Obuhvat (vojni manevar)
Obuhvat je vojni manevar u kojem napadačka sila nastoji izbjeći primarnu obranu neprijatelja zauzimanjem položaja u neprijateljskoj pozadini, s ciljem uništavanja neprijatelja na njegovom trenutnom položaju.[1] Zapovjednici se često odlučuju za ovaj manevar umjesto frontalnog napada jer njegovom primjenom napadačka sila često ima manje gubitke, povećava mogućnost uništenja neprijatelja i stvara mu pritom veliki psihološki šok.[2]
Schlieffenov plan bio je plan njemačkog vrhovnog stožera iz Prvog svjetskog rata, kojim su brzim obuhvatom preko neutralne Belgije željeli Francusku izbaciti iz stroja u prvim mjesecima rata 1914., kako bi snage potom mogli koncentrirati na bojištu s Rusijom.[3] U stvarnosti, pak, ofenziva nije polučila željeni uspjeh, što su Francuzi kasnije prozvali "čudom na Marni" pa se nakon njena neuspjeha rat pretvorio u statično rovovsko ratovanje.
Prilikom Bitke kod Farsala, 48. godine pr. Kr., Gaj Julije Cezar uspješno je primijenio ovaj manevar[4] koristeći tzv. skrivenu četvrtu bojnu vrstu. Ista je prvo uspješno spriječila neprijateljski pokušaj obuhvata, da bi potom ta ista bojna vrsta s lijevog boka opkolila neprijateljsku vojsku, nakon čega se je ona počela raspadati. Uspješnom primjenom ovog manevra, Cezar je dobio bitku, unatoč brojčanoj inferiornosti vlastitih snaga u odnosu na protivnika.
Prema priručniku iz taktike Američke vojske, dvostruki obuhvat je manevar u kojem se frontalnim napadom neprijateljske snage fiksiraju, dok se istovremeno koriste druge snage kako bi se obuhvatila oba boka neprijatelja.[5]
CIA Balkan Battlegrounds piše da su tijekom Operacije Bljesak hrvatske snage izvele takav manevar.[6] Svaki od 2 glavna pravca napada predvodile su gardijske brigade HV-a. Iz smjera Novske dijelovi 1 HGZ, te 1., 2. i 3. gardijske brigade, probile su neprijateljsku crtu, dok je iz pravca Nove Gradiške isto to napravila 5. gardijska brigada, 81. gardijska bojna i 265. izvidničko-diverzantska satnija. "Kliješta" Hrvatske vojske uspješno su se zatvorila kod Okučana, nakon čega su neprijateljske snage ostale okružene. U idućim danima, okruženi neprijatelj je prvo jakom topničko-raketnom vatrom istjeran iz svojih zaklona a potom natjeran u unaprijed pripremljene "kordon zone" gdje je eliminiran.[6]
- ↑ Tactics (PDF). .mil (engleski). str. 3–12. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. veljače 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2019..
An envelopment is a form of maneuver in which an attacking force seeks to avoid the principal enemy defenses by seizing objectives to the enemy rear to destroy the enemy in his current positions.
- ↑ Tactics (PDF). .mil (engleski). US Army. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. veljače 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2019..
Generally, a commander prefers to conduct an envelopment instead of a penetration or a frontal attack because the attacking force tends to suffer fewer casualties while having the most opportunities to destroy the enemy. An envelopment also produces great psychological shock on the enemy
- ↑ Moferdin, Nana. 24. listopada 2006. The German military strategies in the World War II. Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci. Pristupljeno 31. ožujka 2019.
- ↑ Kahn, Robert. 10. kolovoza 2018. The Battle of Pharsalus (engleski). Pristupljeno 30. travnja 2019.
- ↑ US Army. Envelopment (PDF) (engleski). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. veljače 2017. Pristupljeno 30. travnja 2019..
A unit performs a double envelopment by conducting a frontal attack as a shaping operation in the center to fix the enemy in place while enveloping both hostile flanks. Because of the forces required, normally only divisions and larger organizations have the resources to execute a double envelopment.
- ↑ a b CIA Balkan Battlegrounds Vol 1. str. 297–298. Pristupljeno 30. travnja 2019.