Prijeđi na sadržaj

Otoci kraljice Elizabete

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Dodaj infookvir "otočje".
(Primjeri uporabe predloška)
Otoci kraljice Elizabete, sjeverna Kanada.Žuta boja predstavlja Nunavut, roza Sjeverozapadne teritorije, zelena Quebec, a svijetložuta Grenland.

Otoci kraljice Elizabete (fra. Îles de la Reine-Élisabeth; nekada Parry Islands ili Parry Archipelago) su najsjeverniji skup otoka u kanadskom arktičkom otočju, podijeljenom između Nunavuta i Sjeverozapadnih teritorija u sjevernoj Kanadi. Otoci kraljice Elizabete sadrže otprilike 14% globalnog područja ledenjaka i ledenih kapa (isključujući kopnene ledene ploče Grenlanda i Antarktike).[1]

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Otoci, zajedno veličine 419.061 km²[2] u području, preimenovani su u grupu po Elizabeti II prilikom njezine krunidbe za kraljicu Kanade 1953. godine. Otoci pokrivaju područje približno pravokutnog trokuta, omeđeno tjesnacem Nares na istoku, kanal Parry na jugu i Arktičkim oceanom na sjeveru i zapadu. Većina je nenaseljena, iako Kanadski program za geoznanost o klimatskim promjenama Sektor znanosti o Zemlji (ESS) ima monitore na otocima.[3] Godine 1969. Panarctic Oils, sada dio Suncor Energya, započeo je s radom na istraživačkim naftnim bušotinama u bazenima Franklinian i Sverdrup i planirao je uspostaviti svoju bazu resursa na otocima kraljice Elizabete. Prestali je s proizvodnjom 1970-ih. Na GeoConvention 2013. regija Arktičkih otoka nazvana je vječnom kanadskom "posljednjom granicom istraživanja nafte". Hogg i Enachescu su tvrdili da se razvoj i implementacija naprednih pomorskih i kopnenih seizmičkih tehnologija na Aljaski, sjevernoj Europi i Sibiru mogu modificirati za korištenje na otocima kraljice Elizabete.[4]

Otoci kraljice Elizabete nisu bili u potpunosti ucrtani sve do britanskih ekspedicija Sjeverozapadnim prolazom i kasnijih norveških istraživanja u 19. stoljeću.

Ovi otoci bili su poznati kao Parry arhipelag više od 130 godina. Prvi put su dobili ime po britanskom istraživaču Arktika Sir Williamu Parryju, koji je tamo doplovio 1820. godine na brodu Hecla. Od preimenovanja arhipelaga 1953., termin Parry Islands nastavio se koristiti za njegov jugozapadni dio (manje otok Ellesmere i Sverdrupski otoci). Stoga je regionalna struktura arhipelaga sljedeća:

Otok Ellesmere je najsjeverniji i daleko najveći. Sverdrupski otoci nalaze se zapadno od otoka Ellesmere i sjeverno od Norveškog zaljeva. Preostali otoci južnije i zapadnije, ali sjeverno od kanala Parry (kojeg čine tjesnaci Lancaster, Viscount Melville i McClure), nosili su naziv otočje Parry, koji je do 1953. godine također uključivao Sverdrupske otoke i otok Ellesmere. Južno od tjesnaca Lancaster, Viscount Melville i M'Clure preostali su otoci Arktičkog arhipelaga.

Veliki otoci

[uredi | uredi kôd]

Mnogi su otoci među najvećima na svijetu, a najveći je otok Ellesmere. Ostali veći otoci uključuju otok Amund Ringnes, otok Axel Heiberg, otok Bathurst, otok Borden, otok Cornwall, otok Cornwallis, otok Devon, otok Eglinton, otok Ellef Ringnes, otok Mackenzie King, otok Melville i otok princa Patrika.[2]

Manji otoci

[uredi | uredi kôd]

