Lazar Merković
| Lazar Merković | |
|---|---|
| Puno ime | Lazar Merković |
| Rođenje | Subotica, 14. lipnja 1926. |
| Smrt | 30. listopada 2016. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1957. - 2016. |
| Književne vrste | romani, pjesme, kronike |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Lazar Merković (Subotica, 14. lipnja 1926. – 30. listopada 2016.)[1] je hrvatski književnik iz Bačke u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Republici Srbiji. Pored toga što je poznat kao književnik, poznat je i kao prevoditelj, publicist, leksikograf, književni kritičar, novinar[2] te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radija Subotice i književnog časopisa "Rukovet".
Bio je šnajderski kalfa u Drugome svjetskom ratu. Zbog uvijek duže lijeve strane zaradio kompletnu odjeću u Koncentracijskom logoru Dachau.[1]
Pisao je pjesme i prozne zapise.
Pripadao je suvremenoj književnosti Hrvata u Vojvodini. Piše za Klasje naših ravni.[3]
Prevodio je s mađarskog (djela Géze Chátha itd.)
Bio je novinar Radio Jugoslavije.[1] Bio je prvi glavni urednik Radio-Subotice za program na «"srpsko-hrvatskom» jeziku i jednim od prvih osnivača Radio-Subotice. Autor je projekta uredništva i savjetnik Hrvatskog uredništva Radio-Subotice 1998. godine. Surađivao sa Subotičkim novinama i Žigom.[1]
Bio je predsjednik uređivačkog odbora Klasja naših ravni, časopisa Matice hrvatske iz Subotice.
U književnom radu, poznat je kao pjesnik (tri zbirke pjesama) i romanopisac (dva romana), pet zbirka priča, dvije monografije[2] te eseja. Pripada subotičkom književnom krugu[4] pisaca na hrvatskom jeziku. Njegov roman Put dug pet života je prvi roman iz redova mlađih pisaca Subotičkog književnog kruga.[4]
Prvi njegov književni rad je bio 1943. godine. Bio je to prijevod na mađarski. Objavio ga je - u policijskoj postaji u Subotici.[2]
Novinarem je postao nakon Drugog svjetskog rata. Tome je pripomogla činjenica što mu je trebala jedna njegova pjesma biti objavljena u Beogradu. Kad je to doznao hrvatski kulturni djelatnik iz Bačke Balint Vujkov, Merkovića je stavio za stol i rekao mu "Ti si sada novinar Hrvatske riječi."[2] 6. travnja 1946. je objavio svoj prvi članak za taj list, za kojeg je pisao sve do kasne životne dobi.[2]
Bilježio je kroniku Subotice od zapisa prvih franjevaca pa do sindikalnih proglasa.[1] Autor je bibliografskih svezaka i Kronologije – Dogodilo se na današnji dan na INFO kanalu Kabelske televizije (koji je išao od od 1. siječnja 1996.) te na Radio Subotici od 1998. godine.
Utemeljio je nakladničke edicije Osvit i Zenit.[2][1]
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[4] Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof.dr. Stijepa Mijovića Kočana, "Skupljena baština".
Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
U navedene opuse mu nije ušao roman U ime pravde kojeg je napisao 1957., ali ga je objavio tek 2008. Rečeni roman s obzirom na njegov sadržaj (mladić koji iz ideala pristupa uoči drugog svjetskog rata komunističkom pokretu, a poslije mu se iluzije razbijaju) i vrijeme kad je bio dovršen pripada vrsti djela koje su bila vrlo provokativna za ondašnje jugoslavenske vlasti. U prevoditeljskom radu, preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.
Nije bio miljenik ni nacistima ni komunistima ("ni nacoši ni komeništi"), stekao je zaslužena društvena priznanja.[1] Dobio je brojne domaće i inozemne nagrade.[2]
- 2009.: Red Danice hrvatske za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji[5]
- Nositelj je zvanja «Počasnog građanina Subotice»[1]
- kolajna Malog križa Republike Mađarske[1] za dugogodišnje prevoditeljstvo i istaknutu ulogu u posredovanju između vojvođanske i mađarske književnosti iz matične zemlje
- Dobitnik je i više uglednih književnih nagrada.
- nagrada Pro urbe[1] 1996.
- Dani Balinta Vujkova, 2008., nagrada za životno djelo na području književnosti[6]
- predložen je 2010. godine za dobivanje priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi (povjerenstov nije prihvatilo prijedlog)
- nagrada Dr Ferenc Bodrogvári[1]
- Priznanje „Dr. Josip Andrić“ 2013.[7]
"Gradeći sve vrijeme duhovne institucije rodnog mu grada, Lazar Merković istodobno je i sam prerastao u instituciju, svrstavajući se u red s Kosztolányijem, Csáthom, Raičkovićem, Vujkovim ili Poljakovićem s kojima je, posredno ili neposredno, sve vrijeme bio u duhovnoj vezi." (maglocistac.rs)[1]
- Put dug pet života, (roman), Subotica 1963.
- Između dva pola, (pjesme) Subotica 1957.
- Osame, (pjesme), Subotica 1988.
- U ime pravde, (roman) - 2007.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[8]
Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.
- Milovan Miković, Lazar Merković između životne i književne istine Klasje naših ravni, 11-12, 2006., 3-19.
- Sanja Vulić Vranković, «Osame» Lazara Merkovića, 2006.
- Milovan Miković Roman o majci i dvama likovima njezina sina u: «U ime pravde», 2007., 235-240.
- Milovan Miković, «Subotički hrvatski književni krug» u ozračju uredničkog i pjesničkog stvaralaštva Lazara Merkovića, Klasje naših ravni, 5. – 6., 2011., 22. – 36.
- Jasminka Dulić, Lazar Merković u dosluhu sa kontinuitetom, Klasje naših ravni, 5. – 6., 2011., 37. – 38.
- Stevan Mačković, O značaju Kronologije Lazara Merkovića, Klasje naših ravni, 5. – 6., 2011., 39. – 40.
- Dragan Rokvić, Lazar Merković kao kroničar grada, Klasje naših ravni, 5. – 6., 2011., 41. – 42.
- Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
- Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.[10]
- Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
- ↑ a b c d e f g h i j k l (srp.) Magločistač Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) Magločistač: IN MEMORIAM: LAZAR MERKOVIĆ (1926. – 2016.), 30. listopada 2016. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
- ↑ a b c d e f g Radio Subotica[neaktivna poveznica] Siniša Jurić: Lazar Merković: Književnik stjecajem okolnosti, 14. lipnja 2011., preuzeto 20. lipnja 2011.
- ↑ Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
- ↑ a b c Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, preuzeto 20. lipnja 2011.
- ↑ Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
- ↑ Radio-Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2008. (Wayback Machine) Sedmi «Dani Balinta Vujkova»
- ↑ Hrvatska zajednica proslavila svoj praznik i dodijelila priznanja zaslužnim Hrvatima, Glas ravnice 170 (2013), piše Katarina Čeliković
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine) I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
- ↑ Antologija proze bunjevačkih Hrvata. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2008. Pristupljeno 4. prosinca 2007. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Antologija poezije bunjevačkih Hrvata. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2008. Pristupljeno 11. listopada 2020. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Radio-Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2008. (Wayback Machine) Iza tebe je ostala samo pjesma u meni...", 27. listopada 2008.
- Radio-Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Objavljen roman «U ime pravde» Lazara Merkovića, 9. veljače 2008.
- Sanja Vulić Vranković - Popis radova Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2008. (Wayback Machine)
- Hrvatska riječ Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.