Ruben Radica

Ruben Radica (Split, 19. svibnja 1931. – Zagreb, 28. srpnja 2021.),^[1] hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i akademik. Unuk je poznatog hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea. Bio je istaknuti avangardist koji je radikalnim eksperimentiranjem stvorio vlastiti stil usredotočen na strukturalizam s posebnom sklonošću sintetiziranju vodoravnog i okomitog načina glazbenoga mišljenja. Skladao je scensku, simfonijsku i komornu glazbu.^[2]

Životopis

Ruben Radica je temeljna glazbena znanja dobio od svoga djeda, skladatelja Josipa Hatzea. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studij dirigiranja u razredu prof. Slavka Zlatića (1957.) i kompozicije u razredu prof. Milka Kelemena (1958.).^[3] U kompoziciji se usavršavao kod Vita Frazzija na Glazbenoj akademiji Chigiana (tal. Accademia Musicale Chigiana) u Sieni, Renéa Leibowitza i Oliviera Messiaena u Parizu te kod Györgyja Ligetija, Pierrea Bouleza i Henrija Pousseura na Međunarodnim ljetnim tečajevima za Novu glazbu (njem. Internationale Ferienkurse für neue Musik) u Darmstadtu.^[4] Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i redoviti ćlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.^[1]

Izdaleka, tri stavka za gudački orkestar (1953.)
Varijacije za flautu i jedanaest gudača (1955.)
Koncert za komorni orkestar, (1956.)
Concerto grosso za gudački komorni ansambl i orkestar (1957.)
Četiri dramatska epigrama za klavirski kvintet (1959.)
Concerto abbreviato za orkestar i obligatni violončelo (1960.)
Formacije, medijski balet (1963.)
19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar (1965.)
Per se I za komorni orkestar i Martenotove valove (1968.)
Extensio za orkestar i klavir (1973.)
K a za dvije instrumentalne skupine i sintetizator (1977.)
Alla madrigalesca za mješoviti zbor i orgulje (1978.)
Pasija za bariton i tri instrumentalne skupine (1981.)
Barocchiana za malu trubu i gudače (1984.)
Prazor, misterij u deset prizora za glazbenu pozornicu prema istoimenoj poemi Jure Kaštelana (1990.)
Božanski otvori srca, tri koncertantna ronda za orkestar i obligatne instrumente (1999.)
Poème crépusculaire za gudački kvartet (2004.)
Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo za komorni orkestar (2005.)

1973. – godišnja nagrada "Vladimir Nazor" za skladbu Extensio^[5]
1978. – Vjesnikova nagrada "Josip Štolcer Slavenski" za skladbu K a^[5]
1991. – Vjesnikova nagrada "Josip Štolcer Slavenski" za misterija za glazbenu pozornicu Prazor^[5]
1995. – orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića^[5]
2010. – nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo^[1]^[5]

↑ ^a ^b ^c Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Umro akademik Ruben Radica (objavljeno 28. srpnja 2021.), pristupljeno 29. srpnja 2021.
↑ LZMK / Proleksis enciklopedija: Radica, Ruben, pristupljeno 31. srpnja 2021.
↑ Zdenka Weber: Prve skladbe Rubena Radice i Milka Kelemena, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 19.
↑ Hrvatsko društvo skladatelja: Radica, Ruben, pristupljeno 31. srpnja 2021.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e Jagoda Martinčević: "Trebalo je istrčati do ruba ponora", HDS Cantus, br. 169 (srpanj 2011.), str. 1, ISSN 1330-4747