Ostali manji, ali značajni otoci uključuju; Otok Beechey (74°43′N 091°51′W / 74.717°N 91.850°W / 74.717; -91.850 ), na kojem su se nalazili grobovi podoficira Johna Torringtona, vojnika kraljevske mornarice Williama Brainea i sposobnog mornara Johna Hartnella, trojice članova posade Sir Johna Franklina koji su sudjelovali u njegovoj izgubljenoj ekspediciji,[5][6] Otok Hans (80°49′41″N 066°27′35″W / 80.82806°N 66.45972°W / 80.82806; -66.45972 ), mali, nenaseljeni neplodni brežuljak veličine 1,3 km² kojeg svojataju Kanada i Danska,[7] otočja Cheyne (76°18′22″N 097°31′12″W / 76.30611°N 97.52000°W / 76.30611; -97.52000 ), tri mala otoka (zajedno površine 0.73 km²) koji su važno područje za ptice (#NU049) i ključno mjesto kopnenog staništa ptica selica (NU lokacija 5)[8] i otok Skraeling (78°54′42″N 075°37′58″W / 78.91167°N 75.63278°W / 78.91167; -75.63278 ) važno arheološko nalazište na kojem su pronađeni Inuitski (zajedno s njihovim precima Dorsetima i Thule-ima) i nordijski artefakti.[9] Sastoje se od silurskih i karbonskih stijena prekrivenih tundrom.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

S manje od 400 stanovnika, otoci su gotovo nenaseljeni. Na otocima postoje samo tri stalno naseljena mjesta. Dvije općine su zaseoci Resolute (198 stanovnika prema popisu iz 2016.[10]), na otoku Cornwallis, i Grise Fiord (129 stanovnika prema popisu iz 2016.[11]), na otoku Ellesmere. Alert je meteorološka postaja s osobljem Environment and Climate Change Canada, laboratorija za praćenje atmosfere Global Atmosphere Watch (GAW) na otoku Ellesmere, a ima nekoliko privremenih stanovnika zbog CFS Alert koji se nalazi na istom mjestu. Eureka, mala istraživačka baza na otoku Ellesmere, ima nula stanovnika, ali najmanje 8 zaposlenih na kontinuiranoj rotacijskoj osnovi.

Pregled otoka

[uredi | uredi kôd]

Prema Atlasu Kanade u arhipelagu se nalaze 34 veća i 2092 manja otoka.[2] S izuzetkom otoka Ellesmere, oni spadaju u dvije skupine, Sverdrupski otoci i otočje Parry.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Sharp, Martin; Burgess, David O.; Cogley, J. Graham; Ecclestone, Miles; Labine, Claude; Wolken, Gabriel J. 9. lipnja 2011. Extreme melt on Canada's Arctic ice caps in the 21st century (PDF). Geophysical Research Letters. 38 (11): n/a. Bibcode:2011GeoRL..3811501S. doi:10.1029/2011GL047381. Pristupljeno 20. veljače 2014.
  2. ↑ a b c Sea islands. Atlas of Canada. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2013. Pristupljeno 22. siječnja 2013.
  3. ↑ Fekete, Jason. 18. veljače 2014. Canada's Arctic ice caps melting rapidly since 2005, according to documents. Postmedia. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2018. Pristupljeno 22. veljače 2014.
  4. ↑ Hogg, John R.; Enachescu, Michael E (2013). Reviving Exploration in the Arctic Islands: Opportunities and Challenges from an Operator's Perspective. GeoConvention 2013: Integration. Calgary, Alberta
  5. ↑ Researches for Sir John Franklin
  6. ↑ Franklin timeline  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  7. ↑ Greenland, Canada squabbling over pet rock. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2008. Pristupljeno 17. kolovoza 2009.
  8. ↑ Cheyne Islands  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  9. ↑ Vikings: the Arctic's first European visitors. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2006. Pristupljeno 17. kolovoza 2009.
  10. ↑ Census Profile, 2016 Census - Resolute. Statistics Canada. Pristupljeno 3. ožujka 2017.
  11. ↑ Census Profile, 2016 Census - Grise Fiord. Statistics Canada. Pristupljeno 3. ožujka 2017.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Otoci_kraljice_Elizabete&oldid=6975014"