Prijeđi na sadržaj

Kina-drvo

Izvor: Wikipedija
Kina-drvo
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Gentianales
Porodica:Rubiaceae
Potporodica:Cinchonoideae
Tribus:Cinchoneae
Rod:Cinchona
L.
Baze podataka

Kina-drvo (lat. Cinchona), rod broćevki smješten u tribus Cinchoneae dio potporodice Cinchonoideae. Sastoji se od 24 vrste u Južnoj Americi, poglavito po Andama[1]

Rod je opisan u Species Plantarum 1: 172. 1753.[2] Tipična je vrsta Cinchona officinalis L.

Opći opis

[uredi | uredi kôd]

Rod Cinchona ima oko oko dvadesetak vrsta biljaka, uglavnom drveća, u porodici Rubiaceae, porijeklom iz Anda u Južnoj Americi. Kora nekih vrsta sadrži kinin i korisna je protiv malarije. Tijekom 300 godina između njegovog uvođenja u zapadnu medicinu i njegove medicinske uporabe tijekom Prvog svjetskog rata, kinin iz cinchona bio je jedini učinkovit lijek za malariju.[3]

Fizičke karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Stabla kinina su zimzelena s jednostavnim, nasuprotno raspoređenim listovima. Cjevasti cvjetovi su mali i obično kremasto bijeli ili ružičasti. Cvjetovi se nalaze u vršnim grozdovima, a latice imaju karakteristično dlakave rubove. Plod je mala čahura.[3]

Povijest korištenja kinina

[uredi | uredi kôd]

Malarija je vjerojatno bila nepoznata u Novom svijetu prije dolaska Europljana, ali cinchona je prilično brzo prepoznata kao učinkovit lijek za ovu bolest. Do 1650. pošiljke kore cinchona redovito su slane u Španjolsku iz njenih kolonija. Vješta uporaba "peruanske kore" od strane engleskog liječnika Thomasa Sydenhama (1624. – 1689.) pomogla je odvojiti malariju od drugih groznica i poslužila je kao jedna od prvih praksi specifične terapije lijekovima.[3]

Dugi niz godina nije bilo jasno koje su vrste najbolji izvor učinkovite kore, a izvoz se često krivotvorio s korom drugog drveća. Godine 1820. ekstrahirani su i opisani prvi alkaloidi kinina i konačno je postalo moguće povezati različite vrste Cinchona s njihovim koncentracijama alkaloida. U roku od pet godina ekstrahirani alkaloidi postali su standardni tretman za malariju.[3]

Eksplozija potražnje za kininom među Europljanima koji žive u tropima navela je nizozemske i britanske prirodoslovce da 1850-ih i 60-ih prokrijumčare sjeme cinchona iz Južne Amerike na plantaže u Aziji. Tamo su proveli intenzivna istraživanja koja su dovela do novih sojeva visokog prinosa i poboljšanih metoda obrade. Četiri vrste cinchona uzgajane su godinama, prvenstveno na Javi, a također i u Indiji i na Cejlonu (danas Šri Lanka) kao izvori kinina i kinidina, koji se uglavnom koristi za poremećaje srčanog ritma.[3]

Vrste

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Molecular phylogenetic analysis and generic delimitations in tribe Chiococceae pristupljeno 16. siječnja 2022
  2. Tropicos, pristupljeno 31 svibnja 2024.
  3. a b c d e Britannica, pristupljeno 31. svibnja 2024.