Razgovor:Behar (časopis)

Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Behar (časopis).

Ovo nije forum za opću raspravu o temi članka. Pisanje kojemu ovdje nije mjesto može biti premješteno ili uklonjeno.
Postavite novi tekst pod stari tekst. Kliknite ovdje kako biste započeli novu temu.
Potpišite i datirajte svoje komentare dodajući četiri tilde (~~~~).
Novi ste na Wikipediji? Dobro došli! Pročitajte naš uvodni tečaj.

Rad na člancima

Pismohrane:

Obrazloženje postavljanja predložaka o nepristrasnosti, mogućim netočnim podatcima i nepokrivenosti članka izvorima i drugo

O BOŠNJAČKOM ČASOPISU BEHARU KOJI NIJE NA HRVATSKOM JEZIKU

mini|desno|280px|Dio iz Behara (str. 2., br. 104)

– Prva stvar za napomenuti je to da je istina da je časopis bosanski (bolje rečeno – bosanskohercegovački), ali time je automatski uslovljeno i da je bošnjački (ne nužno samo bošnjački), jer sve što pripada Bosni ili Bosni i Hercegovini pripada i Bošnjacima te se veže i uz Bošnjake (i naravno Hrvate i Srbe Bosne i Hercegovine te sve one koji BiH smatraju svojom domovinom). Na službenoj stranici Behara (behar.hr), u dijelu Arhiv, nalaze se primjerci časopisa (tačnije izdanja od 76. do 121.) u kojima u donjem desnom ili lijevom dijelu 2. stranice (ovisno o izdanju) stoji da je časopis bošnjački (primjerak 1, primjerak 2, primjerak 3, primjerak 4; primjerak 5) Tu, nadam se, nema nikakvih problema. Sami predlošci nisu stavljeni iz tog razloga. Ono što tu piše je sljedeće:

»Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom, dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tu službu obnašao do ljeta 2006. godine.«

(Behar)

– Na službenoj stranici časopisa (behar.hr), u dijelu O Beharu stoji sljedeće:

»Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. Behar je danas, bez obzira što ne izlazi u BiH, jedini bošnjački časopis za kulturu. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom, dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tu službu obnašao do ljeta 2006. godine. Sadašnji urednik, autor ovog teksta (pjesnik, prozaik i književni kritičar), zajedno s izvršnim urednikom Filipom Murselom Begovićem (publicistom i piscem, potpredsjednikom Društva) ustrajno promiče niz književnih, filozofskih, socioloških, povijesno umjetničkih (slikarstvo, kiparstvo, muzeologija…) te glazbenih, filmskih, novomedijskih (intermedijalnih) i religijskih (islamska duhovnost) tema ne libeći se tematskih brojeva zbog preglednosti i veće dorađenosti pojedine kulturološke problematike. Od 2006. znatno je povećan i obim časopisa što možemo zahvaliti dobrim financijskim izvorima, ali i snalažljivosti uredništva. U današnjem društvu spektakla i spektakularnih tema, u kojemu se kulturni sadržaji prate informacijski šturo i komunikacijski hladno, teško je dostići čak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih još nepoznatih kulturoloških mjesta. Počesto su na našim prostorima dobre namjere, primjerice u književnim napisima, popraćene ideološkim mistifikacijama od kojih na kraju nitko nema koristi – ni vladajući moćnici, a bome ni manjinski narodi koji u sklopu većinske kulturnjačke energije pokušavaju osvijetliti i afirmirati nešto svoje, osobito i prijemčivo. I «Behar» je pokušava kulturnoj javnosti predočiti da i Bošnjaci u Hrvatskoj, svojim umjetničkim i kulturno znanstvenim pregnućima, nisu nipošto efemerna skupina zalutalih zanesenjaka ograničena dometa, kao što je to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo od saznanja da bošnjačke mogućnosti na bilo kojim prostorima još nisu do kraja poznate, iskorištene i potrošene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj ljepoti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti. Naravno zamjetna je i «Beharova» integracijska uloga u Hrvatskoj, u smislu susjedstva i zajedničkog života. Budući da prvi brojevi «Behara» u Sarajevu nisu bili ispunjeni političkim temama, izlazak zagrebačkog «Behara» u jeku zlogukog rata u Bosni emitirao je jake političke poruke koje su tada bile od velikog značaja za Bošnjake. U današnje doba želja nam je da „Behar“ predstavlja svojevrsni kulturni most između Hrvatske i BIH. No, činjenica da je „Behar“ (na našu veliku žalost) trenutno jedini bošnjački časopis za kulturu koji sustavno i redovito izlazi – to njegovu ulogu čini izuzetno važnom, ne samo u smislu popunjavanja kulturoloških praznina, nego i, bojimo se, kao jednu od zadnjih nada i posljednjih crta obrane i čuvanja bošnjačkog identiteta. U 2011. godini proslavili smo jubilej 100 godina od prestanka izlaženja, u Sarajevu, časopisa za kulturu i društvena pitanja «Behar». Istodobno, časopis već dvadeset godina izlazi u Zagrebu (od 1992.), od osnutka Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske «Preporod» koje je 2011. također obilježilo dvadeset godina svoga postojanja i koje je ujedno nakladnik časopisa. Dakle, osnovna zadaća časopisa ne mijenja se od njegovog osnutka u Sarajevu (kada su u redakcijskom odboru bili uglednici kao što su osnivači i pokretači časopisa: Osman Nuri Hadžić, Ademaga Mešić, Edhem Mulabdić i Fehim Spaho, a urednik je bio Safvet beg Bašagić), a to je jačanje bošnjačkog kulturnog i društvenog identiteta. Do danas je u «Beharu» surađivalo mnoštvo vrijednih suradnika. Neki su još živi i djelatni, a neki su nažalost preselili na Ahiret, ali i jedni i drugi bili su neodvojiv dio redakcijskog kolegija, ali i stožerni dio hrvatske kulture, koju su participirali na ponos i Hrvata i Bošnjaka. «Behar» u naše doba posve slobodno pristupa temama, što se može zahvaliti demokratizaciji društva, ali i okolnostima u kojima primarna uloga ove publikacije nije više budničarsko podizanje morala, ulijevanje sigurnosti i samopouzdanja te “školsko” upoznavanje s prošlošću i tradicijom, jer, to je već za mnoge Bošnjake poznato i obrađeno. Naprosto više se ne mora taktizirati i nespokojno osluškivati puls uleme i tekućih vlasti. Porastao je i broj visoko obrazovanih suradnika. Spomenimo još i to da su suradnici «Behara» bili i bit će pripadnici svih naroda i narodnosti koji su na neki način vezani uz kulturni prostor Bošnjaka (ma gdje oni bili) i Bosne i Hercegovine. Uvažava se multikulturalnost i interkonfesionalnost u pristupu i odabiru tekstova i autora. Ono na što je uredništvo «Behara» kao i cijeli «Preporod» posebno ponosno jest primitak prve nagrade za najbolji časopis na Sarajevskom sajmu knjiga godine 2010., kao i brojne pozitivne kritike u hrvatskim i bosanskohercegovačkim medijima. Posvema «Behar» je uposebio i oplemenio bošnjački i hrvatski kulturni prostor, na koncu upravo je to i njegova zadaća.«

(Sead Begović, glavni i odgovorni urednik „Behara”)

[[:Datoteka:Behar_br._1..jpg|mini|desno|390px|1. broj lista Behar, izdat 1. svibnja 1900. godine u Sarajevu na srpskohrvatskom jeziku (str. 7.)]] – Razlog postavljanja predložaka je taj što nije istina da je časopis pisan na hrvatskom jeziku. Časopis nije pisan niti na bošnjačkom (bosanskom), niti na hrvatskom, niti na srpskom, već i na bošnjačkom (bosanskom), i na hrvatskom, i na srpskom, tj. na tadašnjem narodnom jeziku. To je bio (službenim imenom) srpskohrvatski/hrvatskosrpski, ili neslužbenim, bolje („opisnije”) rečeno – bosansko-hrvatsko-srpski jezik, kao zajednički standard sva tri međusobno-razumljiva južnoslavenska jezika potekla iz iste velike indoeuropske porodice jezika. Ako pogledate prvu stranicu prvog broja časopisa (slika desno) vidimo mnogo jezičkih „neusaglašenosti”. Naime, neke riječi su napisane na „hrvatski način”, a s druge strane – postoje i neke napisane i na „bošnjački (bosanski) način” i na „srpski način”, s tim da je većina „negdje između” („bosansko-hrvatsko-srpski način”):

