Portal:Životopis/Arhiv životopisa/Pismohrana 4
Ovo je arhiv izabranih životopisa koji su se pojavili na portalu biografijâ.
Lipanjski životopis
Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796. – Novi dvori kraj Klanjca, 14. studenoga 1861.) hrvatski književnik
Neprolaznu slavu stekao je pjesmom "Horvatska domovina" koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena 1835. u desetom broju Gajeve "Danice". "Horvatsku domovinu" ili prema prvom stihu "Lijepu našu" uglazbio je Vinkovčanin Josip Runjanin, a prvi put javno je izvedena 1861. Kao nacionalna himna prihvaćena je 1891. godine ...
Srpanjski životopis
Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. – Zagreb, 29. studenoga 1957.), hrvatska književnica i novinarka.
Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica.
Djelovala i jedno vrijeme uređivala Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena ...
Kolovoški životopis
Majka Terezija (Skoplje, 27. kolovoza 1910. – Calcutta, 5. rujna 1997.), časna sestra, dobitnica Nobelove nagrade za mir.
Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je u albanskoj katoličkoj obitelji aromunskog podrijetla. S 18 godina odlučila je posvetiti život "službi Bogu" i ušla u katolički red irskih sestara, posvećen misionarskomu radu u Bengalu u Indiji. …
Rujanski životopis
Krsto I. Frankapan Brinjski ili Ozaljski (Modruš?, 1482. – Martijanec, kraj Ludbrega, 27. rujna 1527.), hrvatski knez i ban iz velikaške obitelji Frankapana.
Od 1505. godine bio je u vojnoj službi cara Maksimilijana I. Habsburga gdje se istaknuo kao vojskovođa.
Godine 1523. je otišao kod pape Hadrijana V. u Rim da ga zamoli za pomoć Hrvatskoj u ratu protiv Turaka. U lipnju 1525. uspio je zaposjednutom Jajcu dopremiti hranu i pomoć, a općenito se založio u obrani Hrvatske od Turaka, našto mu je kralj Ludovik II. podijelio naslov branitelja Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. …
Listopadski životopis
Greta Garbo (Stockholm, 18. rujna 1905. – New York, 16. travnja 1990.), švedska glumica.
U igranomu filmu prvi se put pojavljuje statirajući u Lutajućem vitezu 1921. godine.
Jedna od prvih europskih glumica koja je postala vrhunskom holivudskom zvijezdom početkom tridesetih godina. U zlatnome razdoblju svoje karijere nanizala je velike dramatične uloge. U skladu s ulogama bio je i njezin privatni život. Nekomunikativnu i tajanstvenu, prema mjerilima holivudske javnosti, nazivali su je "švedskom sfingom" i "misterioznom strankinjom". …
Studenski životopis
Petar II. Petrović Njegoš (crnogorski: Петар II Петровић Његош; Njeguši, 1. studenoga 1813. — Cetinje, 10. listopada 1851.), bio je crnogorski vladika i književnik. Petar mu je crkveno ime, a rođeno mu je ime Radovoje, te nadimak u mladosti Rade.
Školu je pohađao u samostanu na Cetinju i u Boki kotorskoj kod Josipa Tropovića, a poslije je za učitelja imao Simu Milutinovića "Sarajliju".
U svojoj 17. godini, poslije smrti Petra I. (1830.), Njegoš se zaredio za svećenika i preuzeo vjersku i svjetovnu vlast u Kneževini Crnoj Gori.
Njegovo najbolje djelo, Gorski vijenac, uzvišenom dikcijom i oblikom podsjeća na grčku tragediju; pa ipak, djelo je u potpunosti samostalno i kao neposredan proizvod narodnog duha i jezika. Čitanjem i razmišljanjem, on je ulazio u sve teže moralne i filozofske probleme, sve dublje i potpunije uobličavao svoje umjetničko izražavanje i posljednjih sedam godina života stvorio tri svoja glavna djela: Luča mikrokozma, Gorski vijenac i Lažni car Šćepan Mali…
Prosinački životopis
Mara Matočec (Đelekovec, 9. rujna 1886. – Korija, 8. svibnja 1967.), bila je seljačka spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka i političarka. Svoja književna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar Hrvatske seljačke stranke i Seljačke sloge kao članica Glavnoga odbora HSS-a te članica Glavnoga odbora Seljačke sloge.
Poznata je kao spisateljica i političarka u seljačkom pokretu braće Radić i velika zagovornica emancipacije.
Odlazak njenoga supruga u rat, pokreće u Mari energiju za stvaranje prve pjesme. Napisala ju je neposredno nakon mobilizacije njezinoga supruga i nazvala ju Sibiriji. Antun Radić počinje utjecati na nju da prosvjećuje selo i prikuplja narodno blago sela. Nagovara ju na daljnji književni rad, na pokazivanje kako su nadareni hrvatski seljaci, da njihova kultura nije posuđena nego je to njihova prava misao. Želio je da Mara pisanjem i objavljivanjem pomogne u promicanju hrvatskoga seljačkoga stvaralaštva osobito kao žena i majka. Stjepan Radić je utjecao na njezinu političku usmjerenost i mišljenjâ, što je ona i kod Antuna i kod Stjepana u potpunosti prihvaćala i gradila svoju političku karijeru na njihovim učenjima.
Bibliografija Mare Matočec do sad ima 194 naslova, iako je popis nepotpun jer je spisateljica surađivala i u iseljeničkomu tisku.
Vijest o smrti Mare Matočec vrlo se brzo proširla među iseljeništvom, pa je tako iz Münchena dojavljeno i u kanadski Hrvatski glas o njezinoj smrti.
Podignut joj je spomenik koji se nalazi nedaleko Marine kuće, u samom središtu Korije…