Prijeđi na sadržaj

Louis van Gaal

Izvor: Wikipedija
Louis van Gaal

Država Nizozemska
Osobni podatci
Puno ime Aloysius Paulus Maria van Gaal
Rođenje 8. kolovoza 1951.
Amsterdam, Nizozemska
Klub
Trenutačni klub Bez kluba
Pozicija trener (prije vezni igrač)
Mlađi uzrasti
RKSV de Meer
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1972. – 1973.
1973. – 1977.
1977. – 1978.
1978. – 1986.
1986. – 1987. 		Ajax
Royal Antwerp
Telstar
Sparta Rotterdam
AZ Alkmaar 		0000 000(0)
0041 000(7)
0025 000(1)
0248 00(26)
0017 000(0)
Trenerska karijera
1986. – 1988.
1988. – 1991.
1991. – 1997.
1997. – 2000.
2000. – 2002.
2002. – 2003.
2005. – 2009.
2009. – 2011.
2012. – 2014.
2014. – 2016.
2021. – 2022. 		AZ Alkmaar (pom. trener)
Ajax (pom. trener)
Ajax
FC Barcelona
Nizozemska
FC Barcelona
AZ Alkmaar
Bayern München
Nizozemska
Manchester United
Nizozemska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 11. prosinca 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Aloysius Paulus Maria "Louis" van Gaal (Amsterdam, 8. kolovoza 1951.) nizozemski je nogometni trener. Trenutačno je bez kluba.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Igračka

[uredi | uredi kôd]

Nakon nogometne karijere u Royal Antwerpu, Sparti Rotterdam, i AZ Alkmaaru, 1986. godine postaje pomoćni trener. Nakon kratke karijere u AZ-u, otišao je u AFC Ajax i postao pomoćnik Leo Beenhakkera. Kad je 1991. Beenhakker napustio klub, van Gaal je postao trener Ajaxa.

Trenerska

[uredi | uredi kôd]

Ajax

[uredi | uredi kôd]

Louis van Gaal je bio trener Ajaxa od 1991. do 1997. godine, gdje je postao uspješan trener. Za vrijeme van Gaalova treniranja, Ajax je tri puta osvojio Eredivisie, 1994., 1995. i 1996. godine. Također, s Ajaxom je 1993. godine osvojio KNVB Cup i Johan Cruijff kup od 1993. do 1995.godine. U Europi, Ajax je 1992. godine osvojio Kup UEFA, a 1995. UEFA Ligu prvaka, pobijedivši AC Milan u finalu. Krajem 1995., Ajax je pobijedio brazilski Grêmio na jedanaesterce u finalu Toyota (interkontinentalnog) kupa. Ajax je postao i doprvakom Lige prvaka, kad je 1996. godine u finalu izgubio od Juventusa na jedanaesterce.

Van Gaalov uspjeh u Ajax je bio jako dobar 1990-ih, a u nizozemskoj nogometnoj reprezentaciji su preovladavali Ajaxovi igrači: Patrick Kluivert, Marc Overmars, Frank i Ronald de Boer, Edgar Davids, Winston Bogarde, Michael Reiziger, i Edwin van der Sar.

2004. godine, vratio se u Ajax kao tehnički direktor, ali je otpušten iste godine zbog unutarnjih problema.

Barcelona i Nizozemska

[uredi | uredi kôd]

1997. godine, otišao je u FC Barcelonu i pomogao joj osvojiti dva ligaška naslova prvaka. Unatoč uspjehu, mnogo je iskritiziran pa je nakon tri sezone dao otkaz. Vratio se u nizozemsku da bi trenirao reprezentaciju za Svjetsko nogometno prvenstvo 2002.

Nizozemska nogometna reprezentacija nije se uspjela plasirati na SP, pa je van Gaala zamijenio Dick Advocaat. Louis van Gaal se vratio u Barcelonu, ali je nakon pola godine dao otkaz, zamijeno ga je Radomir Antić.

AZ

[uredi | uredi kôd]
Van Gaal za vrijeme treniranja AZ-a

2005. godine, zamijenio je Co Adriaansea na mjestu trenera AZ-a. AZ je 2006./07. sezone završio na trećem mjestu u Eredivisie, 3 boda manje od prvaka PSV-a i doprvaka Ajaxa. Uz to, Van Gaal je AZ odveo do drugog mjesta u KNVB kupu 2007. godine. AZ te godine ipak nije prošao u UEFA Ligu prvaka zbog ukupnog poraza od 4:2 protiv Ajaxa.

Louis van Gaal je na kraju sezone 2007./08. najavio napuštanje AZ-a.[1] Međutim, kad su neki AZ-a igrači izjavili da bi željeli vidjeti van Gaala i u sezoni 2008./09., pa van Gaal dao igračima priliku da se dokažu i ostao na mjestu trenera.