7. stranica

štamparija (na samoj naslovnici časopisa, ali i, npr., na str. 36. (br. 1.); na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao tisak, tiskara)) ✓
BROJ 1. (bespotrebna tačka na kraju; nepravilno jer nije broj prvi već broj jedan, kao što treba i član 1 zakona a ne član prvi zakona itd.) ●
1. muharema 1318. i 1. maja 1900. (hrvatski što se tiče načina pisanja datumā, tj. mjeseci su genitivu, ali ime samih mjesecā je na bošnjačkom (bosanskom) jeziku – maj, a ne svibanj; također, postoji velika mogućnost da se u to vrijeme mislilo na označavanje na sljedeći način: prvog muharema 1318. (bos.), a ne prvi muharema 1918. (hrv.), od. prvog maja 1900. (bos.), a ne prvi maja 1900. (hrv)) ✓
Našim čitateljima i suradnicima (čitatelj i suradnik: pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom su to dubleti (naporedni oblici) u odnosu na čitalac i saradnik, redom) ●
nauka (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao znanost); „provlači” se cijelim časopisom) ✓
obuhvaća (obuhvaćati: pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na obuhvatati) ●
dogjemo (gj umjesto đ; nije karakteristično ni za jedan današnji „moderni” hrvatski ili bošnjački (bosanski) pravopis; „provlači” se cijelim časopisom (gj)) ●
da je usvojimo (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao da ju usvojimo)) ✓
održimo u moralnom i materijalnom stanju (karakteristično za bošnjački (bosanski) u odnosu na hrvatski; upotreba kraćih (neodređenih) pridjevskih oblika (na hrvatskom bi bilo: održimo u moralnome i materijalnome stanju); „provlači” se cijelim časopisom (nekorištenje -a)) ✓
drugijem (-ijem; nije karakteristično ni za jedan današnji „moderni” hrvatski ili bošnjački (bosanski) pravopis, ali karakteristično za stari bosanski jezik) ✓
uopće (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika) ●
ni porodice (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao obitelji); „provlači” se cijelim časopisom (porodica)) ✓
stiču (nepravilno (u ovoj upotrebi) u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika danas; stiču je 3. l. mn. prezenta glagola sticati (npr. sticati vatru; gl. prid. rad.: sticao; gl. pril. sad.: stičući), dok stječu označava 3. l. mn. prezenta glagola stjecati (npr. stjecati imovinu; gl. prid. rad.: stjecao; gl. pril. sad.: stječući); svršeni oblici ovih glagola su staći i steći, redom) ●
mora da više vremena uloži (karakteristično za bošnjački (bosanski) u odnosu na hrvatski; upotreba kraćih oblika bez da (na hrvatskom bi bilo: mora više vremena uložiti; također Comparison of BCS); „provlači” se cijelim časopisom: treba da se što više bavi naukom, treba da neznana pouči...) ✓
faktor (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao činitelj, čimbenik)) ✓
nijesu (nije karakteristično ni za jedan današnji „moderni” hrvatski ili bošnjački (bosanski) pravopis, ali karakteristično za stari bosanski jezik) ✓
neposrednu (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao izravnu)) ✓

8. stranica

pripovijetki (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao pripovijeci/pripovijetci); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na pripovijeci; „provlači” se cijelim časopisom) ✓
mahane (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao mane, nedostaci/nedostatci); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na mane, s tim da se prednost daje mahanama) ✓
spomenemo (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na pomenuti, s tim da se prednost daje spominjanju) ●
osobito (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na posebno, s tim da se prednost daje posebnosti; također, u bošnjačkom je učestalije lična karta od osobna karta) ✗
povijest (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom to nije dublet (naporedni oblik) u odnosu na historija, jer ove dvije riječi označuju nešto sasvim različito, što se pak u hrvatskom gleda na pogrješan način, jer povijest je prošlost, a historija nauka koja ju proučava (time su fakulteti historije kao nauke, a ne fakulteti povijesti; također, pravilno je da su historičari, a ne povjesničari u ovom smislu)) ●
sabiramo (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao zbrajamo); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na zbrajamo, s tim da se ogromna prednost daje sabiranju) ✓
što (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na šta, s tim da se ogromna prednost daje šta, u ovom slučaju) ✗

