Lavoslav Hartman
Lavoslav Hartman (Oradea, 16. lipnja 1812.−Zagreb, 13. lipnja 1881.) je bio hrvatski knjižar, tiskar, nakladnik, urednik i autor iz zajednice Židova.
Rodio se je u rumunjskom gradu Oradei, onda u Kraljevini Ugarskoj u Habsburškoj Monarhiji. U rodnom je gradu radio kao učitelj u židovskoj školi. Ondje je drugovao s braćom Schwarz, koji su mu poslije bili poslovni partneri. Došao je u Zagreb kad je mjesna židovska zajednica bila u razmiricama zbog odvajanja male i bučne zajednice ortodoksnih židova. Kad je došao u Zagreb, smjesta se dao u konsolidiranje mjesne židovske zajednice. Bio je ravnatelj škole.
U Ilici 30 vodio je knjižaru, koji je 1. siječnja 1856. radnju otkupio od samog Ljudevita Gaja, odnosno od Romleitnera koji se parničio s Gajem. Neprodane knjige koje su preostale Gaju, Hartman je otkupio od njega. Pomoćnik Hartmanu bio je Stjepan Kugli, koji je 1881. godine zajedno s drugim Hartmanovim pomoćnikom Albertom Deutschom preuzeo Hartmanovu tiskaru i knjižaru, kojima ju je prodao 31. svibnja 1881. pred smrt. Knjižaru od 1902. vodi sam Kugli. Hartmanova radnja službeno se zvala Knjigarna Lavoslava Hartmana.
Bio je najveći i najznačajniji izdavač hrvatske dječje knjige. Knjige koje je tiskao bile su za ono doba izvrsno grafički opremljene.
Hartman je objavljivao poznate hrvatske časopise Dom i sviet, skladbe hrvatskog gitarista Ivana Padovca (prema Kuhaču, možda "prvog i jedinog hrvatskog gitarskog virtuoza"),[1] prvi hrvatski dječji časopis Bosiljak[2] koji je kupio od Ivana Filipovića, prvu dječju slikovnicu na hrvatskom jeziku 1863., 1862. je izdao prirodoslovne knjige Vjenceslava Zaboja Mařika koje su bile za mladeži i puk, Narodne novine, učila, muzikalije, slike, veliki njemačko-hrvatski rječnik i drugo.
Od Dragutina Bokana kupio je tiskaru 1869. koju je vodio zajedno s Vilimom Schwarzom i Ignjatom Granitzem. Tiskara je djelovala pod imenom Štamparna Leopolda Hartmana i druga.
Bio je poduzetna duha, pa je 1875. predosjetio kad će biti povoljni trenutak za upustiti se u nakladništvo školskih knjiga, a to je bilo kad je carsko kraljevsko ministarstvo za bogoštovlje i nastavu ukinulo monopol na tiskanje udžbenika i školskih knjiga u Beču, pa je tako svaki privatnik kojem je c.k. ministarstvo odobrilo, mogao tiskati knjigu koje će biti uvedena u škole, pa je tako bio prvi hrvatski tiskar pučkoškolskih knjiga.
1878. je isposlovao pravo za trgovati papirom na veliko, čime je spojio okomito spojio sve grane u proizvodnji i prodaji knjige: nabavu papira, tisak, nakladu i prodaju knjiga. Bio se teško razbolio i 1881. umro. Na pogrebu su se skupili svi pripadnici židovske općine, ali i mnogo kršćana.
Nekrologe su objavili tri najvažnija zagrebačka dnevna lista: Narodne novine, Obzor i Agramer Zeitung, govoreći sve najljepše o njemu, njegovom radu i doprinosu hrvatskoj kulturi.
- Imehrvatsko
- Berislav Majhut: Datiranje Kuglijevih izdanja
- Snješka Knežević: Lavoslav Hartman - knjižar, nakladnik, urednik i autor Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine), Ha-kol br. 124, ožujak/travanj 2012., str.23. – 25.
- ↑ na Google Knjigama: Uroš Dojčinović: Padovec Collection. 21 Original Solos by the Legendary Croatian Composer, , Mel Bay Publications, 2010., str. 7
- ↑ NSK