Ludwig Bauer

Ludwig Bauer (Sisak, 1941.) hrvatski je književnik, urednik i prevoditelj. Rodio se 1941. u Sisku, diplomirao slavistiku u Zagrebu, nastavio školovanje u Pragu i Bratislavi, živio u Parizu, Londonu, Washingtonu, Beču. Živi i radi u Zagrebu.

Bavio se različitim zanimanjima: prevođenjem stručnih djela (među njima i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskomu – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnoga časopisa (Naša knjiga, Zagreb), analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač međukulturnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije, izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Najveći dio radnoga vijeka bio je slobodni umjetnik.

Prvu književnu nagradu dobio je već kao srednjoškolac, ali tek od kraja osamdesetih godina zauzetije se posvećuje književnome stvaralaštvu i kroz više od četvrt stoljeća objavljuje gotovo redovito barem jedan naslov godišnje. Dobitnik je Nagrade Ksaver Šandor Gjalski (2022.).

Najzapaženije knjige:

Prvi novopovijesni roman Kratka kronika porodice Weber (prvo izdanje Sarajevo, 1990.; treće izdanje Zaprešić, 2007.) nije mogao biti objavljen osamdesetih u Zagrebu zbog etikete antikomunizma; to je prvi roman koji je posvećen sudbini Nijemaca u Hrvatskoj, a vrlo izravan u osudi fašizma. Bauer, po ocu njemačkog porijekla – izražava stav da to porijeklo uključuje i cijepljenost, aktivan otpor i otpornost na nacizam i imperijalizam. Roman je dobio 9. svibnja 1991. posljednju jugoslavensku književnu nagradu – nagradu Svjetlosti za roman godine.

Ni sljedeći Bauerov roman, Biserje za Karolinu – Sarajevo, 1997. – nije mogao izaći u Zagrebu. Isprepleten duhovitim komentarima o vrijednosti i dometima Riječi, roman pripovijeda priču o komunistessi koja se uspinje stubama hijerarhije da bi se na kraj opredijelila za nacionalizam za koji se nada da će joj dati više moći.

U Sarajevu je 1997. izašla i Partitura za čarobnu frulu. Roman opisuje sudbinu čovjeka u izbjeglištvu i nerazumijevanje međunarodne zajednice problema koje je stvorila velikosrpska agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Prevođen je na njemački i nizozemski, a na hrvatskome je doživio sedam izdanja.

Roman Prevođenje lirske poezije satirični je prikaz pokušaja da se u Hrvatskoj putem kulture ožive neke tradicije iz vremena Drugoga svjetskoga rata.

Roman Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat – Zagreb, 2003. Nakon iznimno pohvalne kritike, uglavnom je prešućivan; istina da ni jedna strana u ratu nije nikada bezgrješna teško je prihvatljiva.

Roman Zapisi i vremena Nikice Slavića – Zaprešić, 2007. – dokumentaristički je roman o Golom otoku, nekom vrstom jugoslavenskoga Gulaga kamo su ljudi dospijevali bez suđenja. Opis stvarnoga lika koji ni u logorskim patnjama nije odustao od svojih humanističkih uvjerenja razlog je što roman ima podnaslov Hagiografija.

Roman Patnje Antonije Brabec – Zaprešić, 2008. – posvećen je položaju emancipirane žene u socijalističkom režimu u kojem je ugrožavaju muškarci koji zloupotrebljavaju svoju političku nadređenost.

Roman Zavičaj, zaborav – Zaprešić-Osijek, 2010. – obrađuje progon nedužnih Nijemaca, pretežno Podunavskih Švaba iz Jugoslavije nakon Drugoga svjetskoga rata. Suradnici nacionalsocijalizma na vrijeme su pobjegli pa je stradalo stanovništvo koje nije imalo razloga bježati. Taj roman najdetaljnije obrađuje odnos Slavena i Nijemaca, kako na jugoistoku Europe tako i u Češkoj. O tome je objavljena studija na njemačkomu jeziku u časopisu Češke akademije znanosti Germanoslavica.

Roman Karusel – Zaprešić, 2011. – opisujući susret vremešne žene, porijeklom Njemice i Židova koji je odselio u Ameriku, obnavljanje ljubavi od prije nekoliko desetljeća.

Roman Toranj kiselih jabuka – Zaprešić, 2013. – romaneskna je stilizacija Bauerove autobiografije i njezinih refleksa u pojedinim njegovim književnim djelima.

Roman Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek – Zaprešić, 2015. – u stilizaciju suvremenoga pikarskog romana opisuje apsurdne mitologije u suvremenom društvu, ali vizionarski upozorava i na trgovinu ljudima koja će se nakon objavljivanja roman pretvoriti u val imigracije u Europu.

Među novijim je Bauerovim romanima roman Šoferi – Zaprešić, 2017. – u kojem je prikazana nemoć međunarodne zajednice na brzo i djelotvorno rješavanje krize raspada Jugoslavije. Roman kulminira uvjerljivim svjedočanstvom žrtve Srebrenice, ali i optužbom pripadnika međunarodnih snaga od koji su gotovo svi, s izuzetkom Šveđana, opisani kao oportunisti usmjereni ponajprije na vlastitu korist.

Najnoviji je Bauerov roman distopija Muškarac u žutom kaputu – Zaprešić, 2018. – opisuje stvaranje nove države na prostoru raspada Ukrajine, i to na području Galicije i Bukovine, odnosno nekadašnje Zakarpatske Rusije. Roman govori i o ulasku Kineza u Europu uvođenjem svoje tehnologije i građevinarstva. U blago satiričnom tonu pokazuje se kako je društvo spremno ponavljati iste pogrješke kakve je već počinilo.

Pored romana, Bauer je objavio i veći broj naslova za djecu od kojih su neki postali obavezna lektira u hrvatskim i slovačkim školama. Povremeno objavljuje i poeziju.

Izvori