Kew
Kew Gardens, (formalno Kraljevski botanički vrtovi, Kew), botanički vrt smješten u Kewu, mjestu bivšeg kraljevskog imanja u londonskoj četvrti Richmond na Temzi. Godine 2003. Vrtovi Kew proglašeni su UNESCO-vom svjetskom baštinom.[1]
Privatni vrtovi njegovani su u Kewu još od 16. stoljeća. Mjesto su 1731. od obitelji Capel kupili Frederick Louis, princ od Walesa, i Augusta, princeza udovica od Walesa, koji su 1759. osnovali vrt za egzotične biljke. Do 1769. sadržavao je više od 3400 biljnih vrsta. Vrtovi su postali poznati pod upravom (1772. – 1819.) Sir Josepha Banksa, a zbirke su rasle i uključivale primjerke iz cijelog svijeta. Pod vodstvom (1841. – 1865.) Sir Williama Jacksona Hookera i njegova sina Josepha Daltona Hookera (1865. – 1885.), vrtovi Kew postali su središte za znanstveno istraživanje i međunarodnu razmjenu biljnih uzoraka. Godine 1840. vrtovi su predani naciji, a do početka 20. stoljeća teren je proširen na sadašnju veličinu od 300 jutara (120 hektara). Kew je započeo plantažnu industriju gume i još uvijek igra važnu ulogu u uvođenju biljaka i kao karantenska stanica.[1]
Vrtovi Kew sadrže oko 28 680 taksona živih biljaka, herbarij od približno sedam milijuna osušenih primjeraka i knjižnicu od oko 130 000 svezaka uz arhivske materijale, periodiku, grafike i crteže. Zbirke tropskih orhideja, sukulenata, tropskih paprati i australskih biljaka su izuzetno dobre.[1]
Od 1965. Kew upravlja botaničkom stanicom u Wakehurst Placeu, West Sussex, a 1974. ondje je osnovana Kew Seed Bank. Godine 1996. nastojanje banke sjemena preraslo je u projekt “Millennium Seed Bank” (kasnije “Millennium Seed Bank Partnership”) za ublažavanje izumiranja rizičnih i korisnih biljaka kroz očuvanje sjemena. Kewova Millennium Seed Bank najveća je banka sjemena divljih biljaka na svijetu. Do 2018. sadržavao je oko 13 posto svjetskih divljih biljnih vrsta, s oko 2,25 milijardi sjemenki iz 189 zemalja. Njegova je misija do 2020. očuvati 25 posto svjetskih biljnih vrsta koje se mogu isplatiti.[1]
Sir William Chambers dizajnirao je Orangery (1761.), izvrstan primjer gruzijske arhitekture; Velika pagoda (1762.), toranj u kineskom stilu visok 163 stope (49,7 metara); te nekoliko manjih spomenika i znamenitosti. Novije građevine uključuju Konzervatorij princeze od Walesa (1987.), Centar za ekonomsku botaniku Sir Joseph Banks (1990.) i centar za posjetitelje (1992.). Japanski vrt otvoren je u Kewu 1996. Godine 2018. Temperate House, najveći preživjeli viktorijanski staklenik na svijetu, ponovno je otvoren nakon obnove vrijedne 57 milijuna dolara.[1]
Među publikacijama institucije je Kew Bulletin (izlazi tromjesečno). Index Kewensis, koji se uređuje u Kewu, održava evidenciju svih opisanih viših biljnih vrsta svijeta od vremena Linnaeusa.[1]