Prijeđi na sadržaj

Orodromeus

Izvor: Wikipedija
Orodromeus
Orodromeus makelai
Status zaštite
Status zaštite: Fosili
Raspon fosila
Kasna kreda
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Reptilia
Nadred:Dinosauria
Red:Ornithischia
Podred:Ornithopoda
Rod:Orodromeus
Horner & Weishampel, 1988.
Vrsta:O. makelai
Dvojno ime
Orodromeus makelai
Horner & Weishampel, 1988.
Baze podataka

Orodromeus ("planinski trkač") bio je rod ornitopoda biljojeda koji je živio u Sjevernoj Americi tijekom kasne krede.

Otkriće i naziv

[uredi | uredi kôd]

Ostatke Orodromeusa otkrio je Robert Makela tijekom jednog iskopavanja u okrugu Teton (Montana) u koloniji Planina jaja koja je pripadala mnogo većem srodniku, rodu Maiasaura. Tipičnoj vrsti, Orodromeus makelai, dao je ime i ukratko opisao Jack Horner i David B. Weishampel 1988. godine. Naziv roda izveden je od grčkog ὄρος, oros, "planina", prema nalazištu Planina jaja, i od δρομεύς, dromeus, "trkač", prema prilagođenosti ove životinje trčanju. Naziv vrste dat mu je u čast preminulog Makela.[1]

Holotipni primjerak, MOR 294, pronađen je u sloju formacije Two Medicine, koji potječe iz vremena prije oko 75 milijuna godina. Primjerak se sastoji od nepotpunog kostura s lubanjom. Paratipni primjerci su MOR 249, gnijezdo s 19 jaja, od kojih su neka sadržavala embrij; PP 22412, par zadnjih udova; MOR 331, nepotpun kostur; MOR 248, kostur s lubanjom; i MOR 403, moždana šupljina.[1] Puni objavljeni opis još uvijek nedostaje, iako postoji neobjavljena postavka o Orodromeusu.[2]

Orodromeus je bio maleni dvonožni biljojed koji je vjerojatno dijelio životni prostor s dinosaurima kao što su Daspletosaurus i Einiosaurus. Horner i Weishampel procijenili su njegovu dužinu na 2,5 metra.[1]

Orodromeusa karakteriziraju kosti očnih kapaka povezane sa stražnjim dijelom lubanje, kvrga na Os iugale, članak koji nije srastao i trokutni zubi u gornjoj i donjoj čeljusti s vertikalnim okluzijama.[1] Na svakoj strani čeljusti postojalo je 10 do 13 zuba. U kosti prednjeg dijela čeljusti nalazilo se još 5 zuba, što je slučaj kod još nekih srodnih rodova.[3]

Zbog naprednog razvoja kostiju i zuba kod embrija, Horner je zaključio da su mladunci bili potrkušci, za razliku od mladih Maiasaura koji su bili čučavci.[1]

Paleobiologija

[uredi | uredi kôd]

Spekulira se da je ova životinja kopala jame slično kao i njezin srodnik Oryctodromeus, što se još može zaključiti i na temelju kostiju pronađenih u međusobnoj blizini u slučajevima kada bi one trebale biti razbacane.[4] Nisu, međutim, pronađene nikakve strukture koje bi ukazale na to, on ipak ima neke anatomske osobine koje su bile prisutne i kod Oryctodromeusa i Zephyrosaurusa i koje se mogu shvatiti kao prilagodbe kopanju.

Histološka istraživanja dugih kostiju (onih čija je duljina veća od širine) kod raznih primjeraka Orodromeusa dala su mnoga saznanja o stopi rasta, načinu rasta i starosti kod tih životinja. Rast ovih životinja tekao je relativno sporo u odnosu na ostale dinosaure. Rasli su brže od današnjih krokodila, ali sporije od ptica. Rast odmah nakon izlijeganja bio je najveći, a brzo je tekao i u fazi mladosti - brže nego kod srodnih rodova Tenontosaurusa i Dryosaurusa. Kada bi dostigli odraslo doba, rast je bio gotovo potpuno gotov. Smatra se da je dostizao odraslo doba s 4 do 6 godina.[5]

Filogenija

[uredi | uredi kôd]

Horner i Weishampel svrstali su rod Orodromeus porodici Hypsilophodontidae, kao najmađeg poznatog pripadnika.[1] Danas se ta porodica smatra neprirodnom parafiletičnom grupom, pa se Orodromeus smatra primitivnim pripadnikom Euornithopoda.

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Orodromeus je prikazan u trećoj epizodi TV serije Discovery Channela Dinosaur Planet u kojem živi u krdima i plijen je čoporu Troodona.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Horner, J. and Weishampel, D., 1988, “A comparative embryological study of two ornithischian dinosaurs”, Nature (London), 332(No. 6161): str. 256. - 257. (1988.)
  2. Scheetz, R.D., 1999, Osteology of Orodromeus makelai and the phylogeny of basal ornithopod dinosaurs D. Ph. Thesis in Biology, Montana State University, Bozeman, 189 str.
  3. David B. Norman, Hans-Dieter Sues, Lawrence M. Witmer, Rodolfo A. Coria. 2004. Basal Ornithopoda. University of California Press. 2.. ISBN 0-520-24209-2 Nepoznati parametar |sammelwerk= zanemaren (prijedlog zamjene: |work=) (pomoć); Nepoznati parametar |ort= zanemaren (prijedlog zamjene: |publication-place=) (pomoć); Nepoznati parametar |herausgeber= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: lokacija (link)
  4. Varricchio, David J.; Martin, Anthony J.; Katsura, Yoshihiro. 2007. First trace and body fossil evidence of a burrowing, denning dinosaur (PDF). Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 274 (1616): str. 1361. – 1368. doi:10.1098/rspb.2006.0443. PMC 2176205. PMID 17374596. Pristupljeno 22. ožujka 2007.
  5. J. Horner, D. Weishampel: A Comparative Embryological study of Two Ornithischian Dinosaurs. In: Nature. London 1988, 332 (Nr. 6161), str. 256–257

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]