Kojot

Kojot
	Kojotov profil
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Carnivora;
Rod:	Canis;
Vrsta:	C. latrans;
Dvojno ime
	Canis latrans; (Say, 1823.)
Rasprostranjenost
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Kojot (lat. Canis latrans - „pas koji laje“) je član porodice Canidae i srodnik je domaćeg psa.

Kojoti žive u Sjevernoj Americi i nekim dijelovima Središnje Amerike. Mogu biti organizirani u malim čoporima, ali najčešće love sami. Prosječno dožive od 6 do 10 godina Naziv kojot (engl. coyote) potječe od riječi iz nahuatl jezika (nah. cóyotl, izgovor:/[ˈkojoːtɬ]/).

Kojot je jedna od rijetkih životinja kod kojih postoji trend povećanja brojnosti populacija. Kojoti su zauzeli sva staništa Sjeverne Amerike, koja su ranije naseljavali vukovi, a povećanje područja je potpomognuto ljudskim mijenjanjem prirodnih staništa. Gustoće populacija se kreću od 0,01–0,09 jedinki/km² zimi na Yukonu^[1] do 2,3 jedinke/km² tijekom ljeta u Teksasu.^[2]^[3]

Popis podvrsta kojota

Opisano je 19 podvrsta kojota,^[4] ali je taksonomska ispravnost ovih podvrsta upitna^[5]

meksički kojot — Canis latrans cagottis
salvadorski kojot — Canis latrans dickeyi
jugoistočni kojot — Canis latrans frustor
kojot s Belizea — Canis latrans goldmani
kojot iz Hondurasa — Canis latrans hondurensis
durango kojot — Canis latrans impavidus
sjeverni kojot — Canis latrans incolatus
kojot s otoka Tiburon — Canis latrans jamesi
prerijski kojot — Canis latrans latrans
planinski kojot — Canis latrans lestes
Mearnsov kojot — Canis latrans mearnsi
kojot donjeg dijela doline Rio Granda — Canis latrans microdon
kojot kalifornijske doline — Canis latrans ochropus
kojot s poluotoka — Canis latrans peninsulae
kojot teksaških prerija — Canis latrans texensis
sjeveroistočni kojot — Canis latrans thamnos
sjeverozapadni obalni kojot — Canis latrans umpquensis
kolima kojot — Canis latrans vigilis

Izvori

↑ O'Donoghue, M., Boutin, S., Krebs, C.J. and Hofer, E.J. 1997. Numerical responses of coyotes and lynx to the snowshoe hare cycle. Oikos 80:150-162
↑ Knowlton, F.F. 1972. Preliminary interpretations of coyote population mechanics with some management implications. Journal of Wildlife Management 36:369-382.
↑ Andelt, W.F. 1985. Behavioral ecology of coyotes in south Texas. Wildlife Monographs 94:1-45.
↑ Young, S.P., Jackson, H.H.T. 1951. The clever coyote. Wildlife Management Institute, Washington, D.C. Conservation Biology 6
↑ Nowak, R.M. 1978. Evolution and taxonomy of coyotes and related Canis, p. 229–247. In: M. Bekoff (ed.). Coyotes: biology, behavior, and management.

[1] O'Donoghue, M., Boutin, S., Krebs, C.J. and Hofer, E.J. 1997. Numerical responses of coyotes and lynx to the snowshoe hare cycle. Oikos 80:150-162

[2] Knowlton, F.F. 1972. Preliminary interpretations of coyote population mechanics with some management implications. Journal of Wildlife Management 36:369-382.

[3] Andelt, W.F. 1985. Behavioral ecology of coyotes in south Texas. Wildlife Monographs 94:1-45.

[4] Young, S.P., Jackson, H.H.T. 1951. The clever coyote. Wildlife Management Institute, Washington, D.C. Conservation Biology 6

[5] Nowak, R.M. 1978. Evolution and taxonomy of coyotes and related Canis, p. 229–247. In: M. Bekoff (ed.). Coyotes: biology, behavior, and management.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]