri. Tove Jansson. Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Kuusankoski Public Library. Finland. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujna 2008.
  4. ↑ Ahola, Suvi. 2008. Jansson, Tove (1914–2001). Biografiakeskus. Prijevod: Fletcher, Roderick. Suomalaisen Kirjallisuuden Seura. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. kolovoza 2011. Pristupljeno 4. veljače 2009.
  5. ↑ Mesure, Susie. 9. listopada 2023. How Moomin creator Tove Jansson found her dark side illustrating Tolkien and Carroll. Independent (UK). Pristupljeno 29. srpnja 2024.
  6. ↑ Heti, Seila. 30. ožujka 2020. Inside Tove Jansson's Private Universe. The New Yorker. In 1956, [Jansson] met fi. Tuulikki Pietilä ("Tooti"), a prolific graphic artist and engraver. They would remain partners for forty-five years, until Jansson's death. But, as Westin and Svensson put it, "anyone who lived with Tove Jansson also had to live with her family". Her mother, nicknamed Ham, stayed with Jansson on and off. Even as a teenager, preparing to go away to school, Jansson had worried about her mother. In a letter from 1961, she describes the stress of managing both Tooti and Ham in their "all-female household." She felt that it had become impossible to please one without displeasing the other, and during a time of intense strife she wrote to a friend, "Sometimes I think I hate them both and it makes me feel ill".
  7. ↑ Scott, Izabella. Svibanj 2018. The Party (PDF). So It Goes (11)
  8. ↑ National Audiovisual Institute]]. 10. siječnja 1998. Haru, yksinäisten saari. Finna.fi. Pristupljeno 2. siječnja 2024.
  9. ↑ Cederström, Kanerva; Tanner, Riikka. Tove ja Tooti Euroopassa. Finna.fi. Pristupljeno 2. siječnja 2024.
  10. ↑ Nilsson, Kerstin. "Farväl, lilla Muminmamman". 26. lipnja 2001. Aftonbladet. Pristupljeno 9. kolovoza 2014.
  11. ↑ Finnish creator of Moomin troll books dies aged 86. 28. lipnja 2001.
  12. ↑ Hietaniemen hautausmaa – merkittäviä vainajia [Hietaniemi Cemetery - significant deceased] (PDF). Helsingin seurakuntayhtymä. Pristupljeno 26. kolovoza 2016.
  13. ↑ Lång, Linus. 16. svibnja 2014. Tove Jansson på två euros specialmynt. Svenska Yle (švedski). Pristupljeno 30. srpnja 2024.
  14. ↑ Tove Jansson får sitt andra jubileumsmynt. Endast Kekkonen och Jansson har hedrats med två jubileumsmynt. www.epressi.com (finski). 30. siječnja 2014. Pristupljeno 30. srpnja 2024.
  15. ↑ Annola, Suvi. "Tove Janssons park invigs".  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2014. (Wayback Machine) 7. kolovoza 2014. Helmet.fi. Pristupljeno 8. kolovoza 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tove Jansson
v • u
Dobitnici nagrade Hans Christian Andersen
Autori
• Eleanor Farjeon (1956.) • Astrid Lindgren (1958.) • Erich Kästner (1960.) • Meindert DeJong (1962.) • René Guillot (1964.) • Tove Jansson (1966.) • James Krüss i José Maria Sanchez-Silva (1968.) • Gianni Rodari (1970.) • Scott O'Dell (1972.) • Maria Gripe (1974.) • Cecil Bødker (1976.) • Paula Fox (1978.) • Bohumil Říha (1980.) • Lygia Bojunga Nunes (1982.) • Christine Nöstlinger (1984.) • Patricia Wrightson (1986.) • Annie M. G. Schmidt (1988.) • Tormod Haugen (1990.) • Virginia Hamilton (1992.) • Michio Mado (1994.) • Uri Orlev (1996.) • Katherine Paterson (1998.) • Ana Maria Machado (2000.) • Aidan Chambers (2002.) • Martin Waddell (2004.) • Margaret Mahy (2006.) • Jürg Schubiger (2008.) • David Almond (2010.) • María Teresa Andruetto (2012.) • Nahoko Uehashi (2014.) • Cao Wenxuan (2016.) • Eiko Kadono (2018.)
Illustratori
• Alois Carigiet (1966.) • Jiří Trnka (1968.) • Maurice Sendak (1970.) • Ib Spang Olsen (1972.) • Farshid Mesghali (1974.) • Tatjana Mavrina (1976.) • Svend Otto S. (1978.) • Suekichi Akaba (1980.) • Zbigniew Rychlicki (1982.)

• Mitsumasa Anno (1984.) • Robert Ingpen (1986.) • Dusan Kállay (1988.) • Lisbeth Zwerger (1990.)• Květa Pacovská (1992.) • Jörg Müller (1994.) • Klaus Ensikat (1996.)

• Tomi Ungerer (1998.) • Anthony Browne (2000.) • Quentin Blake (2002.) • Max Velthuijs (2004.) • Wolf Erlbruch (2006.) • Roberto Innocenti (2008.) • Jutta Bauer (2010.) • Peter Sís (2012.) • Roger Mello (2014.) • Rotraut Susanne Berner (2016.) • Igor Olejnikov (2018.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tove_Jansson&oldid=7011358"