Majkovi
| Majkovi | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Dubrovačko-neretvanska |
| Općina/grad | Dubrovačko primorje |
| Najbliži veći grad | Dubrovnik |
| Površina | 28,9 km2 [1] |
| Koordinate | 42°46′23″N 17°54′58″E / 42.773°N 17.916°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 122 [2] |
| – gustoća | 4 st./km2 |
| Odredišna pošta | 20232 Slano [3] |
| Pozivni broj | 385 (0)20 |
| Autooznaka | DU |
  Majkovi Majkovi na zemljovidu Hrvatske | |
Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Administrativno pripadaju općini Dubrovačko primorje čije se sjedište nalazi u mjestu Slano.
Nalaze se u općini Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste (Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.
Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom prošlog stoljeca. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe"[4] govori o Gradini iznad Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području.
Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, područje od Kurila (današnje Petrovo Selo) do Neuma, 15. siječnja 1399.[5] godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od kralja Bosne Stjepana Ostoje za 1500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.[6] Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u Dubrovnik.[7] Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju[8]( dr.Josip Lucic, „Stjecanje, dioba i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399. – 1405.“). Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti razvlašteni su i lišeni posjeda i ako su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su prihvatiti kmetski polozaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom (dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima. Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali.[9] (Majkovi u srednjem vijeku,Vincije B.Lupis, Antun Koncul,Djivo Sjekavica)
Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,[10] poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namijenjene bratovštinama Donjih i Gornjih Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima "Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni".[11] U Majkovima je matična crkva Presvetog Trojstva, a osim nje postoji više rimokatoličkih crkava i kapelica: Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije, Sv. Nikole i Gospe od Zdravlja, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro.[12] Crkvu Sv. Franje kraj Đardina u Grbljavi su zapalili i srušili Crnogorci zajedno s Rusima kada su poharali Dubrovnik s okolicom u vrijeme osvajanja Napoleona i pada Republike. (Antun Tešija: Na rubu domovine)
Godine 1857. ekspozitura Svete Trojice odvojila se od župe svetog Vlaha u Slanom i počela voditi svoje matične knjige.[13]
Dana 16. lipnja 1935. godine na seoski blagdan Presvetog Trojstva na gumnu Luka Kraljevića žandari su ubili Luku Luka Kraljevića (23), a ranili Marka Peraicu (25) i Luka Bujaka iz Majkova Donjih te Vladu Glumca iz Slanoga. (Ivan Tepšić: Krvava tragedija u Majkovima)
Početkom ljeta 1941. ustaše su doveli krivca ovog zlodjela pred oca ubijenog Luka na što ovaj kaže:
| “ | Mi mu nećemo suditi, zato postoje redovni sudovi. Njemu ne smije pasti ni dlaka s glave dok se nalazi na području našega sela. | ” |
—Antun Golušić, Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.197. | ||
Tijekom Domovinskog rata Majkove su bili okupirali pripadnici JNA[14] i teritorijalne obrane Crne Gore[15] te raznih dragovoljačkih četničkih postrojba. Neprijateljska vojska je popalila i opljačkala dosta objekata u mjestu.[16] Arhiv župe Svetog Trojstva izgorio je tijekom Domovinskog rata pa je dosta važnih podataka izgubljeno.[13]
Majkovi su gospodarski nerazvijeno naselje. Stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom i pčelarstvom,[17] stočarstvom i proizvodnjom nadaleko poznatog ovčijeg sira. U srpnju 2013. u bivšoj osnovnoj školi otvorena je Kuća meda, svojevrsni muzej meda, s prikazom proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda.[18]
U tijeku je gradnja autoceste A1 koja od Zagreba preko Splita i Ploča vodi do Osojnika i Dubrovnika, a koja će dijelom prolaziti kroz Majkove pa se očekuje da će ovo i okolna naselja doživjeti gospodarski napredak. Planira se i izgradnja vjetroelektrana u zaleđu naselja na brdima prema bosanskohercegovačkoj granici.[19]
Majkovi su dobili pitku vodu te cjelokupnu vodoopskrbnu i protupožarnu mrežu kroz 5,3 kilometra glavnih vodoopskrbnih cjevovoda od Riđice. Izgrađena je i vodosprema Rožetići.[20] Čime su ostvareni preduvjeti za razvoj seoskog turizma.
U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat koji je bio predložen za zaštitu.[21] Dana 27. siječnja 2022. Vlada Republike Hrvatske uredbom je proglasila posebni rezervat Lokve u Majkovima. Time je Republika Hrvatska dobila prvo područje zaštićeno u kategoriji posebnog herpetološkog rezervata s devetnaest vrsta vodozemaca i gmazova. Skoro je trećina ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova zabilježenih u Republici Hrvatskoj prisutno u rezervatu, čak deset vrsta strogo je zaštićeno. Od svih vrsta u rezervatu najrjeđa je i najugroženija riječna kornjača (Mauremys rivulata).[22][23] U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa.[24]
Prema popisu stanovnika iz 2011. godine u Majkovima je živjelo 194 stanovnika hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.
| broj stanovnika | 781 | 727 | 745 | 833 | 823 | 793 | 693 | 691 | 650 | 645 | 559 | 455 | 383 | 273 | 218 | 194 | 122 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Central and eastern European online library
- ↑ Mustać, Ivan; Župna crkva Sv. Trojice u Majkovima 1905. - 2005. // Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka / Bašić, Vinko…[et al]., Dubrovnik, Kulturno - prosvjetno društvo "Primorac", Dubrovnik, 2006. str. 246.
- ↑ Općina Dubrovačko primorje. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2017. Pristupljeno 26. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Rodovi Slanskog primorja, 1. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Dubrovnik, 1991., str.193.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2015. Pristupljeno 11. siječnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2015. Pristupljeno 10. siječnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ The population of the Dubrovnik Republic un the 15th, 16th and 17th centuries - Nenad Vekarić (engl.)
- ↑ Bratovštine Slanske knežije Dubrovačke Republike - Ivica Prlender
- ↑ Izvod iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 3/2005[neaktivna poveznica]
- ↑ a b IKA, Majkovi: 150. obljetnica župe Svete Trojice, objavljeno 4. lipnja 2007., pristupljeno 23. kolovoza 2020.
- ↑ Biblioteka Svjedočanstva
- ↑ Istina o 1991. godini (4) - Majkovi - Željko Milović. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2011. Pristupljeno 26. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ The destruction by war of the cultural heritage in Croatia (engl.)
- ↑ Dubrovačko primorje - novosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2015. Pristupljeno 27. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Otvorena kuća meda u Majkovima[neaktivna poveznica], objavljeno 26. srpnja 2013., pristupljeno 30. kolovoza 2013.
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. siječnja 2015. Pristupljeno 13. siječnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Grad Dubrovnik, Majkovi dobili pitku vodu, a iduća na redu je Dubravica, objavljeno 24. srpnja 2020., pristupljeno 4. kolovoza 2020.
- ↑ Riječna kornjača. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 27. travnja 2010.
- ↑ Gornji Majkovi – lokve: značajke staništa riječne kornjače Mauremys rivulata (Valenciennes, 1833), Mostar: Fakultet prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, 2015. str. 78.-79. (poster, domaća recenzija, sažetak, ostalo), pristupljeno 11. veljače 2019.
- ↑ Lokve u Majkovima na današnjoj sjednici Vlade proglašene prvim herpetološkim rezervatom u Hrvatskoj!, objavljeno 27. siječnja 2022., pristupljeno 29. siječnja 2022.
- ↑ Državni zavod za zaštitu prirode (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. lipnja 2007. Pristupljeno 23. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
| |||||