9. stranica

gledaće (nepravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika danas; u bosanskom (kao i u hrvatskom) pravilni oblici su gledat će i će gledati (ali: reći će i će reći, a ne reć će); u srpskom jeziku futur može biti i prost gl. oblik, odnosno pravilan oblik pored će gledati je gledaće a ne gledat će; „provlači” se cijelim časopisom (-će)) ●
spoljašnjosti (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao vanjštini); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik u odnosu na spoljnost, vanjština)) ✓
nitko (na hrvatskom, a ne na bošnjačkom (bosanskom) (kao niko); u bosanskom je (ni)tko pravilno jedino u stilskom (pjesničkom) izražavanju) ✗
protumačio (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na interpretirao, preveo, s tim da se ogromna prednost daje interpretiranju ili prevođenju u ovom slučaju) ●
ne gledaj ko kaže, već što kaže (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao tko); što iz dijela što kaže je analizirano pod 7. u analizi str. 8.) ✓
veli (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao kaže); u starom bosanskom označuje glagol reći, kazati, dok je književnički nepravilno) ✓
liječnik (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na doktor, s tim da se prednost daje doktoru) ●

10. stranica

obraniti (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na odbraniti, s tim da se ogromna prednost daje odbranjivanju) ✗
sudac (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na sudija, s tim da se ogromna prednost daje sudiji) ✗
(u)nutarnja (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na unutrašnja, s tim da se prednost daje unutrašnjem) ●
obitelj (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na porodica, s tim da se ogromna prednost daje porodici; dva retka prije ovog u kojem stoji obitelj napisano je porodica, što govori o nedosljednosti) ✗
hiljadu dukata (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao tisuću dukata); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na tisuća, s tim da se ogromna prednost daje hiljadi; „provlači” se cijelim časopisom) ✓

11. stranica

kaldrma (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao pločnik); u bosanskom je to posuđenica iz turskog jezika (turcizam) koja označuje pločnik ili cestu obično izgrađenu od sitnijih kamenčića nepravilnog oblika poredanih jedan do drugog (i dan-danas se izrađuje, ali s industrijskim pločicama pravilnog oblika); „provlači” se cijelim časopisom) ✓
mahneš (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika) ●
hora (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao volja); u starom bosanskom označuje nešto pogodno, voljno (horno; npr., horna zemlja za obradu)) ✓
susjednim (pravilno u pravopisima i hrvatskog i bošnjačkog (bosanskog) jezika; u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na komšija, s tim da se ogromna prednost daje komšiji) ✗
taraba (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao ograda); u starom bosanskom može označavati ogradu u cijelosti ili pak jednu tarabu (letvu/dasku na drvenoj ogradi)) ✓
sokak (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao ulica); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje ulicu (obično manju)) ✓
avlija (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao dvorište); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje dvorište kuće) ✓
raskršće (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao križanje); u starom bosanskom označuje križanje/raskrsnicu ulice) ✓
ama (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao ali); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje veznik ali) ✓
bijela medžidija (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao —); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje srebrni turski novac od 20 pijastera (uveden reformom Abdul Medžida, 1844.); zlatni novac (žuta medžidija/juzluk) je vrijedio 100 pijastera) ✓
fajda (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao korist); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje korist) ✓
Imam vala haljina! (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao —); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje nešto poput priloga bogami/bogati/allahati (npr. To je vala/bogami dobro. ili Nemoj vala/bogati/allahati to donosit’ ovdje!)) ✓
jok (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao ne); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje riječcu negiranja ne (tkđ. nije, ma kakvi, nema šanse)) ✓
čaršija (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao tržište, pijaca); u starom bosanskom ovaj turcizam označuje najčešće veću gradsku ulicu (u samom središtu grada) u kojoj se prodaju razni predmeti i roba, jedinu takvog tipa u gradu) ✓
Šta je? (na bošnjačkom (bosanskom), a ne na hrvatskom (kao što); u bosanskom je to dublet (naporedni oblik) u odnosu na što, s tim da se ogromna prednost daje šta; „provlači” se cijelim časopisom) ✓

