Prijeđi na sadržaj

Humajunova grobnica

Koordinate: 28°35′35″N 77°15′04″E / 28.593°N 77.251°E / 28.593; 77.251
Izvor: Wikipedija
Humajunova grobnica
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Indija
Godina uvrštenja1993. (17. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:232
Koordinate28°35′35″N 77°15′04″E / 28.593°N 77.251°E / 28.593; 77.251
Humajunova grobnica na zemljovidu Indije
Humajunova grobnica
Humajunova grobnica

Humajunova grobnica (hindski: हुमायूँ का मक़बरा, urdu: ہمایون کا مقبره, Humayun ka Maqbara) je mauzolej mogulskog cara Humajuna iz 1562. godine, smješten u Nizamuddinu, istočnom dijelu grada Delhija (Indija), u neposrednoj blizini utvrde Dina-Panah (Purana Qila) koju je izgradio Humajun 1533. godine.

Grobnicu je naručila Humajunova supruga Hamida Banu Begum, a dizajnirao ju je perzijski arhitekt Mirak Mirza Ghiyath.[1] Izabran je lokalitet na obalama Yamune u blizini Nizamuddin Dargaha, mauzoleja sufijskog sveca koji se slavi u Delhiju, Nizamuddin Auliya[2]

To je bila prva vrt-grobnica na indijskom poluotoku, i također prva građevina te veličine od crvenog pješčenjaka. Zbog toga je 1993. godine grobnica upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, i tada su započeti opsežni radovi njene obnove, koji su još uvijek u tijeku.

Humajunov mauzolej

Odlike

[uredi | uredi kôd]
Mauzolej Isa Khana Niyaza
Nila Gumbad (1625.) koji je podigao dvorjanin Abdul Rahim Khani Khana za svoju služkinju Fahim Khan

Kompleks Humajunove grobnice obuhvaća mauzolej cara Humajuna, u kojemu se nalaze grobnice njegovih supruga Hamide Begum i Dara Shikoh, sina kasnijeg cara Šaha Džahana, kao i brojne druge Mogule, uključujući i cara Šaha Džahandara, Faruksijara, Rafi ul-Darjata, Rafi UD-Daulata i Alamgira II. Njihove građevine predstavljaju veliki napredak mogulske arhitekture, a povezuje ih vrt Charbagh, tipični perzijski vrt koji se nikada do tada nije vidio prije u Indiji, a koji je postao presedan za sve kasnije mogulske arhitekture. Na Humajunovoj grobnici se može prepoznati jasno odstupanje od prilično skromnog mauzoleja njegova oca, prvog mogulskog cara Babura, Bagh-e Babur ("Baburov vrt") u Kabulu (Afganistan). Iako je Baburov vrt bio početak tradicije pokopanja u "rajskom vrtu", Hamujanova grobnica je korak dalje od Gur-e Amira, grobnice njegovog pretka i osvajača Azije, Timura Velikog u Samarkandu. Ona je bila presedan za buduću mogulsku arhitekturu kraljevskih mauzoleja koja je dostigla svoj vrhunac s Tadž Mahalom u Agri.[3]

Sam mauzolej ima ispred platformu s nizom arkada koji ga vizualno proširuju i naglašavaju središnju platformu s visokim ajvanom (lučni portal) iznad kojeg se uzdiže kupola. Ispod kupole se nalazi osmerokutni središnji prostor s dva kenotafa Humajuna i njegove supruge (stvarni grobovi se nalaze ispod poda). U kutovima se nalazi po jedan mali paviljon s kupolom (chattris), koji su bili uobičajeno u to vrijeme u domovini perzijskog arhitekta, baš kao i prečka s loptom na vrhu (jamur), koja je povećavala kupolu u sredini. Središnja glavna zgrada ima četiri manje u kutovima u kojima se nalaze kenotafi članova vladarske obitelji. Vidljiva građevina se sastoji od crvenog pješčenjaka, samo su zid kupole i neke aplikacije izrađene od bijelog mramora. Oko grobnice nalazi se utjelovljenje "rajskog vrta" kako je opisan u Kuranu - Chahar Bagh vrt, prvi takve vrste u Indiji.

Osim glavne zgrade Humajunove grobnice, tu se nalazi i nekoliko manjih spomenika, uključujući glavni ulaz na zapadu, te dvadeset godina stariju grobnicu Isa Khan Niyazija, afganistanskog plemića na dvoru Šer Šah Surija (vladara Suri dinastije koji su se borili protiv Mogula) iz 1547. godine.

  • Vanjski luk grobnice s dva kata niša
    Vanjski luk grobnice s dva kata niša
  • Simbolični mihrab iznad raskošno isklesane mramorne pregrade ispred Hamujanovog kenotafa
    Simbolični mihrab iznad raskošno isklesane mramorne pregrade ispred Hamujanovog kenotafa
  • Grobnica Isa Khana Niyaza u vrtovima Char Bagh
    Grobnica Isa Khana Niyaza u vrtovima Char Bagh
  • Isa Khanova džamija (1547.)
    Isa Khanova džamija (1547.)
  • Mauzolej Nai-ka-Gumbad
    Mauzolej Nai-ka-Gumbad

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Humayunova grobnica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. travnja 2009. (Wayback Machine) Indijski arheološki pregled (engl.) Preuzeto 19. lipnja 2011.
  2. ↑ Alī Jāvīd i Tabassum Javeed, World heritage monuments and related edifices in India, Volume 1, str. 262.-278. ISBN 0-87586-482-1. (engl.)
  3. ↑ Humayunova grobnica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. prosinca 2012. (Wayback Machine) na ArchNet.com (engl.) Preuzeto 19. lipnja 2011.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Humajunova grobnica

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Indiji
Kulturna baština (32)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (14)
Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Humajunova_grobnica&oldid=6853527"