AZ je sezonu 2008./09. započeo s dva poraza, 2:1 od NAC Breda i 0:3 od ADO Den Haaga, ali nakon toga, klub iz Alkmaara je ostao neporažen sve do 18. travnja, osvojivši Eredivisie ispred FC Twentea i AFC Ajaxa. AZ je imao najbolji obrambeni rekord u Eredivisie i drugi najbolji rekord za najviše postignutih pogodaka, zahvaljujući najboljem strijelcu lige, Mouniru El Hamdaouiju i Brazilcu Ariju. 19. travnja, osigurali su naslov prvaka lige, dan nakon neočekivanog poraza kod kuće od Vitessea, što je prekinulo niz od 28 utakmica bez poraza. Istog dana, Ajax, jedini koji ih je mogao stići, izgubio je 6:2 od PSV-a.[2][3]

Bayern München

[uredi | uredi kôd]

1. srpnja 2009., van Gaal je preuzeo vodstvo Bayern Münchena.[4][5] Van Gaal je određen kao trener "momčadi iz snova".[6] Van Gaal je započeo s lošim rezultatima u Bayern Münchenu, pobijedivši samo jednu od prve četiri utakmice pod vodstvom kluba, i do studenog su bili pred ispadanjem iz Lige prvaka s dva poraza od Bordeauxa. S Bayer Leverkusenom na vrhu Bundeslige, špekuliralo s da će van Gaal ubrzo dobiti otkaz u kraćem roku i od njegovog prethodnika, Jürgena Klinsmanna. Svađa s talijanskim napadačem Lucom Tonijem, važnom karikom za osvajanje duple krune 2007./08., dovelo je do odlaska Tonija u Romu. Međutim, Bayernova se forma bitno popravila nakon gostujuće pobjede od 4:1 nad Juventusom, koja ih je odvela u drugi dio natjecanja. Također, prošli su u polufinale njemačkog kupa i napokon su dospjeli na vrh ljestvice Bundeslige iza Leverkusena.

8. svibnja 2010., Bayern je postao prvakom Bundeslige po 22. put u povijesti, pobjedom od 3:1 nad Herthom Berlin.[7] Bayern je također osvojio kup (DFB-Pokal) tjedan dana kasnije, osiguravši dvostruku krunu.[8] Nakon četvrtfinalne pobjede nad Manchester Unitedom (pomoću golova u gostima)[9] i ukupne 4:0 pobjede protiv Lyona u polufinalu,[10] momčad Louisa van Gaala imala je priliku osvojiti prvu trostruku krunu nekog njemačkog kluba u povijesti. Međutim, Internazionale je u finalu nadigrao Bayern i s 2:0 pobjedom osvojio je treći naslov prvaka Europe. Van Gaalov suparnik u finalu, José Mourinho, postao je treći trener koji je Ligu prvaka osvojio s dva različita kluba. I sam Louis van Gaal je imao priliku za isti pothvat, jer je već jednom osvojio Ligu prvaka 1995. s AFC Ajaxom.

Manchester United

[uredi | uredi kôd]

19. svibnja 2014. Van Gaal je preuzeo klupu Manchester Uniteda.[11]

Otpušten je 23. svibnja 2016. nakon sastanka s predsjednikom Manchester Uniteda.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Nizozemski nogometni savez mu je 2007. i 2009. dodijelio nagradu Rinus Michels za trenera godine.

Trenerska statistika

[uredi | uredi kôd]
Momčad Država Od Do Statistika
Gol. Pob. Izj. Por. Pob. %
Ajax Nizozemska 1991. 1997. 278 190 50 38 68.35
FC Barcelona Španjolska 1997. 2000. 166 93 30 43 56.02
Nizozemska Nizozemska 2000. 2002. 15 8 4 3 53.33
FC Barcelona Španjolska 2002. 2003. 30 16 5 9 53.33
AZ Nizozemska 2005. 2009. 176 102 38 36 57.95
Bayern München Njemačka 2009. 2011. 96 59 18 19 61.46
Nizozemska Nizozemska 2012. 2014. 28 17 9 2 60.71
Manchester United Engleska 2014. 0 0 0 0 0

