Prijeđi na sadržaj

Toplina isparavanja

Izvor: Wikipedija
Toplina isparavanja ovisna o temperaturi za vodu, metanol, benzen i aceton

Toplina isparavanja ili standardna entalpija isparavanjaHv) količina je toplinske energije koja je potrebna jednom molu tekućine za prelazak u plin, odnosno količina toplinske energije koju ista količina plina oslobodi prilikom prelaska u tekuće agregatno stanje.

Temperatura pri kojoj tvar mijenja agregatno stanje zove se vrelište ili kapljište, ovisno o tome promatra li se tvar koja vrije ili se ukapljuje.

Toplina isparavanja se može promatrati kao energija potrebna da se svladaju kemijske veze u tekućini. Helij ima vrlo nisku toplinu isparivanja 0,0845 kJ/mol, a Van der Waalsove sile između atoma helija su izuzetno slabe. S druge strane, molekule u tekućoj vodi se drže zajedno s relativno jakim vodikovim vezama, pa je toplina isparavanja za vodu 40,65 kJ/mol i iznosi 5 puta više od energije potrebne da se voda zagrije od 0 °C to 100 °C (cp = 75,3 J K−1 mol−1).

Odabrane veličine

[uredi | uredi kôd]

Uobičajene kemijske tvari

[uredi | uredi kôd]

Toplina isparavanja za razne kemijske tvari, mjereno na temperaturama vrelišta.

Kemijske tvari Toplina isparavanja
(kJ mol-1)
Toplina isparavanja
(kJ kg−1)
Amonijak 23,35 1371
Butan 21,0 320
Etanol 38,6 841
Vodik 0,46 451,9
Metan 8,19 760
Metanol 35,3 1104
Propan 15,7 356
Fosfin 14,6 429,4
Voda 40,65 2257

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Sears Zemansky: University Physics, Addison-Wesley Publishing Company, Sixth ed., 1982.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Toplina isparavanja koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.