stotine sličnih primjera od 11. stranice pa nadalje, tj. u Beharima od 1900. do 1911. godine i više (punim turcizama (kao i drugih orijentalizama) te mješavine bošnjačkog (bosanskog), hrvatskog i srpskog (naravno, srpskog u 99% slučajeva svojom ijekavskom varijantom): štamparija, predlog („ekavski srpski”), ko, tko, evropski itd., itd., itd.)

– Prethodno ispisana analiza stranica 7.–11. prvog broja Behara apsolutno jasno govori o čemu se ovdje zapravo radi. Ako prebrojimo tačnice i druge oznake (zelena tačnica govori da je riječ/izraz bošnjačkog podrijetla ili je usvojena u bošnjački (bosanski) iz turskog te je općeprihvaćena u Bošnjaka; crveni križić govori da riječ/izraz nije bošnjačkog podrijetla već je hrvatska ili srpska, ne nužno stoprocentno „nestandardna” među Bošnjacima; plavi kružić govori da je riječ/izraz „negdje između” („bosansko-hrvatsko-srpski način”)). Ako prebrojimo ove oznake vidjet ćemo da postoji 31 tačnica, 7 križića i 13 kružića (ukupno analiziranih riječi/izraza: 51), što opet ne znači da je sam Behar 60,78% na bošnjačkom (bosanskom) jeziku. Zašto? Zato što samo postojanje riječi kao što su što, nitko, obraniti, obitelj, tko, predlog i sl. pored riječi štamparija, maj, nauka, je (za nju), porodica, faktor, neposrednost, mahana, sabiranje, spoljašnjost, ko, veliti, hiljada, kaldrma, hora, taraba i tone drugih turcizama, šta i sl. to ne dopuštaju. To naravno nije jedini razlog. Ako se časopis čita, kroz sam stil izražavanja se vidi da to ne može nikako biti hrvatski jezik. Obraćanje islamskom narodu (tačnije bosanskim Muslimanima / Bošnjacima) i način (štoviše, i jezik) na koji Mulabdić, Nuri Hadžić, Bašagić, Muhibić, Kapetanović, Ata Nerćes, Spaho, Hasandedić, Gjikić, Dautović i mnogobrojni drugi to čine nemoguće je da bude isključivo na hrvatskom jeziku. Časopis se danas izdaje na hrvatskom jeziku, ali to nije „onaj Behar” koji se izdavao kada ga je Mulabdić uređivao. Ovaj novi Behar zna se zašto je nastao (ne želim to ovdje pisati) i mislim da se ne bi uopće trebao vezivati uz pravi Behar, ali, naravno, kakva vlast predvodi Bošnjaka u Bosni dobro je što još postoji iti jedan. U modernom „hrvatskom Beharu” nastoji se oponašati onaj stari („pravi”) pretrpavanjem islamsko-turskim temama, što je katastrofalno. Zna se kakav su stav imali Bošnjaci (i kakav danas imaju, oni „pravi”; ne oni kao što je reis kojeg opisujete u hrvatskom članku o Bošnjacima koji je rekao nešto o turskim materama) prema Turcima, a kakav prema islamu. I Mulabdić je to sve opisao u svom vrhuncu (Zelenom busenju; savjetujem čitanje ako već nije pročitano)... Isto tako, u hrvatskom članku o Bošnjacima spominje se neki Davutoğlu koji kaže „Sarajevo tursko”. Možda nekad u budućnosti, ali sad-zasad je ono samo bosansko, tj. bosanskohercegovačko, i od svakog tko ga kao normalan posjeti i voli: bošnjačko, hrvatsko, srpsko, makedonsko, crnogorsko, slovensko, jugoslavensko, kinesko, japansko, internacionalno, i svačije tko je normalan (tko je narod, a ne bagra) i tko ne priča nacionalističko-fašističko-ludačke nebuloze o balijama, četnicima i ustašama (koje su, nadam se, malo razjašnjene među omladinom) izležavajući se u toplom domu, već teži ka uspjehu svoje zemlje na političkom, obrazovnom, znanstvenom, umjetničkom, industrijskom i dr. planu s političarima koji nisu „uvaljeni u fotelje” i ministrima koji „traže blago” u toku radnog vremena, već normalnom obrazovanom i perspektivnom (a ne „bolesnom” sadašnjom, u svakom smislu „bolesnom”) vlašću. I neispravno je navoditi teze o nekakvom „obrazovanju Bošnjaka od strane Hrvata” (neizravno, jer se može, pa hajde, zašto da ne) jer je to providno kao celofan i, naravno, izmišljeno. Časopis jeste služio za „opismenjavanje”, ali oni koji su „opismenjavali” zna se tko su (Mulabdić, Nuri Hadžić i kompanija; zasigurno ne Hrvati i hrvatski jezik što se pokušava spakirati, što ne htjedoh reći ali, eto, rekoh (težnja novog Behara)). Srdačan pozdrav! P.S. Možda je bolje pisati po razgovorima članaka (dok se i to ne zabrani), jer se u člancima nalazi samo što admin misli da treba tu biti ili ono što se slaže s njegovim stavom, tj. stavom onoga tko ga je izabrao da tu bude, a ne ono što je istina, neovisno o kojoj Wikipediji pričali (na kojem jeziku)... Jedino su naučni članci većinom tačni (ne razmatrajući sam jezik i terminologiju) jer se tu ne može uvesti hrvatska matematika, bosanska kemija, srpska fizika, bošnjačka geometrija i sl. --Obsuser (razgovor) 05:03, 31. prosinca 2014. (CET)[odgovori]

