Prijeđi na sadržaj

Razvojna biologija

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Početni stupnjevi ljudske embriogeneze.

Razvojna biologija je grana biologije koja proučava procese kojim životinje i biljke rastu i razvijaju se. Obuhvaća biologiju regeneracije, nespolno razmnožavanje, metamorfozu, rast i diferencijaciju matičnih stanica u odraslom organizmu.

U kasnom 20. stoljeću, disciplina se u velikoj mjeri preoblikovala u evolucijsku razvojnu biologiju.

Glavni procesi tijekom embrionskoga razvoja životinja su: regionalna specifikacija, morfogeneza, stanična diferencijacija, rast i sveukupna kontrola vremena odvijanja procesa koju istražuje evolucijska razvojna biologija:

  • Regionalna specifikacija odnosi se na procese koji čine prostorni obrazac početno sličnih stanica. To generalno uključuje djelovanje citoplazmatskih determinanti, koje se nalaze unutar dijelova oplođenog jajeta i induktivnih signala koji se emitiraju iz signalnih centara u embrionu. Rane faze regionalne specifikacije ne čine funkcionalno diferencirane stanice, već staničnu populaciju čija je namjena razviti se u određeno područje ili dio organizma. One su definirane izražavanjem specifičnih kombinacija transkripcijskih faktora.
  • Morfogeneza se odnosi na oblikovanje trodimenzionalnog oblika. Uglavnom obuhvaća orkestrirano kretanje pojedinih stanica. Važna je za nastanak tri početna sloja ranog embriona (ektoderm, mezoderm i endoderm) te za izgradnju složenih struktura tijekom razvoja organa.
  • Rast uključuje i sveukupno povećanje veličine, ali i diferencijalni rast dijelova (alometrija) koji doprinosi morfogenezi. Rast uglavnom nastaje dijeljenjem stanica, ali i promjenom veličine stanice i nakupljanjem vanstaničnih materijala.

Razvoj biljaka obuhvaća slične procesa onima kod životinja. Međutim, biljne stanice uglavnom su nepomične, pa se morfogeneza postiže diferencijalnim rastom, bez kretanja stanica. Također, induktivni signali i geni koji su uključeni razlikuju se od onih koji kontroliraju razvoj životinja. Regeneracija ukazuje na sposobnost ponovnog razvoja dijela koji nedostaje.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Carlson, B.M. (2007) Principles of Regenerative Biology. Academic Press, Burlington MA.