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Van Gaal nije više trener AZ Alkmaara. Reuters.com. 28. ožujka 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2020. Pristupljeno 28. ožujka 2008.
  2. ↑ AZ Alkmaar izgubio 2:1 od Vitessea u subotu. The Canadian Press. 18. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2009. Pristupljeno 19. svibnja 2009.
  3. ↑ AZ Alkmaar osvaja Eredivisie nakon Ajaxova poraza od PSV-a. The Canadian Press. 19. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2009. Pristupljeno 19. svibnja 2009.
  4. ↑ Alkmaar approve switch: Van Gaal poised to take Bayern helm. FC Bayern. 13. svibnja 2009. Pristupljeno 13. svibnja 2009.
  5. ↑ Bayern appoint Van Gaal as coach. BBC Sport. 13. svibnja 2009. Pristupljeno 13. svibnja 2009.
  6. ↑ Annema, Poul. 14. svibnja 2009. Van Gaal krijgt zijn droomclub. De Volkskrant. Pristupljeno 14. svibnja 2009.
  7. ↑ Bayern slavi naslov prvaka. ESPN. 8. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2012. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  8. ↑ Bayern osvojio kup i duplu krunu. BBC. 15. svibnja 2010. Pristupljeno 15. svibnja 2010.
  9. ↑ United buckle under Bayern strain. UEFA. 7. travnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  10. ↑ Olićev hat-trick vodi sjajni Bayern u Madrid. UEFA. 27. travnja 2010. Pristupljeno 22. svibnja 2010.
  11. ↑ Louis Van Gaal novi je menadžer Manchester Uniteda. Index.hr. 19. svibnja 2014. Pristupljeno 19. svibnja 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Louis van Gaal
v • u
Sastav Nizozemske na SP 2014. (3. mjesto)

1 Cillessen • 2 Vlaar • 3 de Vrij • 4 Martins Indi • 5 Blind • 6 de Jong • 7 Janmaat • 8 de Guzmán • 9 van Persie • 10 Sneijder • 11 Robben • 12 Verhaegh • 13 Veltman • 14 Kongolo • 15 Kuijt • 16 Clasie • 17 Lens • 18 Fer • 19 Huntelaar • 20 Wijnaldum • 21 Depay • 22 Vorm • 23 Krul • izbornik: van Gaal

v • u
Sastav Nizozemske na SP 2022.

1 Pasveer • 2 Timber • 3 De Ligt • 4 Van Dijk  • 5 Aké • 6 De Vrij • 7 Bergwijn • 8 Gakpo • 9 L. de Jong • 10 Depay • 11 Berghuis • 12 Lang • 13 Bijlow • 14 Klaassen • 15 De Roon • 16 Malacia • 17 Blind • 18 Janssen • 19 Weghorst • 20 Koopmeiners • 21 F. de Jong • 22 Dumfries • 23 Noppert • 24 Taylor • 25 Simons • 26 Frimpong • izbornik: van Gaal

v • u
Treneri FC Bayern Münchena
Hesselink (1903.–?.)  •  Taylor (1908.–09.)  •  Hoer (1909.–11.)  •  Taylor (1908.–09.)  •  Griffith (1911.–14.)  •  Townley (1914.)  •  Kreisel (1915.)  •  Baumann (1916.–17.)  •  Kirstner (1917.–18.)  •  Storch (1918.–19.)  •  Townley (1919.–21.)  •  Schmid (1921.–24.)  •  McPherson (1924.–27.)  •  Weiß (1927.–30.)  •  Kohn (1931.–33.)  •  Tauchert (1933.–34.)  •  Hofmann (1934.–35.)  •  Michalke (1935.–37.)  •  Körner (1937.–38.)  •  Goldbrunner (1938.–43.)  •  Heidkamp (1943.–45.)  •  Högg (1945.–46.)  •  Pöttinger (1946.–47.)  •  Riemke (1947.)  •  Dietl (1947.–48.)  •  Riemke (1948.–50.)  •  Davison (1950.–51.)  •  Riemke (1951.)  •  Schäfer (1951.–53.)  •  Bayerer (1953.–54.)  •  Knöpfle (1954.)  •  Streitle (1954.–55.)  •  Moll (1955.–56.)  •  Hahn (1956.–58.)  •  Moll (1958.)  •  Patek (1958.–61.)  •  Schneider (1961.–63.)  •  Čajkovski (1963.–68.)  •  Zebec (1968.–70.)  •  Lattek (1970.–75.)  •  Cramer (1975.–77.)  •  Lóránt (1977.–79.)  •  Csernai (1979.–83.)  •  Saftig (1983.)  •  Lattek (1983.–87.)  •  Heynckes (1987.–91.)  •  Lerby (1991.–92.)  •  Ribbeck (1992.–93.)  •  Beckenbauer (1994.)  •  Trapattoni (1994.–95.)  •  Rehhagel (1995.–96.)  •  Beckenbauer (1996.)  •  Trapattoni (1996.–98.)  •  Hitzfeld (1998.–2004.)  •  Magath (2004.–07.)  •  Hitzfeld (2007.–08.)  •  Klinsmann (2008.–09.)   •  Heynckes (2009.)  •  Van Gaal (2009.–11.)  •  Jonker (2011.)  •  Heynckes (2011.–13.)  •  Guardiola (2013.–16.)  •  Ancelotti (2016.–)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Louis_van_Gaal&oldid=7026144"