Obsuseru, teze o ovom ili onom jeziku, o političarima u foteljama, četnicima, balijama i ostalim stvarima me ne zanimaju niti imam namjeru gubiti pola dana na tvoje seciranje par stranica časopisa. Predloške sam uklonio jer osim tvog monologa ovdje ne vidim da si ukazao na manjkavosti članka. Predloške možeš staviti i obrazložiti ovdje točno što je sporno u članku, nikako drugačije, bez suvišnih osobnih teza, vrlo kratko i vrlo jasno. U suprotnom, članak ide pod ključ. Na znanje i ravnanje.--_MaGa▀▄^{poruči mi} 14:08, 31. prosinca 2014. (CET)[odgovori]

Iznenađem sam bezobraznošću i izravnim omalovažavanjem intelekta homo sapiensa od strane administratora Wikipedije na hrvatskome jeziku... Normalnoj mentalno i psihički zdravoj osobi dosada bi sve bilo kristalno jasno (osim, kako da kažem, ako se ne pravi budala i ne pod*****a). Nakon svog ispisanog obrazloženja predložaka Vama _MaGa▀▄ korisniče za oko je zapao samo ovaj ili onaj jezik s jedne strane, a s druge – namjerno napisani političari u foteljama, četnici, balije i ostalo za što sam znao da će Vas zaintrigirati jer Vam je bitno. Evo što je točno sporno u članku, nikako drugačije:

pravi pravi Behar jeste bošnjački i bosanski, a nije hrvatski (za razliku od današnjega)
Behar nije napisan na hrvatskom jeziku već namješavini triju jezika: prije svega bosanskog (bošnjačkog), hrvatskog i srpskog (tj. napisan je na „narodnom jeziku”)
najvažnije, dio iz članka Behar koji se zove O časopisu treba preimenovati u „Prisvajanje/pripajanje/krađa Behara Hrvatskoj” ili „(pogrješan) Stav Hrvata o Beharu” ili, ponajbolje, „Edukacija nepismenih bosanskih muslimana[[=>]]Hrvata (današnjih Nazovibošnjaka) od strane već educiranoga hrvatskog staleža (npr. hrvatskog junaka Ademage Mešića zlostavljanog za zločine koje nije počinio nakon povratka iz izbjeglištva^{Što li izbježe, pitanje je sad?!}) na našem hrvatskom jeziku”
1. Za dio „Bosanski muslimani se u časopisu nazivaju Hrvatima i jezik se naziva hrvatskim imenom.” nedostaje izvor iz razloga što ne postoji jer navod nije povijesni već izmišljeni

● Rečenica koja zaista pripada dijelu O časopisu i opisuje ga književnički jest „Pored beletristike list obrađuje teme iz narodne ekonomije, osobito agrarnu problematiku.” što je uredu, nikakva primjedba.

