Klub pod imenom Olimpija prvi se put spominje 20. ožujka1921. u Hrvatskom listu, u izvješću utakmice u kojoj je Olimpija pobijedila Unitas rezultatom 1:0. Ostalo je zabilježeno da je klub 1921. i 1922. odigrao tek nekoliko prijateljskih utakmica, pa se pretpostavlja da je ubrzo prestao postojati. No, i iz tog kratkotrajnog djelovanja rodila se zamisao osnivanja novog kluba, pa je 7. rujna1923. održana osnivačka skupština športskog društva, na kojoj je za prvog predsjednika odabran prvi izvršni odbor kojeg su činili: predsjednik Ervin Roscher, potpredsjednik Bogdan Sudić, tajnik Dragutin Pavetić, blagajnik Herman Verir te Jakob Blau, Franjo Gruis, Ignjo Langfelfder, Oton Svjetlošek i Stjepan Svjetlošek kao odbornici. Bilo je predviđeno da se novoosnovano društvo zove Omladinac, ali represivni organi Kraljevine SHS nisu dopustili takvo ime, pa je odlučeno da će se društvo zvati Olimpija, s obzirom na to da su već prije zabrane imena izdane značke sa slovima ŠDO (Športsko društvo Omladinac) u svrhu brze popularizacije nesuđenog Omladinca. Društvo su, osim nogometnog ogranka, činili i šahovski, biciklistički te kulturno-prosvjetni ogranak s dramskim i tamburaškim ansamblima. Za službenu boju odabrana je ljubičasta. U to su vrijeme svi klubovi imali nekakvo nacionalno i klasno obilježje, pa je tako Olimpija od osnutka bila poznata kao hrvatski klub otvoren i prema pripadnicima drugih narodnosti, jer glavni cilj bio je okupljanje građana svih slojeva.
U kolovozu 1924. uprava Olimpije tražila je primanje u Osječki nogometni podsavez, koji je to prvo odbio pravdavši se prevelikim brojem klubova u Osijeku, pa je Olimpija tek 1926. uključena u natjecanja ONP-a.
Popis trenera od samog početka djelovanja kluba ne može se sigurno utvrditi zbog nepotpune dokumentacije, što je dijelom posljedica savezničkog bombardiranja Osijeka u lipnju 1944. kad je uništena dotadašnja klupska dokumentacija.[1]
Mario Iličić
.jpg)
