Jelena Šubić
| Jelena Šubić | |
|---|---|
| Kneginja Bosne | |
| Vladavina | 28. rujna 1353. – 1353. |
| Prethodnik | Stjepan II. Kotromanić |
| Nasljednik | Tvrtko I. Kotromanić |
| Suprug | Vladislav Kotromanić |
| Djeca | Tvrtko Vuk Katarina Marija |
| Dinastija | Šubići Kotromanići |
| Otac | Juraj II. Šubić Bribirski |
| Majka | Lelka |
| Rođenje | 1306., Skadrin |
| Smrt | 10. travnja 1378., Bobovac |
| Pokop | Bobovačka kapela |
| Vjera | katolik |
- Ne treba je miješati sa suprugom njenoga brata, Jelenom Nemanjić-Šubić.
Jelena Šubić (1306. – 10. travnja 1378.) je bila srednjovjekovna bribirska i bosanska kneginja porijeklom iz hrvatske plemićke obitelji Šubića. Rođena je oko 1306. i bila je kći Jurja II. Šubića i njegove misteriozne supruge kneginje Lelke.
Jelena je rođena 1306. godine u tvrđavi Bribir. Roditelji su joj bili Juraj II. Šubić i kneginja Lelka. Jelena je imala braću i sestre:
- Mladen III. Šubić Bribirski, štit Hrvata, koji je oženio srpsku princezu Jelenu Dečansku
- Pavao III. Šubić Bribirski, koji je umro 1356. godine i koji je oženio mletačku plemkinju Katarinu Dondalo
- Deodat, koji je bio bribirski knez 1345. do 1347. godine
- Katarina, koja se udala za Ivana Jurišića
Udala se za Vladislava Kotromanića, brata bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Jelenina udaja za Vladislava je opet zbližila moćne obitelji Kotromanića i Šubića,[1] a vjenčao ih je trogirski biskup Lampridi.[2] Kako su Jelena i Vladislav bili u drugom i trećem koljenu srodstva, bio je potreban dopuštenje od pape kako bi brak bio valjan u očima Rimokatoličke crkve. Za to dopuštenje se niko nije pobrinuo, iako je papa ranije dao dopuštenje za brak Vladislavova brata i ortenburške grofice na zahtjev bana Mladena II. Šubića, što je Jelenin brak s Vladislavom činilo neispravnim prema kanonskom zakonu.[1][2] Dominik Mandić smatra da je Vladislav dobio izvanbračnog sina, budućeg kralja Stjepana Dabišu, nedugo nakon što je Jelena rodila budućeg kralja Tvrtka I.[2] Djeca Vladislava i Jelene su bili:
- ban, kasnije kralj Stjepan Tvrtko I. (c. 1338. – 1391.)
- ban Stjepan Vuk (rođen 1345. – poslije 1374. )
Međutim Vladislavu i Jeleni pripisuju još jednu kći :
Zbog pogoršanog zdravlja, Vladislav se 1353. godine odrekao nasljednih prava u korist njihovog petnaestogodišnjeg sina Tvrtka, koji je naslijedio Vladislavljeva brata Stjepana kao ban, a kasnije se okrunio za prvog bosanskog kralja.[3][4] Vladislav je umro u prvim godinama sinove vladavine.
Iako nikada nije postala banica Bosne, Jelena je posjedovala značajan uticaj tijekom vladavine svoga sina. Jelena je svom sinu pružala podršku tijekom njegove vladavine i aktivno sudjelovala u upravljanju državom. Za vrijeme borbi njenih sinova, Tvrtka i Vuka, za vlast nad Bosnom 1366. godine, Jelena je bila istjerana iz Bosne i zatvorena u nekom selu pokraj Neretve.[5] Nakon kratkotrajnog boravka u egzilu, Jelena i Tvrtko su se 1367. godine vratili u Bosnu, gdje je Tvrtko ponovo preuzeo vlast.
Potpis kneginje Jelene i kraljice Doroteje nalazi se pokraj Tvrtkovog potpisa na jednoj povelji Dubrovčanima,[6] što znači da je kneginja Jelena umrla nakon što se 1377. godine Tvrtko okrunio za kralja. Knjeginja Jelena je umrla u samo podne 10. travnja 1378. godine.
- ↑ a b Draganović, Krunoslav: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.
- ↑ a b c Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
- ↑ John Van Antwerp Fine, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
- ↑ Čuvalo, Ante: Historical dictionary of Bosnia and Herzegovina, Scarecrow Press, 2007.
- ↑ Anđelić, Pavao: Bobovac i kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, 1973.
- ↑ Foretić, Vinko: Povijest Dubrovnika do 1808: dio. Od osnutka do 1526, Nakladni zavod MH, 1980.