Glavni problem je u tome, ako još niste shvatili (a svi znamo da je sve očito), to ŠTO SE IZRAVNO ČASOPIS PRIPAJA HRVATIMA I HRVATSKOJ I NEGIRA TO DA JE BOSANSKI I BOŠNJAČKI (NA NARODNOM JEZIKU RAZUMLJIVOM OBIČNOM ČOVJEKU/ISLAMSKOM ŽIVLJU) I ŠTO SE TEŽI KA TOME DA ISPADNE DA SU „HRVATI OPISMENILI DANAŠNJE BOŠNJAKE”, što je apsurdno. Vi stavite što god hoćete (ja ću promijeniti članak po posljednji put), ali znamo svi u sebi šta jeste povijest, a šta puka težnja/aspiracija (san). Sretni blagdani (prošli Božić i dolazeća Nova godina)! Puno sreće i zdravlja bez obzira na sve... --Obsuser (razgovor) 17:58, 31. prosinca 2014. (CET)[odgovori]

Odgovor na ovaj odlomak suradnika Obsuser je ovdje, a suradniku napomena da suradnici hr.wikipedije nisu obnevidjeli i nema potrebe za pisanjem komentara veličinom koja priliči vrhu žutog kartona prilikom pregleda kod oftalmologa. Hvala na pažnji.--_MaGa▀▄^{poruči mi} 20:13, 7. siječnja 2015. (CET)[odgovori]

Ključno je da se u samom časopisu bosanski muslimani nazivaju Hrvatima i njihov jezik hrvatskim. Urednici časopisa sebe smatraju Hrvatima. Safvet-beg Bašagić bio je aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu.

"Jer hrvatskog jezika šum / Može da goji, / Može da spoji / Istok i zapad, pjesmu i um."
"Već godine 1474. počimaju naši stari izbijati na površinu kao visoki vojnički i građanski dostojanstvenici. Od godine 1544. do 1612., dakle kroz šezdeset i osam godina, sjedilo je na stolici velikih vezira devet Hrvata, koji su kroz rečeno razdoblje 52 godine tresli Istokom i Zapadom. Osim toga, koliko je meni poznato, bilo je pet Hrvata zamjenika velikih vezira, više vezira i bezbroj beglerbega i begova, koji su upravljali raznim pokrajinama i okružjima."

Safvet-beg Bašagić, hrvatski književnik i hrvatski narodni preporoditelj

"Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska, Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom."

Ademaga Mešić

Edhem Mulabdić je zbog kontakata s vođama NDH bio je izopćen, poslije Drugoga svjetskog rata mu je suđeno, a ostao je i bez svoje mirovine. Vlasnik Behara Ademaga Mešić bio je osvjedočeni hrvatski nacionalist i budući doglavnik NDH[1]. Još kao mlad Ahmed Muradbegović je uvršten u knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (925.-1925.) a nalazi se tekst o njemu i u Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma Cvjetka Milanje iz 2002. godine. „Kad sam g. 1929. htio izdati kalendar Musa Ćazim Ćatić za godinu 1930. pozvao sam i Hamida na suradnju i pitao ga da li je Hrvat, jer sam samo od Hrvata muslimana primao suradnju. On mi je odgovorio da je Hrvat i obećao mi suradnju, ali nije ništa poslao, i tako sam ja kalendar štampao bez njegova priloga, ali je zaplijenjen.” Toliko o hrvatstvu Alije Nametka i Hamida Dizdara. Hasan Kikić je uvršten u djelo Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH. --August Dominus (razgovor) 21:12, 31. prosinca 2014. (CET)[odgovori]