Irma Polak
Irma Polak zapravo Marija Fabiani[1] (* 11. lipnja 1875. Ljubljana), - † 30. studenog 1931., Zagreb) bila je austrougarska, hrvatska i slovenska operetna i operna pjevačica, kazališna i filmska glumica.
Irma Polak po majci Fabiani, odgojena je u uršulinskom samostanu u Škofjoj Loci gdje je dobila poduku iz muzike i pjevanja.[1] Počela je nastupati u ljubljanskom kazalištu sa 16 godina kao članica zbora, a zatim u manjim operetnim i kazališnim ulogama - naivki. Njen nastup u Hervéovoj opereti Mam'zelle Nitouche 1894. toliko se dojmio bečkog kompozitora Charlesa Weinbergera da ju je angažirao za bečki Theater an der Wien.[2] U Beču je nastupala od 1896. do 1899.[2]pjevajući u operetama; Engelberta Humperdincka, Charlesa Lecocqa, Hervéa pod prezimenom Irma Fabiani jer se u međuvremenu udala za poznatog bečkog arhitekta Maksa Fabiania. U Beču je radila kao gošća i u drugim kazalištima -Theater in der Josefstadt. Nakon kraćeg angažmana u Ljubljani 1899., na poziv intendanta zagrebačkog HNK Adama Mandrovića, Irma Polak došla je 1901. godine u Zagreb.[3] U Zagrebu se upravo 1902. ukinula opera (obnovljena je tek 1909.), ali se davalo puno opereta i Irma Polak je upravo odlično došla.
Tako je već u prvoj dramskoj sezoni 1902. – 1903. glumila u predstavama; U znaku križa (Ankovija, pjevačica), Sirotna djevojka (Margareta Grosskopf), Rasipnik (sobarica Ruža), Pričuvnikova ženidba (pjevačica Milka).[3]
Irma Polak izuzetno je lako pjevala i glumila, a za to su joj operete upravo odgovarale. Odigrala ih je puno a vrijedi napomenuti; Geisha, Mam'zelle Nitouche, Vesela udovica, Lijepa Helena, Baron Trenk (Marica), Prodana nevjesta (Marenka). Irma Polak igrala je i u dramskom repertoru kao Jelka u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, u Grundovoj On je poludio, u Jalnuševčanima, Marije Jurić Zagorke, u Freudenreichovim Graničarima, kao sobarica Karolina, u Nušićevu Putu oko svijeta (Juliška) u Molièreovu Škrcu (Frozina) te nastupa u komedijama Edwarda Childsa-Carpentera i Františeka Langera, kao i u Molnarovoj Dobroj vili. Nakon operete Bajadera 1927. otišla je u mirovinu sa 50 godina, ali je i nadalje povremeno nastupala kao dramska glumica. Iznenadno je umrla od srčanog udara 30. studenog 1931. godine ne uspjevši ponovno nastupiti u Graničarima.[1]Pokopana je na Mirogoju pod inicijalima M. B (Marija Binički) i s epitafom Doći će proljeće.[1]
Irma Polak igrala je u prvom hrvatskom filmu Brcko u Zagrebu, 1917., u kojem su joj partneri bili Tonka Savić, Stjepan Bojničić i Arnošt Grund, koji je prema svojoj komediji Alaj su nas nasamarili, izvedenoj u Zagrebačkom teatru 1912., napisao i scenarij, kao i u filmu Mokra pustolovina, 1918. poduzeća Croatia film k.d.[3]
Zajedno s njenim tadašnjim mužem Aleksandrom Biničkim, članom opere HNK, redateljem i tenorom, osnivala je Pick-bar kabaret na Jelačićevu trgu 6, u kojem je i nastupala. [4] [5]
- Mokra pustolovina, Croatia film k.d. 1918
- Brcko u Zagrebu, Croatia film k.d., 28. kolovoza 1917.
- Slavko Batušić: Irma Polak. Trideset godina slavlja na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta. "Kronika" Zavoda za
književnost i teatrologiju JAZU, godina V, br. 12-13, Zagreb, 1979.
- ↑ a b c d Andrejka Rudolf: Polak Irma na portalu Slovenski biografski leksikon (pristupljeno 10.05. 2011.) (slov.)
- ↑ a b Polak (Pollak), Irma; verehel. Fabiani (1876-1931), Sängerin und Schauspielerin (Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950) (pristupljeno 10.05. 2011.)(njem.)
- ↑ a b c Branko Hećimović, Marija Barbieri, Henrik Neubauer: Slovenski umjetnici na hrvatskim pozornicama, Slovenski dom, Zagreb (pristupljeno 10.05. 2011.)[neaktivna poveznica]
- ↑ Mira Muhoberac: Erotika i politika na pozornici, na portalu MH (pristupljeno 10.05. 2011.)
- ↑ Cabaret u Zagrebu na portalu MH (pristupljeno 10.05. 2011.). Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2021. Pristupljeno 28. lipnja 2011.
- Polak Irma na portalu Slovenski biografski leksikon (slov.)
- Irma Polak na portalu Film.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2007. (Wayback Machine) (njem.)
- Marija Barbieri: Opera Povratak Josipa Hatzea u povodu stote obljetnice praizvedbe 21. ožujka 1911. Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2016. (Wayback Machine)