Prvi je Enslavedov album na kojem su sve pjesme pisane na engleskom jeziku (osim pjesme „Sigmundskvadet”, koja sadrži tekst na staronordijskom jeziku i koja se na nekim inačicama albuma pojavljuje kao dodatna pjesma).
Monumension je ujedno i posljednji album skupine na kojem svira gitarist Roy Kronheim; na idućem albumu Below the Lights zamijenio ga je Ice Dale.
Album je uglavnom dobio pozitivne kritike. John Serba pohvalio ga je u recenziji za AllMusic nazvavši ga „zapanjujućim” i „uistinu odvažnim”.[1] U recenziji za Chronicles of Chaos Pedo Azevedo bio je uglavnom naklonjen uratku premda je izjavio i da skupina „na Monumensionu katkad pretjera s eksperimentima i [da zato] cijelom albumu manjka koncentracije i dosljednosti”.[5]
Tim Henderson dao mu je 8,5 boda od njih 10 u recenziji za Brave Words zaključivši: „Bizaran i psihodeličan, [Monumension] je neopisivo čudan. Je li [sastav] pretjerao? Ne, ali možda ćemo na njegove zvjezdane staze doći tek za nekoliko svjetlosnih godina.”[4] U osvrtu za Sputnikmusic, u kojem mu je dao četiri boda od njih pet, jedan je recenzent izjavio da je, „[u]mjesto da slijedi ostatak norveškog black metal-čopora, Enslaved odlučio ostati u manjini i transportirati se u budućnost uz novi zvuk prepun progresivnih ritmova i dugačkih pasaža psihodeličnog trancea” te je dodao da je „jedini nedostatak ovog dobrog albuma taj što pjesmama katkad šteti to što dugo traju i pritom, putujući zemljom Pink Floyda, slušatelje šalju na prečudna mjesta.”