Prijeđi na sadržaj

Marija Kohn

Izvor: Wikipedija
Marija Kohn
Rođenje7. kolovoza 1934.
Lopud, Hrvatska
Smrt16. srpnja 2018.[1]
Zanimanjeglumica
Godine rada1957.2018.
Važnije ulogeMirisi, zlato i tamjan
Važniji filmoviSvoga tela gospodar
WWW
Ostale nagrade
Zlatna arena
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Marija Kohn (Lopud, 7. kolovoza 1934.Zagreb, 16. srpnja 2018.[1]), bila je najnagrađivanija hrvatska filmska, televizijska i kazališna glumica.[2][3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Marija Kohn rođena je u Lopudu, 7. kolovoza 1934. u obitelji židovskog podrijetla.[4][5] Marijin otac Antun Kohn (iz bogate dubrovačke obitelji) je bio kapetan duge plovidbe, a majka Franka Perinić-Kohn je podrijetlom bila s Lopuda. Otac joj je nestao 1938. godine, prije rođenja Marijinog brata. Obitelj je mislila da su ga regrutirali u ratu, smatrali su ga nestalim, no Marija je jedina vjerovala da je živ. Dvadeset godina poslije, kada je došla u Zagreb na studij, uspjela ga je pronaći uz puno muke i truda preko jedne gospođe iz Argentine. Živio je u Buenos Airesu sa suprugom podrijetlom s Korčule koja mu je rodila tri kćeri. Mariju je odgojila baka nakon što joj je majka preminula od tuberkuloze 1945. godine. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu unatoč želji djeda i bake (s očeve strane) da studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U Zagrebu je stanovala u malim sobama. Kako nije mogla birati filmove u kojima će glumiti, glumila je tamo gdje joj je bilo naređeno. Marijina prezaposlenost je utjecala i na njezin brak, koji zbog toga nije uspio. Zahvaljujući trudu profesora Svena Laste u kratko se vrijeme pretvorila u izvrsnu glumicu. Sva vrata otvorila su joj se 1957. godine, kad je u filmu Svoga tela gospodar odglumila šepavu Rožu. Uloga joj je donijela Zlatnu arenu, s kojom je stekla popularnost i slavu. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u predstavi iz 1974. godine, Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka.[6][7] U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.[5] Najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija.[2][3] Marija je 1999. godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. Unatoč mirovini, Marija se nije oprostila od glume. Kako sama tvrdi, "radi dok ju zdravlje služi". Uloge u humorističnim serijama došle su joj kao mali preporod u životu.[6][7] Preminula je u Zagrebu, 16. srpnja 2018. godine, nakon teške bolesti.[1]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge

[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge

[uredi | uredi kôd]

Sinkronizacija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Preminula glumica Marija Kohn, vecernji.hr, objavljeno i pristupljeno 16. srpnja 2018.
  2. a b Danijela Ana Morić. 4. veljače 2014. Marija Kohn: U prevelikim cipelama prošla na akademiji. 24 sata. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  3. a b Marija Kohn prvi put u Cavtatu. Dubrovački vjesnik. 15. rujna 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  4. (engl.) Lea Siljak. 2003. Preserving Jewish memory - Bringing history to life: Elvira Kohn. Centropa. Pristupljeno 19. veljače 2014.
  5. a b Andrija Tunjić. 4. listopada 2012. Gluma ima dušu. Matica hrvatska. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2014. Pristupljeno 19. veljače 2014.. Možda taj osjećaj za religioznost ima veze s mojim židovstvom. Kohnovi su, ja sam istražila to prezime, svećenici; Kohnovi, Coenovi, Kohenovi… To su prvi svećenici, prvi rabini, svi su bili, što bi se reklo, duhovno vudreni. Prema nama, iako su znali da smo Židovi, ljudi se nikada, pa ni u Drugom svjetskom ratu, nisu odnosili loše.
  6. a b Ivana Čulić. 27. studenoga 2011. Marija Kohn: Ocu koji nas je napustio nikad nisam oprostila. Večernji list. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  7. a b Dobroslav Silobrčić. 30. travnja 2012. Krleža me nije volio. Mislio je da je Bog. Vikao je: ‘Tko ste vi da mijenjate red riječi u mojoj rečenici?!’. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2014. Pristupljeno 21. veljače 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]